Peđa Kojović: 12. sjednica Skupštine Kantona Sarajevo

Piše: Peđa Kojović, zastupnik Naše stranke u Skupštini KS

O 'ostalima'

U pravu je opozicija kada kaže da je SDP nečim kupio Našu stranku. Kolege koje pažljivo prate dinamiku rada ovog tijela su primjetile da kad god Vlada ili njene važne odluke dođu u opasnost, SDP dobija dva odlučujuća glasa upravo od poslanika Naše stranke. Vi ste premijeru, takođe, nedvosmisleno pokazali svoju zahvalnost za našu podršku.

Mi, premijeru, ne razmišljamo isto o mnogim stvarima, pogotovo u budžetskoj ekonomiji.

Ja bih naš generalni stav prema potezima vaše Vlade sumirao rečenicom
- vi možda i imate nekog talenta za dijeljenje, ali za pravljenje kolača, nimalo.

Međutim. Ono što nas je povezivalo, ono, čime ste nas, kako opozicija kaže, kupili je naše uvjerenje da ste vi multietnička stranka koja se bori za Bosnu i Hercegovinu u kojoj će svi njeni građani biti ravnopravni na cijelom njenom teritoriju. Smatrali smo da je u ime te naše zajedničke ideje vrijedno progutati mnoge loše odluke i praktične poteze koje ste napravili i pravite.

Prije nešto više od godine dana, na prvoj radnoj sjednici ove Skupštine, Naša stranka je pokrenula inicijativu za ukidanje diskriminacije prema građanima koje zakon naziva Ostali. Na prošloj sjednici sam premijeru uputio poslaničko pitanje da li je on za ukidanje diskriminacije, te šta i do kada misli poduzeti povodom toga.

Odgovor jos nisam dobio.

Činjenica da je od pokretanja inicijative do danas prošlo više od godinu dana, a diskriminacija je i dalje na snazi, jasno sugeriše da za njeno ukidanje u ovoj Vladi i u rukovodstvu ove Skupštine ne postoji politička volja.

Da li je razlog za otpor prema ideji o ravnopravnosti građana ideološke prirode
ili je u pitanju sebičnost konstituvnih naroda, ja ne znam. Kao što ne znam ni  kakvu ulogu u pasivnosti Vlade prema ovom problemu ima kalkulacija da bi se izborni kolač u obliku upravljačkih pozicija u javnim preduzećima i institucijama u tom slučaju morati djeliti na 4 a ne na samo 3 dijela - kao što je sada slučaj. Istorija će pokazati.

Baš kao što će, nadam se, s podsmijehom pokazati na one koji su se onome što je bilo neizbježno opirali do posljednjeg mogućeg momenta.  A ono sto je neizbjezno, gospodje i gospodo, je sljedece : Bosna i Hercegovina ce, sasvim sigurno, jednog dana biti drzava njenih ravnopravnih gradjana i naroda.

Vrlo mi je važno da vas podsjetim da je referendumsko pitanje na koje je većina građana ove zemlje - baš na današnji dan, prije 20 godina - odgovorilo pozitivno, glasilo:  Da li ste zato da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda?

Da je pitanje bilo da li ste za nezavisnu BiH u kojoj ce građani na osnovu svoje etničke pripadnosti ili nepripadnosti imati više ili manje građanskih prava siguran sam da bi odgovor bio ne.

O Ministru obrazovanja i nauke  Kantona Sarajevo

Imam utisak da premijer, vlada i jedan dio poslanika, tačku dnevnog reda koja se tiče ostavke prethodnog i imenovanje novog ministra obrazovanja i nauke doživljava kao tehničku, proceduralnu stvar. Ja opet vjerujem da se radi o odluci čije posljedice po važnosti prevazilaze sve odluke koje je ova Skupština, a pogotovo Vlada, donijela za svog mandata.

Nadam se da će barem neki od vas, kada završim sa obrazloženjem, dijeliti ovaj stav sa mnom.

Ja se neću obazirati na razloge Suljagićeve ostavke koji se navode po kuloarima, a govore o sukobu ministra sa svojim partijskim liderom koji se htio miješati u kadrovska rješenja na sarajevskom Univerzitetu. Bilo bi to ne samo bavljenje glasinama nego i optužba da se ova Vlada, i partije koje je čine, upustila u obmanjivanje javnosti i to u razmjerima kojih se ne bi postidjeli ni sjevernokorejski lideri.

Ministar Suljagić je u svom zvaničnom pismu ostavke vrlo jasno i precizno naveo razloge koje su do nje doveli. Na kućna mu je vrata isporučena prijeteća poruka i metak. Slučaj je uredno prijavio policiji. Koliko znam, mi ni dan danas ne znamo ništa više o ovom slučaju nego što smo znali prvi dan. Vlada se, povodom prijetnje smrću koja je upućena njenom ministru, nije oglasila. Takođe ni partija čiji je ministar kadar.

Ministar je, pretpostavljam, na osnovu toga stekao utisak da mu niti policija Kantona Sarajevo, niti Vlada na čelu sa premijerom Musićem, niti njegova politička stranka ne mogu ili ne žele garantovati fizičku bezbjednost.

Zbog svoje lične i sigurnosti svoje porodice, ministar Suljagić je bio prisiljen da podnese ostavku na položaj na koji ga je postavila ova Skupština.

Neću sada ulaziti u filozofsku, političku, raspravu o tome šta prihvaćanje prijetnji i nasilja kao metoda pomoću kojeg se može uticati na sastav vlasti znači za našu, ionako istraumatiziranu, zemlju.

Ne radi se ovdje, godpodine premijeru, samo o tome da je ministar Suljagić upravo provodio ono što piše u famoznoj platformi. On je, i to ponajbolje od svih vaših ministara, sprovodio u djelo ono što ste nam vi, prilikom preuzimanja funkcije, obećali u svom odličnom ekspozeu.

Prihvatajući Suljagićevu ostavku iz razloga koji su u njoj navedeni, vi premijeru, radite upravo ono što nasilnik koji mu je poslao metak traži. Vi priznajete nadmoć nasilja nad zakonima ove države.

Ako premijer i Vlada ovog kantona nisu u stanju zaštititi svog ministra obrazovanja i nauke od nasilja  - čemu se onda građani trebaju nadati?

Kolege poslanici, Vlada i vodstvo ove Skupštine je pred nasiljem očigledno podiglo ruke uvis. Mi poslanici, ja se nadam, takvu kapitulaciju države pred nasiljem ne smijemo dopustiti.

Ministri se u ovj zemlji neće smjenjivati prijetnjama i mecima nego našim glasovima. Mnogi od vaših ministara, premijeru Musiću bi, s obzirom na otsustvo rezultata, trebali otići.

Ali niko iz Vlade ne smije otići zbog prijetnji i nasilja.

Hiljade ljudi su žrtvovali svoje živote kako bi ovo danas bila slobodna i demokratska država.

___________________________
Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba
_______________________________