Šta je Erdogan u Velikoj Britaniji govorio o BiH

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan govorio je jutros u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose u Londonu. Svijet tokom ovog “našeg doba” opisao je kao “iščašena vremena” otvarajući jednosatni ekspoze uvidom o terorizmu.

Piše: Neven Anđelić za Radiosarajevo.ba

Pored “Daesh” odnosno “Islamske drzave” Erdogan je spomenuo kurdski YPG u sličnom kontekstu čime je opravdao akcije svoje zemlje na području Sirije prema čijem režimu je iskazao kriticizam. Podugačku listu terorista dopunio je pristalicama Fetullaha Gulena te ponovio poziv da se takvi izruče Turskoj apostrofirajući “Njemacku koja ih udomljuje” I Sjedinjene Američke Države koje ih štite”. Turski državnik otvoreno je kritizirao američkog predsjednika zbog povlačenja iz dogovora s Iranom i preseljenja američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem. Situacija u svijetu ga je podsjetila na “mračna vremena koja su vodila ka Drugom svjetskom ratu”.

Mašući desnom rukom na kojoj se isticao zlatni, pretpostavljam vjenčani, prsten Erdogan je strastveno kritikovao dominaciju pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija tvrdnjom da “Svijet je veći nego pet” i da one ne mogu upravljati bez upliva 196 (SIC!) članica UN-a. Dok je istaknuo tačan broj stalnih članica Savjeta bezbjednosti, govornik je ukupan broj članica UN-a obogatio za tri nepostojeće članice. Međutim nije ta brojka relevantna koliko sadržaj poruke.

Vanjska politika Turske zasnovana je, kaže predsjednik, na visokim moralnim standardima, snazi volje i hrabrosti. Slijedeći takva načela Erdoganova država je druga u svijetu po izdvojenoj humanitarnoj pomoći, odmah iza SAD-a a ispred Britanije. Tri i po miliona izbjeglica višekratno je spomenuo za koje nisu dobili značajniju pomoć. Za pomoć drugima izdvojili su 31 milijardu dolara što Tursku dovodi na prvo mjesto pomoći po glavi stanovnika, ispred SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva.

Prezentaciju je fokusirao na Bliski istok ali i naglasio Tursku kao dio Evrope i članstvo u Evropskoj Uniji kao strateški cilj iako je iskazao i kriticizam zbog nepotrebne politizacije, po njegovom mišljenju, cijelog procesa. Hvaleći Kinu i inicijativu obnavljanja “Puta svile”, umjereno pozitivan o Rusiji i Iranu najkriticniji je bio prema SAD-u i Izraelu. Kritičke poglede ima i o sirijskom predsjedniku Asadu istovremeno se zalažući za teritorijalni integritet ove zemlje.

U svim ovim predjelima turska uloga je, naravno, pozitivna, kaže njen predsjednik i sa svim zemljama Kavkaza i centralne Azije imaju dobru saradnju. Izuzetak je Armenija ali Erdogan nije ulazio u detalje pa ni genocid s početka stoljeća nije spomenut.

Dio sesije kada su postavljana pitanja bio je “off the record” pa poštujuci vladavinu prava ne možemo prenijeti šta je Erdogan rekao o inflaciji I kamatnim stopama u svojoj zemlji, ekonomskom rastu i 254 zatočena novinara u Turskoj.

Veliko obezbjeđenje nije imalo previše problema s glasnim demonstrantima van zgrade kraljevskog instituta koji su mahali turskim a ne kurdskim zastavama pa pretpostavljam da vjerovatno imaju slične poglede poput zatočenih novinara. Boga je samo jednom spomenuo i to upravo tokom ovog dijela događaja.

Namjeravao sam ga pitati ko ga je pozvao u Bosnu i Hercegovinu i kako će njegov miting doprinijeti procesima pomirenja u BiH. Nisam uspio. U delegaciji vidim bivšu blisku kolegicu koja mu je sada “senior” savjetnica za vanjsku politiku. Kurtoazno se osmjehnem razmišljajući da li da je pitam zašto Erdogan dolazi u Sarajevo kada više Bosanaca ima u Turskoj ako mu je vec stalo do njih. Odlučujem da ipak sve ostane na kurtoaziji. Takva distanca je najbolja sa autoritarnim režimima. Njihovi voždovi su zanimljivi za saslušati i provesti u drustvu sat ili dva. Problem je međutim ako se mora živjeti u njihovim tvorevinama.

U prvom dijelu sesije jednom je Erdogan spomenuo Bosnu tvrdeći da “u Turskoj živi više Albanaca nego u Albaniji. U Turskoj živi više Bosanaca nego  u Bosni.” I to je bilo sve o BiH.