Srećko Horvat: Mubarakovi posljednji trzaji

Piše: Srećko Horvat, T-portal

U noći pred veliki prosvjed koji je Mubaraka prisilio da se nakon tisuću uhićenih i sedam mrtvih konačno udostoji pojaviti pred javnosti stigla mi je poruka prijatelja iz Kaira koji je upravo došao s ulice: 'Vlada nam blokira svu lokalnu komunikaciju. Telefone prekidaju, SMS ukinut. Facebook i Twitter pogašeni. Talijani upravo podržali Mubarakovu Vladu. Pobit će nas sve.'

Bilo je gluho tu noć. I dugo je trajala. Preko interneta dolazile su tek neke informacije, a onda su počela noćna uhićenja. Pred jutro narod se već spremao za novi prosvjed. Jučer je čitav Egipat bio u plamenu, od Port Saida do Aleksandrije.

Ulice i trgovi Kaira bili su puni vojske i oklopnih vozila. Da bi navečer Mubarak došao na televiziju i svom narodu objasnio da je – pazite sad ovaj genijalni cinični obrat – on zaslužan za ovakvu količinu 'slobode'. Kako? Pa upravo jer je zahvaljujući njegovim reformama postalo moguće da se ukinu Facebook i Twitter, da se onemoguće pozivi i slanje SMS-a, da se ljudi zahvaljujući zakonu o 'izvanrednom stanju' iz 1967. sustavno trpaju u zatvore. Potom je objavio da on ne misli otići nikuda, ali da će raspustiti vladu. Što se danas i dogodilo. No tim svojim očajnom potezom samo je potvrdio ono što je narod tražio: priznao je konačno da sva vlast doista jest u njegovim rukama. I da demokracije u Egiptu nema.

Mubarakovi posljednji trzaji po svemu nalikuju njegovom tuniskom kolegi Benu Aliju, koji je u svom predzadnjem govoru (10. siječnja) obećao da će stvoriti čak 300.000 novih radnih mjesta, ne bi li tako uspio primiriti narod. Jednako tako, Mubarak je obećao smanjiti nezaposlenost, poboljšati zdravstveni sustav i obrazovanje, ali time je iznova potvrdio da je u 30 godina vladavine upravo po tom pitanju potpuno zakazao. Štoviše, prema nekim podacima, svaki drugi Egipćanin živi s manje od 10 kuna na dan. Većina njih ionako živi na ulici i od ulice, a o zdravstvenom osiguranju može samo sanjati.

Stoga nije ni čudo što većina Egipćana i nakon predsjednikova govora ostaje na ulicama uzvikujući 'Dolje Mubarak!' Promjena vlade neće ništa promijeniti. Čak i da Mubarak sada odluči raspisati nove parlamentarne izbore, s obzirom na dosadašnja namještanja izbora i hapšenja opozicije, ni to mu ne bi puno pomoglo. Čini se da je u ovom trenu jedino njegova ostavka ono što može zadovoljiti narod. Broj ubijenih do današnjeg podneva popeo se na 74, a ranjenih na 2.000. O uhićenjima novinara, od kojih su mnogi prebijeni po zatvorima, da ne govorimo…

Jučerašnja proklamacija da im je on donio ovu 'slobodu' opravdano je naišla na novi revolt – kao što kaže ona stara izreka: 'Možete varati sve ljude neko vrijeme. Možete varati neke ljude sve vrijeme. Ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme.' Ili, kako je to najbolje sažeo jedan od prosvjednika s ulica Kaira: 'Bilo da ste kršćanin, bilo da ste musliman, bilo da ste ateist, tražit ćete svoja prava, i dobit ćemo svoja prava, ma na koji način!'

Svoga prijatelja od one poruke nisam čuo, ali znam da se na ulici bori za bolji Egipat.