Nermin Čengić: Krkačina, taslačina, tarabljenje

piše: Nermin Čengić, za Protest.ba

Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Zenica, Mostar, Bihać, Brčko, Bijeljina, Prijedor, Trebinje su gradovi gdje će se od petka, 3. septembra 2010. godine zavioriti zastave svih boja i dezena. Iste sudbine neće biti pošteđeni ni Travnik, Doboj, Cazin, Bugojno, Velika Kladuša, Visoko, Goražde, Konjic, Gračanica, Gradačac, a isto će proći i Bosanska Krupa, Mrkonjić Grad, Foča, Zavidovići, Živinice, Sanski Most, Bosanska Gradiška, Bileća, Livno, Prozor...

Zašto jednostavno ne napisati: “Počinje predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini”? Odgovor nikad jednostavniji i nikad tužniji. Nakon skoro 20 godina gluposti puka ovdašnjeg i dalje nismo baš najsigurniji u kojoj državi živimo niti da li je ovo uopšte država. Ko koga voli i ne voli, ko koga osporava ili podržava.

Potpuna “idila” punoljetnog života u kojem ništa ne naučismo, ne prestasmo da se mrzimo, ne sjetismo se da se mi ustvari možda i volimo. Ne odigrasmo poker pameti jer nam redovno fali barem jedan as, a čini se da se na nama handaju svi ludaci regiona pa i svijeta. Urnebesna redaljka koja ne prestaje. A stoka, to jest mi, to jest stoka šuti, trpi, umrtvljenog vrata oko kojeg se urezao i srastao ular kojim nas vabe, huškaju, pomoću kojih nam obećavaju, obećavaju, obećavaju.

Nikad gluplji nismo bili, a vjerovatno gluplje od trenutnog ne može. I najveća budala za 18 godina skonta da je jedno te isto uvijek jedno te isto, i da to jedno te isto, nikad ne može biti drugačije, ni bolje pa ni gore, nego – jedno te isto, “Navikli smo”, “nemoj da se previše trese”, “samo nek’ je živa glava”, odzvanja u praznini prostora koji se administrativno vodi pod Bosna i Hercegegovina, a nije vidio Bosne i Hercegovine. Valjda nas tri miliona sto dvadeset šest hiljada petsto dvadeset devet čovjekolikih s pravom glasa u Bosni i Hercegovini možemo da razlučimo ko je lopov, a ko lopov nije ili ima potencijal da to postane ako mu se da vlast u ruke. Izbor ovjerenih je velik. Nevjerovatnih 8149 se kandidovalo da zagrabi ili možda ipak nešto normalno uradi u Predsjedništvu BiH, Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, na mjestu predsjednika i potpredsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, Narodnoj skupštini Republike Srpske, Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i skupštine kantona u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH. U namjeri da vas zaljuljaju u naručju će, kako kažu, potrošiti više od pedeset (brojem: 50) miliona konvertibilnih maraka.

Dakle, slijedi nam mjesec dana vjerovatno najvećih govana koje su nam ikad aktuelni “direktori svemira” u Bosni i Hercegovini ikad ponudili. S jedne strane će nas uvjeravati da samo ako baš oni pobjede, kruškama i jabukama nikad neće dati u istu vreću, s druge strane će nam praznog pogleda pojašnjavati da tek slijedi nekakva bolja budućnost, s treće strane će nas usmjeravati u raznorazne Evrope, s četvrte će se javiti oni koji će crknuti dok vas ne uvjere da su vam oni veći prijatelji od vašeg neposrednog komšije… A stoka će potvrdno mahati glavušama, lomeći zube dok ukrug žvaće “buđavom lebac”, razrogačenih očiju blenući u nove i stare bogomolje. Tražeći spasenje dodavaće se graditeljima pokoja markica da svevišnji oslobodi grijeha gluposti i poniznosti pred svakim ko prstom zaprijeti ili s vrha visokog pritiska opsuje.

I svi ćete redom, premoreni od silne govorancije, potpuno hipnotisani provjerenom metodom zaglupljivanja, ako se i nakanite prošetati do glasačkog mjesta, tradicionalno dati svoj glas svakom od njih ponaosob. Kad se objave rezultati i kad opet uzmu vlast reći ćete, svi redom ćete reći, da vi niste za njih glasali, a glasali ste. Za njih ste glasali.

Ili, ipak, uopšte nećete izaći na glasanje pravdajući to gubljenjem vremena jer se “zna ko će pobjediti”. Možda ćete reći da “nemate za koga glasati”, a niste se baš sjetili da do prije mjesec dana prijavite svoju kandidaturu, jer ste prepametni za ove lopove i fašiste, jer to nije vaš nivo, jer vi svakako mislite bježati odavde. Koliko god bježali od sebe nikad nećete uspjeti pobjeći.

Uvijek znate taktiku bolje od selektora, uvijek biste nešto bolje od onih koji to rade. Padne li vam šta na pamet ne bojte se, ne trčite doktoru. Najbolji lijek za “padanje na pamet” je iskoristiti tu ideju i od ove administrativne jedinice napraviti državu. Nek’ vam malo svi zavide na onome što imate, a ne na onome što bi mogli imati. Zato upalite mozak, natjerajte se da razmislite svojom, a ne tuđom glavom, i obavezno glasajte! Očistite svoju savjest, koja crkava nakon dvadeset godina “krkačine, taslačine, tarabljenja”.

Kompletan tekst možete pogledati na: Protest.ba

video: http://www.youtube.com/watch?v=8xkBzwVj51Q