Sacirbey o McCainu: Od američkog patriote do globalnog građanina

Bio je ozlijeđen u političkom skandalu i njegovi stavovi o međunarodnim pitanjima su se 1992. još uvijek promatrali kao oni u razvoju; ipak, senator John McCain bio je, bez sumnje, američki ratni heroj, a ja sam se trebao suočiti s njim u CNN-ovoj debatnoj emisiji Crossfire. Pozicija senatora McCaina o vanjskoj politici još uvijek nije poprimila konačni oblik, ali nije bila zamrznuta u rovovskoj političkoj bici. Međutim, njegova početna perspektiva bila je izolacionistička, iako je bio na strani "jake vojske". Međunarodna pitanja nisu bila posebno istaknuta u njegovoj agendi, već su bila na dnu njegove liste prioriteta. Međunarodna pitanja u periodu bila su konflikt, agresija i genocid usmjereni ka tek neovisnoj Bosni i Hercegovini (BiH) te da li Ujedinjeni narodi tu imaju vanjski politički interes.

Piše: Muhamed Sacirbey

Kao neko ko je rođen u BiH i neko ko je bio prvi ambasador BiH pri UN-u dobio sam zadatak da se suočim sa, kako smo pretpostavili, izolacionističkom pozicijom senatora McCaina. Kao mladić koji je emigrirao u Sjedinjene Američke Države iz nedemokratske i komunističke Jugoslavije, Amerika za mene nije bila samo novi dom, koji je dočekao mene i moje lične slobode, već je bila i ta specijalna zemlja koja se izdvojila kao branitelj tolerancije, različitosti i vladavine zakona. Nakon kolapsa mračnog autoritarizma Sovjetskog saveza koji je investirao decenije u svoju agendu globalne dominacije, SAD je preostala jedina supersila koja je mogla "ukalupiti" pozitivnije globalne prioritete. Većina svjetske populacije gledala je Ameriku kao novo obećanje, više ili manje grub model lične slobode i ekonomske prilike. Prekid konflikta, agresije i genocida u BiH bio je ne samo prvi test za novo vođstvo SAD-a, već je Bosna bila pod napadom upravo zbog sličnih karakteristika koje je imala i Amerika - različitosti religija i naroda, što je bio glavni mozaik blokova koji su definirali SAD tokom progresivne i pozitivne evolucije.

McCainova ostavština Amerikancima
Nakon teške bolesti preminuo američki senator John McCain

CNN je i prije 25 godina bio jedan od vodećih kanala za vijesti. Crossfire je bila jedna od njegovih najprepoznatljivijih emisija u kojoj dva istaknuta gosta raspravljaju o stvarima o kojima, uglavnom imaju različita mišljenja. Bio sam gost tu već nekoliko puta i upoznao neke voditelje, kao što su Pat Buchannan, koji je "podmladio" retoriku "prvo Amerika" i u svojim predsjedničkim kampanjama. Bez kamera bio je genijalac, ali je ispred njih predstavljao ono za što su većina vjerovala da je "izolirani trn" u američkim pravima. Njihov argument bio je da SAD nema "psa u borbi" u brutalnosti koja se širila kroz BiH. Međutim, čak je i on bio obojen selektivnošću koja se temelji na religiji, rasi i etničkoj pripadnosti - u određivanju kada će se SAD uključiti. Pat Buchannan je promatrao senatora McCaina kao svog prvaka, ratnog heroja koji bi uvjerljivo tvrdio da SAD nema zašto da se miješa u sukob u BiH. Mišljenja sam da su propustili bit. Ako se odrekne etike ili globalnog strateškog interesa, SAD će se uvijek smatrati "umiješanima" samo zbog statusa usamljene supersile. Amerika se nije mogla vidjeti niti ostati izvan bilo kojeg pitanja koje je prijetilo "međunarodnom miru i sigurnosti".

GOP (Republikanska stranka, op.pr.) od tri desetljeća ranije nije ni u kom slučaju bila izolacionistička, već oportunistička, intervencionistička partija Donalda J. Trumpa. Progresivna centralna ljevica vidjela je BiH kao test za američko vodstvo i bila je usmjerena širokom lepezom ljudskih prava i američko-židovskih organizacija koje su našle novu važnost historijskom kontekstu "nikada više". Bill Clinton je 1992. izabran za predsjednika, dijelom i zbog platforme intervencionističke američke politike u BiH (kasnije će biti efektivno ugušena zbog ménage-de-trois praktičnosti između opreza, fanatičnosti i ekvivalencije). Od senatora Boba Dolea do nekonzervativaca, Republikanska stranka je napravila Bosnu uzrokom, ako ništa ono zbog toga da prodube značenje "američke izuzetnosti" (i istaknu napore šovinista poput onoga tadašnjeg francuskog predsjednika Mitteranda koji je nastojao da udalji SAD od europske odbrane i koji je bio motiviran antiislamskim stereotipima i davno pokopanom prošlošću Vichyjevog antisemite). U "suosjećajnoj publici" bili su Reaganove ličnosti kao Oliver North i konzervativni evanđelisti, bijeli i crni. (Govorio sam na suosjećajnom prijemu u crkvi Rite McEntire u Nashvilleu).

Kako je naša rasprava počela, senator McCain, kako se očekivalo, koristio je izolacionistički jezik izolacionizma. Za razliku od budućeg BBC-jevog debatnog programa Hardline (gdje sam bio jedan od prvih sugovornika koji su se suočili s novinarom i protivnikom po dužnosti Johnom Sebastianom), Crossfire je bio sukob X 2, budući da su četiri protagonista imali verbalni dvoboj, s retoričkom "razmjenom vatre", i prijateljskom i onom "s druge strane". Za nekoga s mojom prošlošću i tadašnjim dužnostima, BiH je bila ne samo služba mojoj zemlji u kojoj sam rođen, u trenutku njene najveće potrebe, već i komplementarna i konzistentna sa američkim vrijednostima i strateškim interesima SAD-a. Često sam koristio pojam "mi" kako bi istaknuo svoj i američki i bosanski osjećaj identiteta.

U jednom trenutku kada sam govorio kako su američki interesi/vrijednosti ugroženi u BiH, senator McCain pitao je s dozom cinizma, "što ovo radimo?". Moj odgovor bio je da vidim ovo i kao komplementarno i kao dodatak mojim odgovornostima/dužnostima kao Amerikanca. SAD je bolja uz rast demokracije, slobodnog društva i ekonomske slobode na globalnom nivou. Senator McCain nije odmah odgovorio. Ipak, nakon što je emisija završila, producenti u studiju CNN-a u New York Cityju rekli su mi da imam poziv od senatora McCaina koji je bio u studiju u Washingtonu. Kazao je, "ambasadore Muhamede, želim se izviniti ako sam ijednog trenutka doveo u pitanje Vaš američki identitet ili pripadanje". Nije tu bilo drugog objašnjenja, sem onog da je američki heroj, koji je godinama bio u vojsci, služeći našoj SAD, a onda bio i zatvorenik rata, smatrao važnim da mene uključi u svoju definiciju odanog Amerikanca.  

Senator McCain, kao ja, nikada nije prestao razvijati naše ideje o tome šta znači za prava, odgovornost i inkluziju da budete Amerikanac. McCain nije ovdje bio intervencionist, jer bi neki pokušavali umanjiti svoju brigu i pozivanje na akciju u Siriji, Ukrajini i da, na Balkanu, gdje je postao čvrst glas da se BiH uvede u euroatlantsku obitelj kao partner i suradnik. Volio bih misliti da je naša rasprava, održana prije četvrt stoljeća, imala veze sa evolucijom Johna McCaina. Međutim, za mene je isprika koja je dolazila od najnovijeg od mnogih generacija McCaina, koji su služili, bila dovoljna da mi kaže da sam pripadao i da imam čast biti u društvu Amerikanaca poput njega. 

Odlazak Johna McCaina možda je prerano ugasio još jednu McCainovu tranziciju koja bi možda postala najočitija u vrijeme "retoričkog nacionalizma" ili populizma, gdje oni koji su izbjegli službu, poput Trumpa, uče Amerikance patriotizmu i usmjeravaju svoju verbalnu moć prema globalistima. John McCain bio je internacionalist, koji je, vjerujem, predvidio kako ne samo kako "globalni građani" nisu u skladu s "nacionalnim identitetom", već je u novom, neizbježno povezanom svijetu, postojala komplementarnost. Pozvao je američki Senat na usvajanje Ugovora o UN-u o osobama s invaliditetom, iako je većina njegovih republikanskih kolega odbila to učiniti, pravdajući se rastom viralnog populizma, uprkos činjenici da je Ugovor iz UN-a kreiran oslanjajući se na zakon koji je usvojen u SAD.

Budući da sam prije dvije decenije bio ispred onih koji su tražili savezništvo i naklonost SAD-a u tome da se okonča rat u Bosni, znam da povremeno američko djelovanje možda nije ono što želimo u potpunosti ili je čak suprotno onom čemu se nadamo. Međutim, greške, neuspjeh mogu biti određeni previdom, baš koliko i djela pogrešno usmjerene komisije, posebno zbog globalne moći. SAD se gotovo neizbježno uvijek uključe, bilo vlastitim dizajnom, bilo planom ili manipulatora ili onih koji ih žele uvući kao prikladnu metu na koju projiciraju svoju spremnost da preuzmu "najmoćniju moć" na zemlji. Uspon Kine, povratak ekspanzionističke Rusije pod Putinom ili rađanje ISIS-a su dokazi o potonjem. Sve to može predstavljati izazov slobodama, ako ne predstavlja i izravnu prijetnju Amerikancima i globalnim građanima. Zbog posljednjih poteza koje je povukao kao vođa, senatora Johna McCaina vidim kao američkog patriotu i globalnog građanina. Da li je McCain vidio budućnost na sličan način, gdje su ti identiteti bili ne samo dosljedni, već je najnaprednija perspektiva globalnog građanina izgrađena na istim temeljima kao i ona Američkog patriote?