Tanja Miletić Oručević o Miji Martini: Privatni FB profil državnog službenika je itekako javan

Drago mi je što se rasplamsala medijska rasprava oko FB statusa Mije Martine Barbarić, jer to makar stvara mogućnost da se neke očigledne stvari (ponovo) javno kažu. Drago mi je također što sam tom nezgodnom prigodom saznala da je gospođica Barbarić glasnogovornica Ministarstva turizma i okoliša, jer to dosada nikada u javnosti nisam primijetila; nikada nisam naišla na bilo kakvu njenu izjavu, na primjer, u vezi sa katastrofalnom nereguliranošću turizma i još katastrofalnijim stanjem okoliša u njenom voljenom Mostaru. 

Piše: Tanja Miletić Oručević, Mostar

Drago mi je što će ona, možda, ovom prilikom naučiti da je privatni FB profil državnog službenika itekako javno dobro, a su pogotovo njegovi / njeni profašistički stavovi itekako javno pitanje od značaja za nas, koji svojim porezima financiramo njeno radno mjesto. Drago mi je i što će se poneko javno zapitati po kojim se to kriterijima u ovoj zemlji biraju ljudi na utjecajnim i dobro plaćenim mjestima u državnoj službi, mada nemam iluzija da će to pitanje išta promijeniti.

Ne bih se usudila gđici Barbarić nuditi ozbiljne korepeticije iz povijesti, pošto joj nije mio ni hrvatski ministar obrazovanja, ali budući da voli demonstrirati svoje povijesno znanje copy-paste google citatima, usuđujem se ponuditi joj nešto malo sličnog, kratkog i probavljivog štiva, o ljepoti domoljublja koja je četrdesetih godina prošlog stoljeća njenom dragom Hercegovinom klicala  - 

Za dom spremni:

„U ljeti 1941, mislim u mjesecu lipnju, došao je u Hercegovinu poznati rasHerenčić u pratnji nekog Sudara, a kasnije i prvi Pavelićev pouzdanik ustašaMijo Babić, poznat po razbojstvima u Orahovici kraj Našica. Po Pavelićevutumačenju Herenčić je odaslan u Hercegovinu u svrhu sakupljanja dobrovoljaca za ustašku vojnicu. Kad je Herenčić uz razna obećanja sakupio par stotina divljih ustaša, udario je na srpska sela u okolini Čapljine, a kasnije na sela kraj Stolca, počinivši sablažnjive zločine nad pučanstvom, prema prijavi generala Ivana Prpića, zapovjednika divizije u Mostaru. General Prpić energično je zatražio od Babića da smjesta obustavi svaku akciju, da zločince stavi pred sud, te zaprijetio Herenčiću da će ga razoružati ako ne napusti Hercegovinu.“

„Omladinku Kanu Bušatliju, partizansku saradnicu, učenicu srednje škole u Mostaru, rođenu u Vitini, staru 18 godina, ustaše su u zatvoru u Grabovom Vrelu mučili na najsvirepiji način, tako da su joj igle zabadali pod nokte, nokte čupali, prinuđivali da prizna da je partizanska saradnica i da oda ljude sa kojima je povezana, što ona pored svih muka nije učinila.”

„Po uzoru svojih nacističkih gospodara odlučili su i ustaše da u jasenovačkom logoru osnuju i sagrade krematorije, u kojima će spaljivati žrtve.

Ustaše su u toj peći najprije spaljivali žene i djecu, koju su dovodili iz logora u Staroj Gradiški i drugih logora. Tako su kroz tri mjeseca stizali u Jasenovac kamioni krcati žrtava, te se zaustavljali u blizini "Spremišta za cigle". Tu su ustaše iskrcavali žrtve, a onda od vremena do vremena odveli po jednu do neke prostorije u blizini krematorija, gdje su je svukli do gola, udarcem po glavi omamili i bacili u peć. 

Odijelo, obuću i ostale stvari su na koncu slagali, sortirali i otpremili u skladište. 

Zatočenik Berger Egon opisuje potanje samu egzekuciju: 

"Ja sam kroz neko vrijeme prisluškivao iz jedne radionice, koja je bila u blizini krematorija, šta se tamo događa. Čuo sam najprije zapomaganje, plač i vrisak, potom mukli glas kao da su se srušila teška željezna vrata. Iza toga je nastala tišina, plamen se pojavio iz kape peći, no za kratko vrijeme čuo se jauk i vrisak nove žrtve. "

Slavo Kukić o statusu Mie Martine: Ako izostanu sankcije, neozbiljna smo država

Tumačenje ustaškog pozdrava 'Za dom spremni' iz 1941. godine

Fra Petar Jeleč: Herceg-Bosna i NDH su utemeljene na zločinu

Službenica Vlade FBiH Mija Martina Barbarić: Za dom spremni!