Šesti dan: Orlando. Strašan glumac.

Imam pedeset i pišem dnevnik. Ne znam šta mi od to dvoje izgleda čudnije. Uvijek sam se pitao zašto ljudi pišu dnevnike. Valjda misle da im je život jako interesantan pa će to svakoga zanimati. Nekako samoljubno. A i tužno. Ko uopšte ima vremena i želje da čita tuđe živote, kad jedva prati i svoj vlastiti. Ali eto, ja ću ga pisati jer će možda jednom zanimati nekog mog potomka kako je jedno ljeto proživio njegov pra pra neko. Ja bih recimo sve dao da mogu pročitati barem nekoliko dana života nekog mog predaka pa će možda i neki moji potomci imati sličnu želju, jer geni su geni ;-). Možda je sve ovo patetično, ali jebiga - tako je izgleda kad pređeš pedesetu. (Đuro, 29. maj 2012).

Piše: Branko Đurić Đuro

3. Juni ORLANDO - STRAŠAN GLUMAC!

Danas imam prvu probu sa glumcima za novu seriju. Trudim se da ne zakasnim baš prvi dan, ali mi to ne uspije. Dolazim pred studio zadnji, naravno. Svi su ispred, puše, piju kafu. Pošto se dovezem sa svojom starom mašinom shvatim da će moj dolazak izgledati pretenciozno - kao režiser koji dolazi zadnji i to u srebrnom oldtajmeru.... Znam da će prvi utisak glumaca, s kojima do sada nisam radio, biti: “Vidi kretena, kako se samo folira....”.

Potrudim se da parkiram što dalje od njih i pokušavam ne izgledati kao kreten koji se folira.... 

Od kako sam u Sloveniji pokušavam razbiti neko opšte mišljenje o meni, neki slabi imidž koji su mi pripisali - “Đuro glumi frajera!”. Izgleda da je ovdje takva oskudica frajera da ja, koji u svojoj ulici nikad nisam važio za nekog velikog frajera, ovdje svojim blagim frajerlukom bodem oči. Šta bi tek rekli kad bi vidjeli Mirzu, Enu, Dragana, Fadila Toskića.... i ostale velike frajere iz moje “mahale”.

Volim raditi sa glumcima. U stvari, od svih poslova koji su mi u “opisu radnog mjesta”, najviše volim raditi sa glumcima. Oduševljavaju me talentovani glumci i isto tako nerviraju oni drugi. Uživam u radu (i kao glumac i kao režiser) sa vrhunskim kolegama. U stanju sam po stotinu puta slušati jednu repliku kad je neko od glumaca izgovori savršeno.

Danas se to dogodilo dok sam sa glumcima tražio neke replike koje bi u seriji bile light motivi za njihove likove. Nešo, koji će u seriji igrati glavnu ulogu Mirka, čija žena non stop gleda španske serije, prijavi da bi dobro bilo da njegovog lika oduševljava jedan glumac iz neke njene sapunice. Uvijek kad ga ugleda, onako slučajno prolazeći pored televizora, zastane i kaže: “Vidi ga Orlando! (pauza) Strašan glumac!”. Suze me oblijevaju od slatkog smijeha svaki put kad ponovi tu repliku. Obara me s nogu to kako on veselo i naivno primijeti Orlanda na ekranu (Vidi ga Orlando!), a onda u toj kratkoj pauzi potpuno uozbilji karakter i drugi dio replike (Strašan glumac!) oboji s divljenjem, brigom, obožavanjem, pažnjom, ali i ljubomorom na Orlanda. Kakav spektar emocija i raspoloženja.

Danas se Nešo plasira visoko na top listu mojih omiljenih glumaca.

Radimo dugo i dobro, a onda pizza i pivo naglo uspore tempo. Popodne nastavimo čitati scenarije i pričati o likovima. Poslije probe odemo još na “kratko pićence” koje potraje do kasnih večernjih sati. U kafiću se potvrdi moje mišljenje - imam sjajnu glumačku ekipu i čini mi se da mi i kao ljudi polako ulaze pod kožu.

Peti dan: Čvarci za vegetarijance
Četvrti dan: Hepek
Treći dan: Cazzo
Drugi dan: Planovi za prošlost
Prvi dan: Čovjekov najbolji prijatelj, krevet

Radiosarajevo.ba