Muhamed Šaćirbegović: Šolja čaja s Lady Thatcher

Muhamed Šaćirebgović ili Muhamed Sacirbey, ratni je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine te je bio i ambasador pri Ujedinjenim narodima; bio je optužen za pronevjeru novca. U blogu na Huffington postu podsjetio je na svoj susret s Margaret Thatcher.

Njegov tekst objavljujemo u cjelosti (original na ovom LINKU):

"Margaret Thatcher mi je jednom rekla da Miloševića treba suočiti za njegov napad na Bosnu i Hercegovinu (BiH). Osim što je dosljedna u suočavanju s pljačkaškim despotima, mislim da je u njenom propagiranju postojao dugi niz načela.  Nažalost, kada smo se prvi put susreli u ranim '90-im, Lady Thatcher više nije bila britanska premijerka, već 'autsajderka' za novu konzervativnu vladu.

Lady Thatcher me pozvala u svoj dom kao specijalnog izaslanika i kao bh. ambasadora pri UN-u. Njen dom, razgovor i čaj, koji je poslužen baš onako kako očekujete: uredan, izravan i engleski. Denis Thatcher je bio pristojan, ali je u velikoj mjeri bio van rasprave, osim uvoda i pristojne dobrodošlice. Imao sam osjećaj da je bio više nego sposoban, ali je odlučio da povuče poteze kako bi svi znali ko je bio 'političar u kući'.

Čelična Ladi, nikako kliše:
Podijelili smo šoljicu čaja nekoliko puta, i Lady Thatcher mi se učinila i kao agilan govornik, ali i kao vrlo pažljiv slušalac – iako je uvijek govorila prva. Ona je smatrala da Velika Britanija, Evropa i SAD čine tešku pogrešku, no, isticala je, konzervativni britanski premijer John Major i ministar vanjskih poslova Douglas Hurd 'ne žele slušati mene'.

Mayor i Hurd navodno su podržali Thatcherku u borbi za vlast unutar Konzervativne stranke da bi je na kraju svrgnuli. Lord Parkinson njen je uspon ka poziciji premijerke opisao kao "seljačku bunu", možda suprotno od slike Thatcherkinog establišmenta. Parkinson je u nedavnom intervjuu za BBC izjavio i kako ju je malo ljudi iz 'užeg unutarstranačkog kruga' podržalo.

Margaret Thatcher

Bio je to udar na palaču koji je na kraju s trona skinuo i samu Iron lady – čak su i Major i Hurd za vrijeme 'bune' pozicionirali sebe kao vjerne čuvare koji će postati novi lideri unutar teško podijeljene konzervativne partije. Jednom kad su postali sigurni u svojim uredima, obratili su vrlo malo pažnje na Thatcherkine stavove o Bosni.

Euro-atlantska alijansa ugrožena u Bosni:
Budućnost euro-atlantskog saveza bila je ugrožena kada je došlo do 'odgovora u Bosni', odnosno njegovog nedostatka. Francois Mitterand radio je na europskoj alternativi NATO-u. Mitterrand je također bio pun predrasuda i gledao je Bosnu kao na čisto "muslimanski uzrok." Ipak, Mitterrand nije bio toliki prijatelj Srba ili Miloševića. Posmatrao je bosanske muslimane kao što posmatra francuske muslimane sjevernoameričkog porijekla. (Bernard Henri Levy-, nekad dugogodišnji zagovornik njegove politike, razišao se sa Mitterrandom zbog Bosne i očiglednog fanatizma) Mitterrand percipira Bosnu kao test za njegov plan da marginalizira ulogu Sjedinjenih Država u Europi. Suprotno Thatcherkinim naporima da ojača euroatlantsku vezu sa SAD-u kako bi porazila "Zlu Imperiju", u novoj, post-sovjetskojeri, Major i Mitterrand koordinirali su 'neodaziv na sukob i genocid u BiH'. Možda bi to i uspjelo, osim što su Bosanci i Hercegovci odbili nestati. Na kraju, NATO je morao djelovati, više kako bi spasio svoje lice u Washingtonu, Londonu, Parizu i Bruxellesu - Bosanci su već završili teži posao. 

Milošević na 'tapeti', za spas Evrope:
Lady Thatcher u našim je razgovorima predvidjela da Milošević neće stati na BiH i Hrvatskoj: Kosovo je u njegovom umu bilo neizbježna meta, čak i nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ono što su Richard Holbrooke i mnogi drugi u Clintonovoj administraciji, kao i John Major i Douglas Hurd predvidjeli, Lady Thatcher je, sjedeći u dnevnoj sobi svoje privatne rezidencije, vidjela kao neizbježno. Milošević bi morao biti 'na tapeti', prije ili kasnije, zbog Srbije, Bosne, ali i zbog budućnosti Europe i euroatlantsku obitelj.

Lady Thatcher je bila političko klatno i uporište za akciju. Možda su u njenom izravnom stilu i slici Čelične Dame, ljudi izgubili iz vida vođu, graciozne osobnosti, koji sve opaža. Nema sumnje da, bi Europa, euroatlantska obitelj, ali i Bosna, bilo mnogo bolje 'usluženi' da su njeni savjeti prihvaćeni."