Ugo Vlaisavljević: Otvoreno pismo Političkom savjetu ACIPS-a
Radiosarajevo.ba
Otvoreno pismo koje je u redakciju RadioSarajeva pristiglo elektronskom poštom u večernjim satima u nedjelju 14. februara prenosimo u cijelosti:
Ugo Vlaisavljević: Otvoreno pismo Političkom savjetu ACIPS-a
Poštovani članovi POLIS-a,
Veoma sam iznenađen i potresen osudom koju ste na moju adresu nedavno odaslali putem medija. Vaše pismo koje ste uputili kao nekadašnji studenti postdiplomci svome nekadašnjem profesoru pročitao sam u dnevnom listu Oslobođenje koje već danima pokušava da me na svaki način diskreditira kao predsjednika PEN centra BiH i javno angažiranog pisca. Samo taj dan, u subotu 13. februara, mogle su se grube insinuacije i podmetanja na moj račun pročitati na pet punih stranica ovog „stranačkog biltena“. Nisam odmah mogao povjerovati da neko u ime udruženja bivših studenata koji predstavljaju intelektualnu kremu ovoga grada može ispisivati javne osude povodom danih ili čak uskraćenih iskaza u javnim televizijskim debatama. Eto samo je to još trebalo da se pojavi u našem ionako mračnom političkom ambijentu: mladi profesori društvenih nauka kao jurišnici u interventnim vodovima nekakve policije koja treba da bdije nad lokalnim javnim mnijenjem! Članovi Političkog savjeta (!) su sebi dali za pravo da poput javnih tužilaca sude o mome javnome istupu, o adekvatnosti mojih reakcija i o tome koliko sam se jasno očitovao povodom testova moje moralno-političke podobnosti koje mi je na krajnje neprimjeren i provokativan način podastrla voditeljica Duška Jurišić u emisiji Pošteno. Ovo je drugi put da u posljednjih mjesec dana nastupim u javnim debatama i da nakon toga bivam izložen orkestriranom šikaniranju izvjesnog medijskog tabora u Sarajevu. Ali ovaj put su „zamjerke“ prevršile svaku mjeru. Prigovoreno mi je da se o „fašističkim izjavama Dodika i Radončića“ nisam „jasno očitovao“ i da sam pokušao diskvalificirati Emira Suljagića samo zato što je preživio srebrenički genocid!
Šta uopće znači osuditi nekoga ko se jasno ne očituje povodom fašizma i genocida? Šta znači prinuditi ga na takvo očitovanja, javno ga isljeđivati? Ništa drugo nego već unaprijed mu imputirati manje ili više prikriveno saučesništvo sa fašistima – kreatorima genocida! Da li je to došlo vrijeme da se Vlaisavljevići optuže za fašizam petnaest godina nakon rata i svega što su preživjeli, ali i uradili za javno dobro građana ovoga grada? Kažem Vlaisavljevići, jer je moja supruga na najperfidniji način osuđena od izaslanika gradonačelnika Sarajeva, Alije Behmena, za kolaboracionizam sa „rasizmom, šovinizmom i ako hoćete, neofašizmom“, te je na temelju toga od tog istog glasnika „diskvalificirana iz demokratskog procesa“ i javno osramoćena. Zar je moguće da su riječi najveće uvrede upućene nekoj građanki, ali i nezapamćene sramote za svaku demokratsku vlast ovoga grada, a koje je javno izgovorio gospodin Suljagić Sanji Vlaisavljević, sada meni javno upućene kao glavno obrazloženje prilikom moga prikivanja na stup srama? Civilno društvo koje izgleda nije bilo u stanju da prepozna pravi smisao i posljedice ovog terorističkog čina nad slobodom javne riječi otvorilo je put akcijama Crvenih brigada poput POLIS-a. Tek se sada moglo vidjeti koliko je nevladinih udruženja samo produžena ruka određenih partijskih rukovodstava.
Sada vidim da nije istina ona priča samozvanih antifašista iz našeg susjedstva o tome da danas moramo reagirati na tuđe zlo da ono sutra ne bi i nama pokucalo na vrata. Mračni isljednici su već i onima posljednjima došli na vrata. Ko nam je kriv kada nismo na vrijeme reagirali ili bar otišli!
Pa ipak, u sve i svakoga mogu izgubiti povjerenje i nadu, ali ne i u svoje najbolje studente. U devetočlanom Političkom savjetu jedva ikoga poznajem. Ali vidim da je tu nekakav stranački podmladak, pa i filijala aktualnog gradonačelnika. Otkad javno djelujem borim se protiv politikantske zloupotreba Univerziteta. Zato pozivam cijenjene kolege iz ACIPS-a, a većina njih nije niti čula za osudu Političkog savjeta, na javnu debatu u kojoj ću se sam postaviti na optuženičku klupu (a ne kao što mi je to na prevaru učinjeno u kontroverznoj emisiji) i javno pokušati odgovoriti na sve prigovore i osude koje mi se povodom moga javnog angažmana u posljednje vrijeme mogu uputiti. Do sada sam se čudio zašto me mlade kolege za sve ove protekle godine nikada nisu pozvale niti na jednu svoju debatu. Sada je to možda moja posljednja šansa prije nego što mi sutra dođu neki studenti redarstvenici da mi usred učionice kažu da više nemam kredibiliteta da poučavam omladinu.
Vezano: POLIS osuđuje reakciju profesora Vlaisavljevića
Poštovani članovi POLIS-a,
Veoma sam iznenađen i potresen osudom koju ste na moju adresu nedavno odaslali putem medija. Vaše pismo koje ste uputili kao nekadašnji studenti postdiplomci svome nekadašnjem profesoru pročitao sam u dnevnom listu Oslobođenje koje već danima pokušava da me na svaki način diskreditira kao predsjednika PEN centra BiH i javno angažiranog pisca. Samo taj dan, u subotu 13. februara, mogle su se grube insinuacije i podmetanja na moj račun pročitati na pet punih stranica ovog „stranačkog biltena“. Nisam odmah mogao povjerovati da neko u ime udruženja bivših studenata koji predstavljaju intelektualnu kremu ovoga grada može ispisivati javne osude povodom danih ili čak uskraćenih iskaza u javnim televizijskim debatama. Eto samo je to još trebalo da se pojavi u našem ionako mračnom političkom ambijentu: mladi profesori društvenih nauka kao jurišnici u interventnim vodovima nekakve policije koja treba da bdije nad lokalnim javnim mnijenjem! Članovi Političkog savjeta (!) su sebi dali za pravo da poput javnih tužilaca sude o mome javnome istupu, o adekvatnosti mojih reakcija i o tome koliko sam se jasno očitovao povodom testova moje moralno-političke podobnosti koje mi je na krajnje neprimjeren i provokativan način podastrla voditeljica Duška Jurišić u emisiji Pošteno. Ovo je drugi put da u posljednjih mjesec dana nastupim u javnim debatama i da nakon toga bivam izložen orkestriranom šikaniranju izvjesnog medijskog tabora u Sarajevu. Ali ovaj put su „zamjerke“ prevršile svaku mjeru. Prigovoreno mi je da se o „fašističkim izjavama Dodika i Radončića“ nisam „jasno očitovao“ i da sam pokušao diskvalificirati Emira Suljagića samo zato što je preživio srebrenički genocid!
Šta uopće znači osuditi nekoga ko se jasno ne očituje povodom fašizma i genocida? Šta znači prinuditi ga na takvo očitovanja, javno ga isljeđivati? Ništa drugo nego već unaprijed mu imputirati manje ili više prikriveno saučesništvo sa fašistima – kreatorima genocida! Da li je to došlo vrijeme da se Vlaisavljevići optuže za fašizam petnaest godina nakon rata i svega što su preživjeli, ali i uradili za javno dobro građana ovoga grada? Kažem Vlaisavljevići, jer je moja supruga na najperfidniji način osuđena od izaslanika gradonačelnika Sarajeva, Alije Behmena, za kolaboracionizam sa „rasizmom, šovinizmom i ako hoćete, neofašizmom“, te je na temelju toga od tog istog glasnika „diskvalificirana iz demokratskog procesa“ i javno osramoćena. Zar je moguće da su riječi najveće uvrede upućene nekoj građanki, ali i nezapamćene sramote za svaku demokratsku vlast ovoga grada, a koje je javno izgovorio gospodin Suljagić Sanji Vlaisavljević, sada meni javno upućene kao glavno obrazloženje prilikom moga prikivanja na stup srama? Civilno društvo koje izgleda nije bilo u stanju da prepozna pravi smisao i posljedice ovog terorističkog čina nad slobodom javne riječi otvorilo je put akcijama Crvenih brigada poput POLIS-a. Tek se sada moglo vidjeti koliko je nevladinih udruženja samo produžena ruka određenih partijskih rukovodstava.
Sada vidim da nije istina ona priča samozvanih antifašista iz našeg susjedstva o tome da danas moramo reagirati na tuđe zlo da ono sutra ne bi i nama pokucalo na vrata. Mračni isljednici su već i onima posljednjima došli na vrata. Ko nam je kriv kada nismo na vrijeme reagirali ili bar otišli!
Pa ipak, u sve i svakoga mogu izgubiti povjerenje i nadu, ali ne i u svoje najbolje studente. U devetočlanom Političkom savjetu jedva ikoga poznajem. Ali vidim da je tu nekakav stranački podmladak, pa i filijala aktualnog gradonačelnika. Otkad javno djelujem borim se protiv politikantske zloupotreba Univerziteta. Zato pozivam cijenjene kolege iz ACIPS-a, a većina njih nije niti čula za osudu Političkog savjeta, na javnu debatu u kojoj ću se sam postaviti na optuženičku klupu (a ne kao što mi je to na prevaru učinjeno u kontroverznoj emisiji) i javno pokušati odgovoriti na sve prigovore i osude koje mi se povodom moga javnog angažmana u posljednje vrijeme mogu uputiti. Do sada sam se čudio zašto me mlade kolege za sve ove protekle godine nikada nisu pozvale niti na jednu svoju debatu. Sada je to možda moja posljednja šansa prije nego što mi sutra dođu neki studenti redarstvenici da mi usred učionice kažu da više nemam kredibiliteta da poučavam omladinu.
Vezano: POLIS osuđuje reakciju profesora Vlaisavljevića
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
