Poslije rata niko od nas nije bio isti čovjek

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba.

Hm, izvještavao?

Bolje je reći "pokušavao" prikriti čuđenje i strah, što se takva, nelogična i necivilizirana stvar događa pred licem javnosti. Za nešto manje od pola godine, počeo je rat u Hrvatskoj, naši su se životi rasuli u paramparčad, i evo 25 godina kasnije još uvijek traju posljedice tog skupa.

Većina njegovih organizatora bila je ili još uvijek jeste u Haagu, a njihova je tvorevina dobila legalitet i eto, živi duže nego ja od rođenja do početka rata. Kad sam na Žegulji, visoravni iznad Stoca, u Hercegovini, 25. septembra, na dan referenduma ugledao četvoricu policajaca s dugim cijevima i pištoljima, kako zaustavljaju vozila i traže da se otvaraju torbe, sjetio sam se Sarajevskih barikada 1992. i događaja koji su uslijedili, ostavili su dubok trag u svima nama: rat je donio zlo, pomjerio ljude iz njihovih staništa, oduzeo najdraže...

Poslije rata niko od nas nije bio isti čovjek, niti sam ja ikada više povjerovao u demokratiju. To slaganje brojki kako kome odgovara je, uglavnom, prevara, kao što je i podatak da milion i tristo hiljada ljudi u RS-u ima pravo glasa, da ih je glasalo oko 60 posto, i da je skoro 100 posto bilo za ono što ih pita Milorad Dodik.

Jer, znamo kako završava bezrezervna podrška takvim projektima: Slobodan Milošević je na izborima na Kosovu dobivao vise od 100 posto glasova (u općini Leposavic rekordnih 107 posto ) na suludim i namještenim izborima koje je organizirala propagandna mašinerija. Epilog znamo, Srbija je zauvijek izgubila Kosovo, a Miloševića su neosuđenog zakopali ispred porodične kuće u Pozarevcu.

Neće dugo proći, nadam se manje od ovih 25 godina o kojima govorimo, a Srbi će u BiH shvatiti da ih Dodik vodi tamo gdje je njihovu braću preko Drine odveo Slobodan Milošević. U izolaciju, smanjenje životnog prostora i devalvaciju svega postojećeg: potop devedesetih koje je doživjela ta zemlja zajedno sa svojim susjedima.

Baš kao što ovo nije bio referendum oko datuma rođendana, već pokušaj da se škljocanje policijskih lisica, zamijeni zveckanjem oružjem. Jer, to je jedini zvuk koji može odgoditi Dodikov odlazak iza rešetaka. No, za to će trebati još nešto. Da oni koji mu kupuju poklone za rođendan, završe na istom mjestu. Pa neka sami, u miru, odaberu datum slavlja. Samo, bez nas, koje plaše i pljačkaju eto, pola stoljeća. I pozivaju na glasanje. Na kojem svaki put dobivaju više od 100 posto.