Nebojša Šerić Šoba: Analiza izjave Damira Nikšića

Sarajevski umjetnik Nebojša Šerić Šoba, koji zadnjih godina živi u New Yorku, reagirao je na govor drugog sarajevskog umjetnika Damira Nikšića na jučerašnjoj sesiji Kruga 99 (o čemu možete čitati na ovom linku). 

U svom tekstu Šoba kaže: 

"Kao prvo, moramo biti iskreni i samokritični", kaže Nikšić. Znači, treba početi od sebe. Da li je ovaj čovjek iskren i samokritičan? Mislim da nije. Evo zašto:

Kada se govori o drugima, mladim BH umjetnicima, oni NE IZLAŽU po inostranstvu niti su prisutni na međunarodnoj sceni (nije ni dotični). Kaže "baviti se lokalnim temama nije toliko lokalno, jer su slični problemi prisutni i na širem planu". To bi bilo tačno kada bi naši mladi umjetnici uopće znali koje su to teme koje more ljude u inostranstvu. Mogu vam sa sigurnošću reći da su totalno drugačije od onih koje se kod nas predstavljaju na televiziji i internetu, a za koje se misli i predpostavlja da su "goruće". 

Ljudi vani se bave drugim problemima. Da bi se čovjek bavio drugima morao bi da te druge malo bolje poznaje, a za to je potrebno putovati i upoznavati ono čime se profesionalno baviš. Znači, ovo je totalan promašaj, izazvan nepoznavanjem situacije u inostranstvu, koja se stalno mijenja, čega Nikšić nije svjestan jer jednostavno nije u toku svjetskih dešavanja. 

Ovo, naravno, njega stavlja u prvi plan, njemu daje kredite da ide kod bh. političara da se bori za svoju ličnu promidžbu.

Da je kolega Nikšić iskren, prvo bi priznao da je njegov angažman oko spašavanja Galerije Bosne i Hercegovine bio totalni promašaj. Pokušao je da, stavljajući sebe u prvi plan (kao i obično), bude svojevrstan neformalni portparol bh. galerije dok su ovi bili zatvoreni, da animira javnost (tu bi mu se mogao i dati koji kredit, jer znamo da je to "mission impossible" - raditi bez političke pozadine). Na kraju ih je šutnuo u dupe kada se konačno nešto kao krenulo zahuktavati, odustao je u krucijalnom momentu zbog nekog glupog izgovora u vezi sa privremenom otvaranjem galerije zbog izložbe na koju je galerija bila vezana ugovorom i koju je morala napraviti.

Znači, iznenada mu je s neba pala odlična "exit strategy" koju je iskoristio, ostavljajući na cjedilu ljude u čije ime se "borio". 

Zatim se kolega Nikšić bacio na galerijski posao. Ubacio se u galeriju Java kao program koordinator, s iskrenom željom da tu nešto pokrene, što je ipak za pohvaliti. Ali, da bi se nešto konkretno pokrenulo, potrebno je znati galerijski posao, znati mentalitet ljudi s kojima se ima posla, poznavati puls umjetnika, poznavati tržište, praviti network, poznavati medije, biti veći manager nego umjetnik. (na kraju krajeva, umjetnici se bave umjetnošću, a galeristi galerijskim poslom) 

Kada je otvarao/prezentirao svoj novi angažirani program, pozvao je, iz ko zna kojih razloga, mene da prvi izlažem, na šta sam naravno pristao, jer sam pomislio kako bi to moglo biti dobro za Javu i za njihov program. Svaku novu inicijativu sam uvijek pozdravljao. 

Na kraju sam doživio da me Nikšić (nakon što me banovao sa svoje FB stranice zbog nekog benignog komentara koji se njemu nije dopao, opao je broj "lajkova"), uz najgore moguće uvrede "isprati" iz svog kruga prijatelja (čak mi je i "pacifista" priprijetio da će mi, ako dođem u Sarajevo, trebati puška). 

Kasnije sam tražio da mi, kao što to radi svaka ozbiljna galerija, vrati radove Fedexom uz osiguranje i sve što ide uz to, što je njemu ispalo neprihvatljivo jer to ipak košta. On je tražio da moj otac dođe i pokupi moje radove, što je na kraju i učinjeno, a što je totalno neprofesionalno.

Znači, nije svojim primjerom pokazao kako se vodi profesionalna galerija, dok sve vrijeme priča o nekim "svjetskim uspjesima" i napuhavanjem nerealnih balona pokušava da stvori sliku o sebi kao profesionalnom lideru bh. scene koga treba pratiti po svaku cijenu.

Lista stvari koje su drugi bh. kulturnjaci postigli po svijetu, koju je u svom obraćanju Krugu 99 nahvalio, naravno, nema ništa s njim i njegovim aktivnostima. On uglavnom nije ni bio u Sarajevu kada su se desile mnoge od krucijalnih stvari u istoriji sarajevske kulture, mada to i nije mnogo bitno... Ali, zašto sažvakano predstavljati realnost u boljem svjetlu od one realne. 

Realnost je da je i bh. film krenuo nizbrdo (iako je Danis dobio Srebrnog medvjeda), sve manje ljudi se bavi time, realnost je da je lokalna bh. umjetnost spala na najniže grane u svom postojanju, kultura općenito.

Znači, predstavljanjem pogrešne, preuveličane i prenahvaljene slike lokalne scene, želi sebi dati kredite za "buduće spasavanje bh. scene pod njegovim vodstvom", izdići sebe i samim tim se izboriti za bolju poziciju prilikom neke buduće podjele budzeta, dok će ta ista scena ostati na tom istom nivou, mladi bh. umjetnici će i dalje biti osuđeni na čamovinu od Trebinja do Bihaća, od Baščaršije do Ilidže. 

Zatim, Nikšić kaže: "Moramo biti iskreni u tome, dakle da ne govorimo ono što Zapad ili neko drugi želi da čuje." Ovo je samo po sebi totalan nonsens. Podrazumijeva se da, kad neki strani galerista dođe (pardon, zaluta) u Sarajevo, želi da vidi/kupi ono što može biti predstavljeno u tamo nekom gradu gdje je umjetnost na cijeni i gdje ljudi kupuju umjetnost. Takve osobe obično znaju šta se traži. Samim time njima treba predstaviti "ono što žele da čuju", jer ako ne čuju ni ne vide šta se kod nas radi, onda se i dalje ostaje u čamovini i močvari. 

Nažalost, naša nepostojeća scena nije u stanju izbaciti naše umjetnike vani, nije u stanju iznajmiti ozbiljne galerije vani i u njima promovirati BH umjetnost. Znači, mladi umjetnici (a i stari) su osuđeni na sindrom "pepeljuge" - čeka se princ na bijelom konju koji će doći sa staklenom cipelicom, i ako ta cipelica paše, onda se ide u zamak, gdje bi se ostatak života trebao provesti u "zdravlju i veselju ever after". Lako se busati u prsa i govoriti kako "mi nećemo govoriti ono što drugi žele da čuju" a kada se prvi galerista pojavi u gradu onda se tom čovjeku prilazi sa tubom vazelina (što svi mi umjetnici radimo, da budem iskren). 

Dalje... Nikšić kaže "...ako mi umjetnici napravimo nešto o korupciji, u kojoj smo mi prvaci, to će ljudi stvarno htjeti to da vide, jer oni žele da vide tu bolest tamo gdje je ona najraširenija.."

Dužnost umjetnika nije da se bavi korupcijom po svaku cijenu. Koga u svijetu umjetnosti briga o korupciji u Bosni? Zar nije svima u svijetu već muka od naših problema, u stvari, zar već nisu zaboravili da uopće i postojimo? "Dabogda se o sebi zabavili" je ono što se nama desilo. Najbolji bh. umjetnici se ne bave korupcijom. Pogledajte radove Amera Kobaslije, Bojana Šarčevića, Danice Dakić i mnogih drugih koji nemaju potrebu da skreću pažnju na sebe praveći radove na temu BH korupcije, jer umjetnost ne mora nužno biti angažirana. Može se i "običnom" umjetnošću doprinijeti popravljanju imidža BiH. Štaviše, zar ne bi trebalo da konačno krenemo da širimo drugačiju sliku o Bosni osim jada i bijede, zar ne bi bilo loše da se, za promjenu, lokalni bh. umjetnici krenu baviti nekom drugom tematikom/estetikom, jer je očigledno da više nikoga ne interesuje je li neko dobio platu u BiH ili nije, odnosno, to nije problem umjetnosti već poltike. (u principu, nikada nije dobro bilo kome govoriti šta bi taj trebao da radi, sve je stvar ličnog izbora)

Problem naših kulturnih institucija jeste stvaran, i u tome se moram složiti sa zahtjevima za njihov oporavak. Ali i za to treba zasukati rukave i povući prave poteze. Lako je vrištati i pozivati na koješta bez ikakvog stvarnog prijedloga i stvarnog programa. NIKO svo ovo vrijeme nije predložio neki stvarni i realan program oporavka i konsolidacije. Pogotovo ne oni koji nisu nadležni niti kvalifikovani da se bave time, kao što je to u slucaju Damira Nikšića. 

Gospodi iz Kruga 99 mogu samo preporučiti da sljedeći put dovedu nekog drugog, nekog mnogo više obaviještenog i upućenog u stvarne probleme bh. umjetnosti i kulture od ovog "magistra", koji je dobar samo na razglasu. Mogli su pozvati Azru Akšamiju, koja ovih dana vodi odličnu propagandu po americi za spas bh. kulturnih institucija (o kojoj malo ko zna), a koja će rezultirati nečim konkretnim.  

Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba