Nihad Kreševljaković o 'smrti muzeja'

Piše: Nihad Kreševljaković, bloger i direktor teatra SARTR

Za sve one koji poznaju historiju naše zemlje vijest o zatvaranju muzeja, nažalost, nije toliko iznenadjujuća.

Na ovim prostorima, pored svih ljepota uvijek su postojale te mračne sile čija je politika bazirana na autodestruktivnosti. Jedan tip autodestruktivnosti počiva na mržnji, a drugi na gluposti.

Nažalost, mnogim koji žive u ovoj zemlji ideja njenog uništenja oduvijek izaziva osmjeh na licu. Ti ljudi vrlo dobro znaju šta za jednu zemlju znači dokidanje ustanova poput Zemaljskog muzeja, Umjetničke galerije BiH, Kinoteke BiH... To su isti oni koji su granatama uništili Nacionalnu Biblioteku ili Orijentalni Institut. Ipak, oni su, po meni, manji BH problem.

Problem od državnog značaja je kompleksniji i, po meni, puno opasniji od tih očiglednih neprijatelja koji svoje nakane nisu uspjeli realizirati ni agresivnim ratom. Taj problem su ignorancija, neznanje i očigledno odsustvo pameti. Taj problem su indiferentnost, korumpiranost i nesposobnost. Mi živimo u vremenu i prostoru koje će historija zasigurno upamtiti kao „zlatno doba mediokritetstva“. Taj problem je naša najveća bolest. U takvom vremenu vladaju isključivo niski, osobni interesi i oni su poput kuge koja nam prijeti svima. Prvi simptomi ove kuge su pasivnost, ravnodušnost, želja za neradom obrnuto proporcionalna želji za kritikovanjem svega, svačega i svakoga.

Svi smo zaraženi i svi snosimo krivicu za naše stanje.

Teško je shvatiti da se ginulo za državu koju sada uništavamo i prodajemo u pijačarskom stilu. Morao bi neko konačno reći za šta su se ljudi borili? Ima li važnosti i simbolike u činjenici da je Zemaljski muzej naša najstarija ustanova zapadnog tipa koja je naš glavni grad i zemlju po prvi put uzdigla na nivo evropskog kulturnog, književnog i znanstvenog centra? Kome to danas treba? Znači li to nekome nešto? Hoćemo li da galerije i muzeje pretvorimo u još par tržnih centara?

Da li je 15 godina poslije, u miru neprijatelj probio liniju odbrane kod Zemaljskog muzeja koju su hrabri i pametni ljudi sačuvali u ratu? Jesmo li izdani? Hoćemo li se predati?