Sandra Ikanović: Pismo parlamentarcima

Otvoreno pismo građanke pristiglo na našu adresu objavljujemo u cjelosti.

Piše: Sandra Ikanović

Dragi naši parlamentarci,

Odrastala sam u zemlji koja je cio moj životni vijek u tranziciji i nakon prve lekcije o minulom ratu u BiH, odmah su nas u školi naučili šta znači pojam tranzicija – izgovor za sve što u ovoj lijepoj našoj državi ne funkcionira. Loš zdravstveni sistem – kriv je rat i tranzicija, loš cestovni saobraćaj – kriva je tranzicija, loše školstvo – opet tranzcija, podijeljeni smo po vjerskoj, nacionalnoj i inoj pripadnosti, imamo općine, kanotone, enitete, hoćete nas (opet) prebrojavati i trpati u koš Bošnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih, namećete nam svoju nacionalističku retoriku, a pri tome ne rješavate ključne probleme našeg društva u raspadanju.

Vi koji biste trebali da budete lideri koji će voditi ovu našu zemlju u neku svjetliju budućnost, koju nam obećavate svake dvije godine na predizbornim skupovima, vi koji trebate da se borite za svoj narod,  rješavate egistencijalne probleme svojih sugrađana, radite upravo suprotno – ne ostavljate čak ni nadu za bolje sutra.

Jer kako da razmišljamo o napretku,  Evropi, „svijetloj budućnosti“ kad nam se krše naša osnovna prava – pravo na identitet, slobodu izražavanja, ravnopravnost?!  Već mjesecima se ne rješava problem generacija na kojima ova zemlja treba da ostane, uskraćujete im pravo na njihov identitet, jer oni praktično i ne postoje, barem ne po vašim „pravilima“. I šta građani ove naše lijepe i podjeljene države mogu da očekuju? Kakvu poruku šaljete mladima? Zar na njima ne bi trebao svijet da ostane? A kako da ostane svijet na nekome ko ne postoji?

Nakon par sati provedenih u „zatočeništvu“ velelepne utvrde u svojim udobnim foteljama u kojem nekolicina vas raspravlja o budućnosti svih generacija Bosanaca i Hercegovaca, da li vas se i u jednom trenutku probudila savjest? Ili ste bili prezauzeti razmišljanjem o zalihama ćevapa, piva, hljeba i načinu na koji ćete da rastjerate ljude koji se solidarišu sa tek rođenim bebama koje nisu ni svjesne u kakvoj državi žive? Dopire li do vas i jedna poruka koju vam hiljade savjesnih građana, ne samo iz BiH, već i iz ostatka svijeta šalju?

Jedinstveni matični broj nije privilegija – to je naše osnovno pravo koje dobijamo po rođenu, broj koji, između ostalog, služi za našu identifikaciju i traži se u svakom našem dokumentu! Hoće li sve nadolazeće generacije biti bez identiteta? Hoće li vaša djeca, unuci i praunuci biti bez identiteta? Kakva nas budućnost očekuje sa liderima kojima je najbitnije da riješe egistencijalne probleme sebe i sve svoje familije, a pri tome ne brinu o svom narodu? Da li uvijek treba neko drugi da se stara o nama? Trebaju li drugi da vas uče kako da vodite svoju državu? Ako niste u stanju da riješite probleme koje ste sami napravili – budite pošteni, povucite se sa svojih pozicija i prepustite ih nekome ko je sposoban i spreman da potrebe zajednice stavi ispred svoji egoističnih ciljeva!

Mi imamo pravo na identitet, imamo pravo na slobodu, imamo pravo na funkcionalnu i uređenu državu, a vi nam to uskraćujete. Na to nemate nikakvo pravo! Vi ste zločinci!

[Stavovi iznešeni u rubrici Ja mislim nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]