Na Uni, oslobođen sarajevske nervoze

Piše: Ahmed Burić
 
Zbog mentalnog zdravlja, a i zarad spoznaje da se sve u BiH ne događaju u one četiri ulice u kojima se čovjek po Sarajevu mora kretati, valja svako malo poći na put po Bosni i Hercegovini. U kojoj ne žive sve same “najstarije Sarajlije” (u koje, normalno, ubrajam i sebe), nego ima baš krasnog i gospodskog svijeta. Baš tako sam se prošlog vikenda osjećao na Uni, u Bosanskoj Krupi, gdje Rijeka i njoj pripadajuća flora i fauna, definitivno, djeluju kao apaurin.

Ni traga onoj sarajevskoj nervozi, nepotrebnom tersluku i pasjaluku za volanom, u marketu ili za šalterom. Kad govorite ljudi vas slušaju, kad vam imaju nešto reći obrate vam se uljudno, “fitilj” im je puno duži nego onima s kojima živite i općenito se u vašu dušu naseli neki neočekivan, pomalo začuđujući mir. Rijeke liječe, možda smo mi u Sarajevu ovako nervozni, i općenito sjebani jer nismo imalu sreću da kroz grad teče velika, čista, lijepa i zelena voda.

Ali, zato raste veliki broj raznorazne (političke) gamadi, tako da nije čudo da su ljudi sluđeni i da ne znaju za koga će glasati. Uz put, veliki billboardi uglavnom nude bumbare u preuskim odijelima.

Kako su ono govorili: “20 najtežih godina s nama.”

Zar je moguće da se opet mogu vratiti? A mogu.


(Foto: Krajina.ba)

Narod je blesav. Ali, ne baš cijeli. Dobro je zato izaći iz ovog našeg etnocentričnog kruga i vidjeti da postoje ljudi koji grade škole, ambulante, otvaraju radna mjesta, da nema niti jedne kese ili papira uz rijeku i da ih uopće ne “grebe” to čime se mi u  Sarajevu “bavimo”. Žive svoj život, kako mogu i kako znaju.

I nemojte pomisliti da je ovo nekakva oda pitoresknom, čežnja za zavičajnom idilom ili žudnja za povratkom u nekakav čisti, nevini život. Radi se samo o činjenici da živim(o) u praznini.

Kud ćeš bolji dokaz za to nego predizborne plakate i slogane. Sve sama opća mjesta: “mi znamo”, “hrabro”, “idemo naprijed”, “razvoj i pravda”, “kuća do kuće”. Izgleda da su i u političkim strankama shvatili da ne moraju smišljati ništa inventivno, narod(i) će opet stati u red, kao stoka pred klanje, i zaokruživati.

Oni razočarani, jednostavno, neće ni otići da biraju.

Što reče jedan moj drug: “Stranka penzionera – naša budućnost.”