Predrag Kojović: Cijena demokratske egzotike

Zastupnik u Domu naroda Parlamenta FBiH, ispred Naše stranke, Predrag Kojović objavio je blog-komentar na temu dvodomni sistem Bosne i Hercegovine. Njegov tekst objavljujemo u cjelosti.

Neznano puta sam od početka svog mandata u Domu naroda govorio o institucionalnoj nepotrebnosti i demokratskom besmislu koje karakterišu postojanje i rad ovog tijela, sa nadležnostima kojima raspolaže. O cijeni koju poreski obveznici plaćaju za tu demokratsku egzotiku da i ne govorim, ali ću samo podsjetiti, da se radi o milionima i milionima KM-ova.

Navodio sam, kao argumente za ovu tvrdnju, između ostalog, apsurdnost da jedna siromašna zemlja, poput naše, bez ikakvog objektivnog razloga, ima dvodomni parlamentarni sistem u kome su nadležnosti i jednog i drugog doma skoro identične. Rezultat tako uređenih nadležnosti je da Dom naroda, iznova i na isti način, raspravlja o pitanjima o kojima su se, direktno izabrani, predstavnici glasača u predstavničkom domu Parlamenta FBiH već izjasnili par dana ranije. (Zar i treba napominjati da i među njima sjede Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali. i da bi svako od njih mogao imati na raspolaganju mehanizam za zaštitu vitalnog interesa).

Za dvije, i nešto, godine mog mandata Dom naroda FBiH je preko 90 posto svog radnog vremena, i poreskih para, potrošio, na rasprave o legislativi koja je po prirodi etnički neutralna, dakle, odnosi se podjednako na sve građanke i građane FBiH bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili nepripadnost, ali niti jedan posto vremena i energije nije posvetio pitanjima koja su eventualno bila relevantna za etničke kolektive i Ostale. (Npr, o etničkoj strukturi zaposlenih u administraciji FBiH - preko 90 posto Bošnjaci, o nesprovođenju odluke Ustavnog suda FBiH o konstitutivnosti tri naroda u FBiH, o dokumentovanim neravnopravnostima prema povratnicima u FBiH, penzionerima, koje su, vrlo vjerovatno, etnički motivirane, ili o implementaciji Sejdić-Finci presude koja je morala biti prioritet, itd.).

Kantonalni budžeti pred kolapsom

Dom naroda - čija bi osnovna, i po meni jedina, funkcija (ukoliko uopšte treba da postoji) trebala biti da vodi računa o ravnopravnosti pripadnika etničkih grupa i onih koji ne pripadaj, famozno, konstitutivnom trolištu, (ma šta pojam konstitutivni značio, jer u međunarodnom ustavnopravnom smislu ne znači ništa) - za ove dvije godine nije uspio izabrati ni dopredsjedavajućeg Doma naroda iz reda Srpskog naroda - iako ne postoji niti jedan razlog za nedonešenje te odluke. Odgovor na to pitanje zna samo SDP, koji kontroliše taj klub.

Kantonalni budžeti su pred kolapsom, i slijedi, ako je i toliko pameti ostalo u vlasti, serija odluka o obustavi izvršenja ili prijedlog rebalansa istih. PIO-MIO je prisiljen ove godine prodati svoju imovinu za 46 miliona km kako bi mogao isplaćivati ionako bijedne penzije. Zavodi za zapošljavanje, na čelu sa FBiH zavodom, su u realnoj opasnosti da potpuno kolabiraju - jer su bivši borci, u sprezi sa advokatskim kancelarijama, pronašli "rupu u zakonu" i traže da im se plati još oko 100 miliona km. (Od toga su troškovi desetak advokatskih kancelarija koje u njihovo ime tuže državu nešto iznad 40 miliona km. Inače, od 2007 je bivšim borcima samo iz fondova federalnog zavoda za zapošljavanje isplaćena protuvrijednost "pelješkog mosta", odnosno, 100 miliona EURA). Dvadeset i pet posto stanovništva živi na rubu siromaštva po međunarodnim mjerilima, glavni grad države je bez vode za piće, psi lutalice su noćni gospodari ulica… Mogao bih, skoro u nedogled, nastaviti s iznošenjem sumornih, prijetećih, ekonomskih i socijalnih činjenica koje vrlo jasno pokazuju zbog čega se BiH, u nedavno objavljenoj međunarodnoj analizi, našla na čelu dvije liste. Jedna je lista najsiromašnijih zemalja u Evropi, a druga spisak "neuspjelih" (failed) država. (Ova posljednja bi se, s obzirom na zemlje mežu kojima smo se našli, mogla, pretpostavljam, mogla zvati "Banana republic championship"?).

Protesti

Ali rijetko je kad, kao danas, tok, i rasprave, sjednice ovog tijela tako precizno demonstrirao ne samo prvu rečenicu ovog bloga, nego i potpunu sljepoću vlasti za stvarnost i težinu situacije u kojima se naša zemlja nalazi.

p.s.
Ja vjerujem, da postoji broj, količina, loših vijesti i prognoza koje normalan čovjek može primiti pod kožu i ostati normalan. Mislim da je maksimum skoro, ili već, dostignut. Socijalni, pa time i politički, mir - bez novih kredita za njegovu kupovinu - teško se može održati još više od godinu dana, odnosno, do narednih redovnih izbora. Ja lično, rješenje, ili nadu, kako god hoćete, vidim u građanskim protestima koji se događaju u Sarajevu. Ali, da bi ovo što se događalo i događa na Marijin Dvoru, taj dugo čekani znak, da demokratska, građanska BiH ni nakon 20 godina međuetničkog ludila ipak nije sasvim mrtva, bilo Godo, koga čekamo sve ove godine, protesti ne bi smjeli ostati fokusirani isključivo na partikularna pitanja u vezi ovog ili onog zakona i morali bi se proširiti i uključiti zahtjev koji, po mom mišljenju, predstavlja jedini miran, racionalan i demokratski izlaz iz sadašnje situacije, a to su vanredni izbori. Jer, ja jednostavno ne vjerujem da vrijedi više apelovati na savjest onih koji su nas doveli u ovu situaciju i koju u svom, ličnom ili stranačkom, interesu upravo oni i proizvode i održavaju.

p.p.s.
Naravno, ukoliko će glasači povjerenje dati vladajućim šestorkama ili četvorkama onda ništa. Da ne pravimo svadbu ako se ne mislimo ženiti.

p.k.