Nedim Jahić: Nema zemlje za diletante

Piše: Nedim Jahić

U trenutku najdublje političke krize u Bosni i Hercegovini, premda je i ovaj termin sam po sebi suvišan, budući da je propadanje kontinuirano, Socijaldemokratska partija izlazi sa saopćenjem koje nosi naslov “SDP – jači nego ikad!”, kao da se glasačko tijelo ove stranke nije prepolovilo u posljednje dvije godine i kao da su svi raskoli, ustupanja i odstupanja ostavili malo traga na političkom programu i ideji koju je SDP ponudio na Općim izborima 2010. godine.

Nova linija buntovnih saopćenja rezultat je neke mahnite kampanje, u tvornici spin-genija kafane u Branislava Đurđeva, kojoj je cilj da nakon svih ovih godina, pokuša opet prodati priču borbe protiv fašizma kao osnovne poruke stranke, što dalje rezultira i sa okupljanjima u Muzeju AVNOJ-a u Bihaću te Hamdijom Lipovačom kao ključnim govornikom na ovom antifa panelu.

Ko je u ovoj zemlji jači nego ikada, malo ko želi i nagađati, budući da su se sva predviđanja pokazala netačnim, a istovremeno i potpuno precizinim, uzimajući u obzir da nema kombinacije, djela i nedjela koje nismo doživjeli od oktobra 2010. godine do danas. I jasno, možda je Socijaldemokratska partija uistinu najjača na nominalnoj ljevici, što možemo utvrditi i prostim osvrtom na ostale koji pretenduju na takvu titulu. Naime, dok se diletanti u Demokratskoj fronti sve blesavije igraju onom “neuništivom masom glasova” koja stoji iza Komšića, sam predsjednik novoformiranog političkog subjekta je neki dan izvalio da je Radončić jedini bez grijeha u vlasti.

Povratak evergreena

Isti je možda bio ponukan kakvim mudrim savjetom proizašlih iz sličnog kafanskog ambijenta kao i onog u SDP-u, gdje je upućen na neskrivenu potporu lokalne američke samoupravne diplomatije, koja se potvrdila i nedavnim proizvanjem vladajućih stranaka, gdje je sa spiska izostao moćni SBB. Pored DF-a, na nekakvu ljevicu polaže i pravo Socijaldemokratska unija, koja je zamalo razvalila kantonalnu vladu zbog mjesta glavnog grobara u gradu, te Naša stranka, koja je nakon fijaska i spaljivanja vojnika Fincija, odlučila da im je pametnije neko vrijeme se pozabaviti samim sobom i mudro prešutiti proljeće.

Savez za bolju budućnost BiH je polomljen na lokalnim izborima, na bojnom polju zelenih, gdje se SDA dohavizala, a nevještost koja ih krasi u smislenijem obračunu sa korupcijom u savezu sa, što bi oni sami rekli - “krnjim SDP-om”, nije im donijela nikakav napredak u ostvarenju povjerenja i podrške glasača, tako da na Vučićev scenario mogu zaboraviti. Stranka demokratske akcije lagodno prolazi vrijeme potpune blokade, ušuškana u činjenicu da se bez kakve ozbiljnije ponude od prikazanih “alternativa” na sceni, teško može očekivati kakav glasački bum u Federaciji, zbog čega se evergreen vraća na velika vrata.

Rame u rame sa njima ide i HDZ BiH, koji je iskupio sve političke promašaje pod svoje krilo u Hrvatskom narodnom saboru, te je jedino što im može pomrsiti račune jeste distanciranje HDZ-a 1990, što je malo vjerovatno ako Ljubić ostane samovladati sa svojim ministrima Uzarića vlade. Na nekakvo buđenje HSP-a BiH teško možemo računati, a i ako ga bude, to će biti više stvar sreće nego planiranog nastupa pravaša. Koliko je pravašima pomoglo ili odmoglo iskakanje “Sude mi” Budimira sa svojim SPP-om, što bi rekli u emisiji “Srpska danas” - vrijeme će tek pokazati. Bit će zanimljivo vidjeti gdje se završava slavna priča Boljitka i Lijanovića, koji zasigurno neće baš tako lako nestati sa scene, kao što im to predviđa hercegovačka polujavnost.

Dalek put

U Republici Srpskoj, SNSD i dalje drži konce, premda bi mu izmicanje Srpske demokratske stranke moglo doći glave, ali tu sada ulazimo u sferu namaštavanja scenarija, budući da nikome nije najjasnije šta su Radojičić i Bosić pripremili za Republiku Srpsku, posmatrajući svijet iz kafane Jelena u Brčko Distriktu. Još manje je jasno koju će poziciju u tim odnosima preuzeti PDP i stranke opozicije okupljene oko Ivanića, sve skupa u magli dileme koliki će komad predstavnika uzeti povratnici mobilizirani kroz Listu za povratak i koaliciju “Prvi mart”, ako se bošnjačke stranke utjeraju u suru te vrste.

No, pred nama je još dalek put do izbornih prognoza. Ostaje vidjeti šta će biti sa onih sedam zakona iz “Sporazuma o programskoj/projektnoj saradnji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH 2012.2014.”, na koji se zakleo Zlatko u RS-u kad je gostovao, a koji se svako malo povuku sa dnevnog reda Vijeća ministara. Ko će koga nadmudriti na federalnoj razini, te u konačnici da li ćemo doživjeti ikakvog napretka u ovih godinu i po do još jednih, još presudnjih, Općih izbora?

Daleko od toga da trebamo biti optimistični, pa smatrati da će taj napredak biti strateški. Govorim više onako, da li imamo pravo nadati se da ćemo sticajem okolnosti i kakvo ljudskom greškom stići do neke smislenije zemlje ili barem kakve nove alternative na sceni?