Ognjen Radović: RTRS punoljetstvo i cirkus

Piše: Ognjen Radović

Broj osamnaest očigledno mnogima mnogo znači. Prije svega, to je vrijeme kad pubertetlija dobije legalno dopuštenje da sam sebi kupi cigarete i alkohol. Naravno, to nisu jedine prednosti, ali pored mogućnosti za glasanje i odgovaranja pred zakonom kao “odrasla” osoba, neke stvari ipak budu važnije.

U maniru halabuke povodom 18 godina postojanja, proteklo je i proglašenje punoljetstva RTRS-a, dijela javnog televizijskog servisa BiH. Kao i svaki tinejdžer koji puni 18 godina, i RTRS je odlučio da rođendan proslavi u što gizdavijem izdanju, želeći da vjeruje kako su mu roditelji izbrisali sve prethodne gafove.

Kad nešto žulja

Prije nešto više od mjesec dana, Vlada Republike Srpske je odbacila Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Radio-televiziji Republike Srpske koji je predložio Dušan Stojičić, poslanik SDS-a. Kako stoji u vijestima koje je tad objavio RTRS, prema članu 1, “RTRS je dužan da ispoštuje standard o ravnopravnoj zastupljenosti političkih stavova na način da trećina ukupnog vremena u uređivanju emisija informativnog programa pripada Vladi, trećina strankama pozicije, a trećina strankama opozicije”.

Nažalost, ako se ovaj član i pokuša pronaći u ovom zakonu, potraga je osuđena na propast.

U praksi, jedna trećina prostora je relativna kategorija, pa predstavnici Vlade istupaju pred medije u zgradi Vlade, potpisani kao predsjednici stranke. RTRS, jednako kao i druge televizije, ne nastoji da koriguju tumačenje naše političke stvarnosti, počevši od ovog prostog primjera gdje političari, zahvaljujući svojoj institucionalnoj funkciji, koriste državne institucije za izvršavanje svojih stranačkih funkcija i otvoreno propagiranje stranačkih ciljeva i stavova.

Zgodno je navesti i jedan od posljednjih primjera bušenja nejasno definisanog zakona o RTRS-u prema kojem u članu 14 (koji se bavi ostvarivanjem programskih načela), pod tačkom 4 jasno stoji da

“vijesti moraju biti nepristrasne, nezavisne i tačne. Prije objavljivanja, sa razumnom pažnjom, zavisno o okolnostima, mora se provjeriti sadržaj, porijeklo i istinitost informativnog materijala predviđenog za vijesti. Komentari moraju biti na jasan način odvojeni od vijesti”

Iz priloga emitovanog u okviru “rođendanskog” izdanja centralnog Dnevnika RTRS-a o “mišljenju” opozicionih stranaka, jasno je da novinar koji je radio prilog, kao i urednik najgledanije informativne emisije u RS koji je prilog pustio u Dnevnik, nisu pažljivo pročitali navedenu tačku zakona. Tako se u prilogu navodi kako je “radikal u svom maniru počeo da brka lončiće i iznosi notorne neistine”, što baš i nije u skladu sa 4. tačkom člana 14.

Pretplata po pretplata

Nekoliko nedjelja nakon pokušaja izmjene zakona, započela je mašina zvana “rođendanske pripreme”. Jedan od glavnih stepenika ka vrhuncu slavlja svakako je bila najava gostovanja Gorana Bregovića na “otvaranju” RTRS-a.

Kako bi se dalji medijski cirkus nastavio, bilo je potrebno i blagosiljanje visoko rangiranog funkcionera, u ovom slučaju, državnika Republike Srpske. U svom obraćanju, Rajko Kuzmanović je naveo kako je ”RTRS finansijski stabilan, programski sadržajan, profesionalan i objektivan javni servis”. Ključna tačka u okviru recitacije bio je orden koji je ispred RTRS-a primio Dragan Davidović, generalni direktor RTRS-a.

U ovom trenutku potrebno je posvetiti pažnju rak pitanju - šta je sa našim novcem, odnosno, zašto plaćamo cjelokupnu halabuku. Indirektan odgovor na ovo pitanje dao je predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić, kao i Radmila Čokorilo, predsjednik Upravnog odbora RTRS-a, ponovivši magičnu frazu “pozitivno finansijsko poslovanje”. Ovi govornici, jednako kao i ostali pretplatnici, mjesečno daju 7 KM za javni servis. Ako se zna da svaki mjesec dio od tih 7 KM dolazi do RTRS-a, možda nije ni teško zaključiti zašto je RTRS-ov novčanik “pozitivno popunjen”.

Međutim, jedan od ključnih odgovora na pitanje šta ja sa našim novcima nalazi se u obraćanju gospođe Čokorilo na otvaranju doma RTRS-a. U svom obraćanju narodu-pretplatnicima koji su došli da se zabave uz Bregovića, Čokorilo je naglasila da je važnost RTRS-a u njegovoj ulozi kao dijela identiteta RS. Upravo ova sintagma, kojom skoro svi ispiraju usta, zapravo bi trebalo (mora) da bude ultimativni odgovor svakom jogunastom pretplatniku koji za svojih 7 KM traži program koji će činiti sve ono što je u okvirima novinarskih i uredničkih načela i etike.

Ko te pita?

Šta bi zapravo trebalo da znači identitet RS-a. Da li je identitet RS-a stalno okretanje prema Srbiji i da li je narod RS-a narod Srbije? Ukoliko bi RTRS trebalo da bude dio identiteta RS-a, a narod je njen dio, RTRS bi trebalo da bude i dio svih stanovnika Republike Srpske. Drugim riječima, RTRS bi trebalo da reflektuje narod ili, ako ništa drugo, svoje pretplatnike.

Međutim, šta se događa sa željama njegovih pretplatnika, šta se događa sa uredničkim tumačenjem obrazovnog, zabavnog i informativnog programa. Da li je “Štikla” vrhunac zabavnog programa jednog od tri javna servisa u BiH. Da li većina pretplatnika želi da gleda “Štiklu”? Da li je iko iz RTRS-a pružio mogućnost da se čuju različiti glasovi pretplatnika.
Zar, ako ništa drugo, onda tih 7 KM ne bi trebalo da daje mogućnost da javnost oblikuje sadržaj za javnost, kao i da odabere pjevače koji će prangijati na otvaranju RTRS-ovog doma? Ili je ipak jedan od najskupljih izvođača sa ovih prostora (Goran Bregović) ono što je javnost htjela, iako je niko nije pitao.

Jednako tako, niko se ne pita da li je “RTRS-ova stvarnost” ona stvarnost koju odista živimo svaki dan i da li je to stvarnost koju oblikujemo mi ili neki daleko manji skup ljudi? Naposlijetku - ko ignoriše javnost i zašto javnost to dopušta?

Novi počeci sa novim okršajima

Dom je otvoren, a preseljenje bi trebalo da bude gotovo do kraja godine. Jedna od bitnih faza u procesu preseljenja biće nabavka nove opreme, u šta je uključena i oprema za emitovanje digitalnog signala. Upravo tu nastaje nova svađa na vječnoj uzajamno “degradacijsko-dobitnoj” vezi između BHRT-a i RTRS-a. Naime, kako izvještava “Glas Srpske”, prema novom razvoju događaja o kojem se zaključuje na osnovu izjava neimenovanih pojedinaca iz Ministarstva saobraćaja i komunikacija BiH te BHRT-a, 5,3 miliona KM namijenjenih za digitalizaciju javnih TV emitera trebalo bi da bude uplaćeno na račun BHRT-a.

U istoj je vijesti Marija Putica, predsjednica Upravnog odbora BHRT-a, rekla kako “novac za digitalizaciju neće biti uplaćen na račune javnih TV emitera, već će Savjet ministara BiH kupiti tu opremu i donirati je emiterima.“ Međutim, “Glas Srpske”, kao i predsjednik Upravnog odbora RTRS-a, Radmila Čokorilo, nastavljaju da se bore protiv mogućih nepravdi pojedinaca, zanemarujući izjavu gospođe Putice.

Dok se svađe nastavljaju, krajnji rok (1. decembar 2011.) za digitalizaciju, koji je Savjet ministara BiH na 91. sjednici usvojio kroz Strategiju prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju u BiH, postaje sve bliži.

Mediji u BiH nastoje da predstave svoju stvarnost kao onu koju bi svi mi trebalo da živimo. Tako je RTRS dobio novi dom, RAK je kupio zgradu u Sarajevu, obje strane se tužakaju, FTV otvoreno povlači paralele između nacizma i političkog vrha Republike Srpske, BN pretresaju u stilu mornaričkih foka na čelu sa Žan Klodom Van Damom, ATV ostaje bez svojih ljudi, a premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, izdaje instrukcije zaposlenima u svim institucijama o novom načinu tretmana medija.

I dok mediji nastavljaju svoju bitku sa stvarnošću, pri tom zaboravljajući na gotovo sva pravila kvalitetnog novinarstva, Goran Bregović pjeva povampireni čobanski rok na otvaranju RTRS-ovog doma (a ne zgrade) prilagođen između ostalih i svima onima koji smatraju da RTRS jeste dio njihovog nacionalnog identiteta.

Tekst je preuzet s prijateljskog portala 6yka.com