Sabina Šabić: Krajnje je vrijeme za naša zajednička, sretna djetinjstva s istinskim junacima

Sabina Šabić sa prijateljem Zoranom Ivančićem krajem prošle sedmice u Zagrebu je na dočeku raznom zločincu Dariju Kordiću, odlučila dići glas protiv kolektivnog ludila: pjevanja fašističkih pjesama i održavanja misa ratnom zločincu u čast.

Ona je svoj hrabar potez, kako kaže, napravila u ime svih svojih drugova i drugarica iz djetinjstva, u ime svih ubijenih, protjeranih i u ime svih budućih generacija na jedinstvenom Balkanu.

...

Moje djetinjstvo i danas miriše na pogaču iz Večeriske, i još uvijek u svojim mislima prolazim prelijepim mahalama Staroga Viteza, bezbrižno uživajući u igrama u kojima, praveći klikere od blata, ja ne marim čije ime - nacionalnost, dozivam.

Piše: Sabina Šabić za Radiosarajevo.ba

Sretna djetinjstva, činjenica tako bezobrazno oteta mnogima na području Balkana.

U ratu, tokom dosadnih, nebrojenih sati u skloništu u Zenici (grad koji ste tih godina mogli nazvati oazom mira uspoređujući ga s drugim gradovima u nemilosrdnom obimu rata), sate sam provodila pišući stihove po zidovima i režući isječke već zastarjelih novina, u kojima se ime ratnih zločinca ponavljalo prečesto. Njihova imena nisu bili likovi iz stripova niti junaci iz bajki.

Za njihova imena vezali su se brojevi ubijenih, silovanih, protjeranih.

Bilo je jezivo stajati među tolikim brojem ljudi na aerodromu glavnoga grada Hrvatske koji su se, svjesno i bolno jednostavno, obilježili imenom ratnog zločinca. Unisono pjevanje ustaških brojalica koje pozivaju na lažno i neljudsko junaštvo, oduševljenje svih prisutnih, meni je mirisalo na rat koji, u tim trenucima shvatih, još nikada nije stao. Zdrav razum, ozbiljno se zapita i zabrine.

Ja više nisam dijete. Moj glas i moja djela, sad već čine me čovjekom.
Osjećam odgovornost kao čovjek / žena  da ustanem protiv neistine, tuđih zlih planova za sve naše buduće generacije. Osjećam da smo svi propatili dovoljno da bismo dopuštali da se igraju i dalje našim životima, osjećam da krajnje je vrijeme za mir na brdovitom Balkanu, istinu i dijalog.

U ime svih svojih drugova i drugarica iz djetinjstva, u ime svih ubijenih, protjeranih i u ime svih budućih generacija na jedinstvenom Balkanu, ja ustajat ću i pozivati na istinu, ljubav i  poštovanje jer znam da to trebamo i bez toga ne možemo dalje.

Sve divne i hrabre ljude iz Zagreba koji zajedno s nama žele nove početke  pozivam -  jednostavno, u ime budućih sretnih djetinjstava.

Započnimo ih s odavanjem počasti pravim herojima / žrtvama tuđih ratova i ideologija, danas u Zagrebu ispred katedrale, a prekosutra - ko zna gdje.
Previše ih je u našim zajedničkim prošlostima.

Krajnje je vrijeme je za naša ponovna i zajednička, sretna djetinjstva, s istinskim junacima.

P.S.  
Zoka, kad ponovo idemo na koncert?