Tanja Alavuk: Gdje su moje pare?

Piše: Tanja Alavuk

Glavni revizor rada državne uprave u Republici Srpskoj Boško Čeko, nakon što ga je premijer upozorio da mu aktivnosti liče na negativan EPP usmjeren protiv rada vlade Republike Srpske odlučio je da sve propuste koji se mjere desetinama miliona maraka nazove Izvještajem s rezervom. Znači prolazna ocjena. Idemo dalje!

Glavni revizor objelodanio je juče novinarima i javnosti da se vlada uozbiljila jer više ne kupuju stotinu i nešto automobila kao prošlih godina. Kupili su samo to nešto.

Kaže, ne može da govori o negativnoj ocjeni rada jer su zakoni takvi da se pare neograničeno mogu trošiti na sve i svašta. Tako se sa računa od privatizacije uzimaju pare da se ispeglaju rupe koje se pojave kasnim ili lošim projektovanjem budžeta i to ne odmah nego nakon prebacivanja para sa jednih namjena na druge unutar istog ministarstva. Sve se to zove dobra uprava koja ide dalje.

To je kao kad nemaš novaca na kućnom budžetu zato što si pare ostavio u kafani, pa ti djeca danas nemaju za kiflu kad krenu u školu, a ti posudiš od komšije jer ćeš pare vratiti kad ti pare pošalje haver iz inostranstva, zvani Međunarodni monetarni fond.

Onih šest stotina i kusurčić miliona evra od prodaje Telekoma Republike Srpske Telekomu Srbije lagano trošiš jer ti je ljekar rekao da imaš rak koji će te poslati Bogu na ispovijed za dvije godine, tj. 2012. Pa kad haver dođe, a ti lijepo umro!

Naš premijer prije rata pekao je zanat u opštini Laktaši, u lokalnoj upravi. A u tim zajednicama uvijek se zakidalo i namicalo od onih na višim pozicijama odlučivanja u Sarajevu i Beogradu. Sad kad je glavna kasa kod njega, nikako da se oslobodi tih manira lokalne uprave i nekako se uvijek iznenadi kad shvati da gore nema ništa do bubrega od Boga koje prodaje pod nešto drugo.

Važno je samo preživjeti do prvog zaborava tj. do sljedećeg dana koji će pokriti pepelom prethodni. Jer inteligencija Šumnjaka je provjerena bezbroj puta do sada. Neće valjda omanuti, pa se početi praviti pametni?

Pričao je revizor Čeko novinarima i da je izgladio nesuglasice sa premijerom, da su se čak sastali par puta nasamo i da su dogovorili da prije objavljivanja izvještaja Glavni revizor podnese izvještaj Premijeru o tome šta mu službe kao rade, a on kao veze nema. To su one priče koje nikad ni jedan medij objaviti neće, kao što neće reći ni da je konferenciju za novinare nadgledala svita vladinih službenika, tih istih čiji je rad prihvaćen sa rezervom i svi predvođeni službom ministarstva finansija Republike Srpske.

Glavni revizor Boško Čeko je rekao da je baš to ministarstvo njega zbunjuje jer hoće da sarađuju u dostavljanju dokumentacije, čak su i ljubazni, ali greške neće da ispravljaju, pa se kao ljute na njega što ih kao tako ljubazne administrativce kritikuje, a oni, kao, tako predani radu. Ako bi živjeli u odgovornom društvu kockice se namjestile tako da lako strada fotelja ministra finansija da ne bi stradavala premijerova. "Nije kriv Mile, vidi šta mu rade iza leđa, onakvom čovjeku!." Na kritiku opozicije spremna je kritika glasača: "Ma da, sad treba da ode Mile, pa da ti počneš da kradeš!" Uspjeli smo, nastavljamo!

Revizor kaže da će poslije ovih silnih izvještaja koje je napisao malo na odmor, pa će onda pisati izvještaj o radu Investiciono-razvojne banke Republike Srpske. Danas vijest da je dječačić koji je glumio direktora te banke i dalje u zatvoru. Pominju se neki milioni. Boško Čeko je dan ranije govorio o najmanje 69,5 miliona konvertibilnih maraka prikrivenog deficita u prošloj godini, govorio je o kreditima koji se mjere desetinama miliona, ali ih nema u papirima. "Žrtvuj koji miliončić da prikriješ koju desetinu miliončića!" Idemo dalje!

Ta famozna Investiciono-razvojna banka RS daje pare komercijalnim bankama koje onda daju pare klijentima pod povoljnim uslovima i kao sva kamata ide bankama, dok glavnica ostaje Republici Srpskoj u povratu novca. Kakvo je to poslovanje, jebem ti? Pa, to je kao da praviš sam sebi povoljne uslove za podizanje kredita kod banke koja nije tvoja, ali ti je političkom čarolijom dato da je prilagodiš svojim potrebama, jer ti nisi samo premijer nego si klijent. Banka će zaraditi, ti ćeš zaraditi, a Republika Srpska? Pa znate kao šef kaže: "Jebe mi se!"

A za opoziciju se injekcija za umirenje zove: "Ja sam prod'o Telekom, a šta ste vi prodali? Kristal banku za jedan evro?" Valjda je logičan slijed uzimanje ušura, kao kad samelješ žito u seoskom mlinu, pa oni neka uzmu od evra, a on će od 600 i nešto miliončića evra?

Ali Telekom je i moj! Prostom računicom od dobijenih oko 600 miliona evra ili oko 1,200 miliona konvertibilnih maraka svakom stanovniku od 1,4 miliona Šumnjaka pripada oko 860 maraka, što je po porodici oko 3,500 konvertibilnih maraka. Za one koji žive od prosječne plate to je pola godine života, 7 dana u Tunisu ili nova odjeća i udžbenici za školu. Gdje su moje pare, premijeru?

Da li ste nas pitali kad ste ih sebi dodjeljivali? Zašto ja da plaćam penziju ratnom vojnom invalidu ili dodatak odlikovanim borcima? Zašto ih odlikujete bez našeg znanja, a onda mi da im plaćamo nagrade? Gdje su penali? Kako se vi samokažnjavate kad vidite da niste dobro poslovali i da ste iz tih uparađenih kancelarija komandovali kao brigadi na radnim akcijama 1945. kada su se pruga i put gradili drvenim tačkama, krampom i poklonjenim cipelama? Ili je dovoljno da Čeko pozitivnim EPP-om kaže: "Nije negativan, skoro je pozitivan, dobro posluju, ne kradu gorivo, nema novih automobila, sagradili smo zgradu, kupili nova odjela, a imaju i ona turska kupatila, za svakog ministra po jedno." Ah, Bože, đavolu bilo malo! Idemo dalje!

Ostali tekstovi autorice
Tanja Alavuk: Šta je to, ko je to Šumnjak?

Tekst je preuzet s portala H-alter