Reakcije na Gojerovu tezu o "Sistematskom progonu katolika"

Povodom izjave Gradimira Gojera o „sistematskom progonu katolika iz Sarajeva“ a sve povodom punosnažne, zakonski ispravne presude po kojoj kardinal Vinko Puljić mora napustiti dio prostorija nadbiskupije koje pripadaju porodici uposlenika nekadašnje UDB-e, zatražili smo mišljenje nekoliko javnih radnika, koji su ili katolici ili im barem ne smeta kada se kaže da pripadaju toj religijskoj tradiciji.

Boris Divković, diplomirani teolog
U ovakvim situacijama trebalo bi od politički angažiranih intelektualaca očekivati racionalne i neopterećene komentare i iskaze. Mislim da je izjava gospodina Gojera krajnje problematična i da skreće s biti stvari. Kada je riječ o donesenoj presudi neupitno je da je ona legalna - donesena sukladno postojećim zakonima Bosne i Hercegovine za koje su, uz ostale, glasali javno deklarirani i podržavani „zastupnici“ Hrvatskih-katoličkih interesa. Svi članovi društva, od predsjednika države i poglavara religijskih zajednica do najobičnijih građana - pred zakonom moraju biti jednaki. Presedan u ovom slučaju značio bi suprotno. Pitanje da li su ti zakoni dobri, pitanje je za sebe i o njemu bi se dalo svakako govoriti.

Pogubno je na ovom slučaju otvarati priču i izvoditi zaključke koji se tiču etničke ravnopravnosti Hrvata-katolika u Sarajevu, budući da u ovom slučaju nema mjesta raspravi o „bošnjačko-muslimanskom antikatoličkom“ projektu. Naime, ako se igdje trebalo javno govoriti o etničkoj neravnopravnosti Hrvata-katolika u Sarajevu onda je to bilo pitanje nedavanja građevinske dozvole za izgradnju npr. crkve na Grbavici. Dobro bi bilo prisjetiti se tko je u tom periodu bio načelnik općine Novo Sarajevo! Etiketirati ovaj slučaj kao „protjerivanje“ katolika iz Sarajeva krajnje je licemjerno, pogubno, skreće s biti stvari i u konačnici ne doprinosi ničemu doli još dubljem produbljivanju ionako krhkih međuljudskih i međuetničkih odnosa.

Izjava gospodina Gojera je krajnje neodgovorno politiziranje presude, budući da dolazi od čovjeka u kojemu, govorim u svoje ime, kao katolik i Hrvat koji živi u Sarajevu, nikada nisam vidio zaštitnika svog etničkog, a kamoli religijskog identiteta. Pitanje etničke ravnopravnosti nikada u ovoj državi nije do kraja riješeno, naprotiv, dvadeset godina nakon rata pokušava se riješiti na temeljima postavljenim u ratu, odnosno po principu „cuius regio illius religio“. Ako se prisjetimo nedavnog rušenja islamskog vjerskog objekta u Livnu, kada je izostala reakcija bilo koje katoličke institucije, jer, „nas se to ne tiče“, trenutni problem katolika-Hrvata u Sarajevu identičan je problemu muslimana-Bošnjaka u Livnu. U oba slučaja presudio je zakon. Trebaju nam naravno bolji zakoni, ali i mnogo više od zakona.

Ivana Strukar, novinarka i voditeljica na TV1
Ono što je sud odlučio u slučaju kardinala Vinka Puljića, u najmanju ruku je šokantno i nelogično i može, ispisanu između redova, katolicima u Sarajevu odaslati poruku da ih se tu ne želi. Činjenica jeste i da je premalo katolika danas ostalo u glavnome gradu, da nisu na zadovoljavajućim pozicijama, da je hrvatski jezik zapostavljen. No, ne radi se tu samo o katolicima. Radi se i o svima ostalima koji su drugačiji od sarajevske većine.

Ne fali Sarajlijama tolerancije, oni znaju i navikli su različitost smatrati bogatstvom. Tolerancije fali onima koji imaju mandat da odlučuju. Pa odluče, evo primjerice, uvesti vjeronauk u škole i vrtiće. O tomu se mnogo govorilo, ali se ništa nije promijenilo pa se tako djeca doslovce od pelena uče tomu da su drukčiji od svojih prijatelja, uče se odvajati jedni od drugih. Lakše je biti većina. Bilo gdje pa i u Sarajevu. Plašim se da veći problem leži u domovima, u roditeljima i načinu na koji odgajaju generacije koje će doći poslije nas. Uče li ih toleranciji? Rijetki. Nažalost.

Vlado Podany, muzički umjetnik, član SBB BiH
Tvrdnje gospodina Gojera su, pretpostavljam, utemeljene na nepobitnim činjenicama do kojih je on mogao doći. Iz tih činjenica dalo se zaključiti da su strukturno bosanski katolici (imam pravo deklarisati građane te vjeroispovijesti na ovaj način) jako malo ili nimalo na nekim većim rukovodećim mjestima i pozicijama, te da se u posljednje vrijeme primjećuje odseljavanje katolika iz Sarajeva pa i iz Bosne i Hercegovine. Ja se ne bavim ovom problematikom, te nemam statističke podatke koji upućuju na ovu devijaciju u našem društvu, međutim, kao građanin glavnog grada i kao umjetnik mogu, jer imam dovoljno povećanog senzibiliteta, da žalim kada čujem da ijedan građanin našeg grada iz bilo kojih razloga odseli iz njega.

Ako se zna da je bar jedan građanin iz ovih razloga napustio svoj grad, za čelnike Gradske uprave to je dovoljno alarmantno da brzom reakcijom pruže moralnu, ljudsku, društvenu i političku efikasnost za zaustavljanje toga. Niti jedna od dalje navedenih nepravilnosti (konstitutivnost jezika u društvenim sferama, ili nacionalni prefiks pri određivanju vršilaca odgovornih društvenih dužnosti, itd…) ne smije i ne može imati ni približno istu težinu gore navedenom problemu.

“Progon” je teška riječ, ali problem ostaje isti. Potpuno besmislena dosadašnja vlast tako elegantno deložira monsinjora Puljića, a uopće da ne spominjem da je tako normalno i etički u velikim evropskim državama (kojima stremimo) da se gradske pa i državne vlasti brinu o svojim uvaženim građanima koji dostojno reprezentuju sve ono što nazivamo civilizacijski, ljudski, profesionalno, bio on monsinjor, muzičar, sportista ili ljekar… ko bi nam onda za izvjesno vrijeme mogao biti predstavnik u svijetu za sve ono što su nam generacije ostavile u naslijeđe…

Fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu
Opet Kardinal paradigma ugroženosti – kada on mora ustupiti svoj dom udbaškoj obitelji, kako je tek katoličkoj sirotinji u Sarajevu. Poruka odgovara hercegovačkim trogloditima koji se pale samo na ne-duh i mržnju i političarima koji drže BiH ljude u stanju žrtve, ugroženosti, straha i mržnje, kako bi na njihovu poniženju gradili svoje sitne karijere i profite i održavali svoju vlast i moć.

Udbaški stan u nadbiskupskim prostorijama osim onoga uhodničkog, ima i drugo zaleđe koje se debelo tiče naših religija. Naime, u nekim poratnim izborima nacionalne su stranke dobile izbore opet uz svesrdnu i očitu pomoć tradicionalnih religija. Međunarodni mešetari tada su smislili da im ubace kost tako da nacionalne stranke riješe težak problem prava stanara koji žive u zgradama oduzetim od religioznih institucija. Pod pritiskom standarda ljudskih prava morali su im dati ista prava kao i onima u društvenim stanovima, ali nisu htjeli preuzeti obvezu da im nađu zamjenski stan. Cilj je bio da se kler opameti i uvidi kako nacionalne stranke zlorabe religije i ne drže do njihovih interesa, nego isključivo do svojih. Dakle, Čovići, Jovići, Dodikići, Hadžije i slični namjestili su religijama i njihovim udrugama. Ne bi se moglo reći da su se u tradicionalnim religijama hijerarsi opametili jer političari tipa Josipovića i Tadića ovdje nemaju šanse ponajviše zahvaljujući njima.

Nesporno je teška sudbina Hrvata u Republici Srpskoj i u Federaciji u mjestima s bošnjačkom većinom, pa i u Sarajevu. Iseljavaju, bježe, idu tamo gdje je bolje držeći se poslovice: Budala živi gdje se rodi, pametan ide gdje je bolje. No, valja biti pošten pa odmah uvažiti da ni Bošnjacima ni Srbima i ostalima nije bolje, i oni slično bježe, ali manje samo zato što nemaju kuda gdje bi bilo bolje. Bosna i Hercegovina je postala nepodnošljivo mjesto za život većini njezinih žitelja. Umjesto izgradnje BiH društva na ljudskim pravima i afirmacije pravnih mehanizama, ovdje se više vjeruje u vezu, rod, mito, privilegije, populizam. Kažu, u Sarajevu ne daju praviti crkve. Eno upravo na Dobrinji fra Pero dobio sve dozvole i započeo gradnju crkve, valjda zato što se nije uzdao u veze i privilegije, nego išao redovito, pravno, oslanjajući se na poštene ljude. Ali fra Pero nije tema, njegova paradigma smeta. Ne daju realnu sliku o Sarajevu fraze tipa da se itko sustavno progoni, ovdje se samo sustavno laže, vara, podmićuje, razgrađuje moralni i vrijednosni sustav. Religije moraju jednom shvatiti i radikalno izići iz političkoga gliba kako bi njihova misija rađala plodovima i proizvodima koji se od njih očekuju.

Vezano:
SDA protiv deložacije kardinala Puljića
Biskup Komarica i kardinal Puljić na konferenciji za novinare
Enver Kazaz: Smiješno, jadno, licemjerno
Gradimir Gojer: U Sarajevu se provodi sistematski progon katolika
Komšić protiv deložacije kardinala Puljića
Nadbiskup Puljić: Nismo odustali od četiri federalne jedinice


radiosarajevo.ba