Pismo čitatelja Peđe K. o Azri Fioli

Odluka je to Općinskog suda u Sarajevu u kojoj se navodi da pritvor može trajati do 13. septembra ili do nove odluke suda. Istovremeno, sud je potvrdio i optužnicu koju je sarajevsko Kantonalno tužilaštvo podiglo protiv Azre Obuća kojom je terete za lažno predstavljanje i za prevare.

Portalu Radiosarajevo.ba, javio se Peđa Kovačević koji je s našim čitateljima odlučio podijeliti impresije svoje komunikacije s Azrom. 

"Nekad sam, na ovim našim portalima, imao naviku voditi političke i ideološke rasprave s nepoznatim ljudima. Jedna od tih ljudi bila je i Azra. Ubrzo smo, nakon političkih tema, shvatili da imamo i drugih zajedničkih interesovanja, te smo se počeli dopisivati. Doduše kratko, ali intenzivno. Koliko se sjećam, nismo prelazili granicu kad su intimne i porodične stvari u pitanju. Iz Sarajeva je. Djevojka ranjena u ratu. Profesor srpskog jezika. Znam da mi je rekla da je zaposlena i da je ostavila utisak situirane osobe. Neobično lijepa, na mene je ostavila i utisak kultivisane ličnosti i nadasve dame, onako kako to Sarajke na poseban način umiju biti.

Ovakav kakav jesam i kako znam ugasiti profil na Fejsbuku i nestati bez traga, tako sam i s njom završio svaki kontakt.

Danas djevojku vidim u svim sarajevskim elektronskim medijima. Crna hronika. Azra je, kako pišu, prevarila desetine ljudi. Nekima je uzimala novac koji je tražila za izdavanje svoje knjige, a mnogima je, lažno se predstavljajući kao utjecajna osoba, obećavala zaposlenje i od njih uzimala hiljade maraka. U pritvoru je. Novinari kažu da je i ranije uslovno osuđivana.

Kao i svaki put kad nekog poznatog vidim u crnoj hronici, tako sam i ovaj put ostao duboko zamišljen. Prisjećao sam se razgovora s njom. Ničim, ali ničim, nije ostavila utisak djevojke koja je spremna da prevari i da ojadi toliko ljudi. Pričali smo o književnosti, svakodnevici, tada „Pokojnoj Milevi", smijali se i na mreži provodili zanimljive trenutke. Ali smo u toj konverzaciji znali granicu. Ta distanca je bila obostrana, ali mi je i odgovarala.

Novinari kažu da nije bila zaposlena. Gore već rekoh, invalid je. Civilna žrtva rata. Ne pokušavam da je opravdam, ali razmišljam.

Sitni kriminalci se procesuiraju za čas posla. Ostaju obilježeni do kraja života i sredina ih do kraja istog osuđuje. Kad su u pitanju krupne ribe, teško bivaju procesuirane. Znamo da su lopovi, ali ih ne gledamo na način na koji ćemo ubuduće gledati Azru ili nekog sitnog narko-dilera. Govorim o nama i našoj svijesti.

Na izbore idemo vođeni motom: 'Kradu svi, pa što ne bi i on!'

Samo zato žalim Azrin slučaj. Ranjena je nevina. Uspjela je postati profesor srpskog jezika. Godinama je čekala posao. Nije ga dočekala. Šta joj se u međuvremenu dešavalo u glavi? Šta je preživljavala i šta je preživjela? Šta je učinilo spremnom na takve stvari? Je li žrtva sistema? Lažno je obećavala posao onome koji bi htio da se zaposli u državne institucije, koji bi da prima mjesečnu platu od tri hiljade i koji ima novac da za tu uslugu plati pet tisuća. Hoće li on, koji ju je prijavio, da odgovara za davanje mita?

Azra se vjerovatno nikada neće udati za, uslovno rečeno, normalnog momka, ali će zato svaka normalna djevojka poželjeti da se uda za sina nekog moćnog političara ili za sina nekog novopečenog i na sumnjiv način obogaćenog biznismena, ne videći u tome ništa nenormalno.

Kao što Balzak davno reče: 'Kad ukradeš milion poštovan si čovjek, prije toga si hulja'. Na to je Azra morala računati", piše Kovačević.