Možda kocka donese rješenje

Piše: Ahmed Burić

Možda je za nas rješenje, zapravo, kocka. Grupa italijanskih fizičara, ekonomista i politikologa objavila je matematičko istraživanje koje dokazuje da je za demokratske države dobro da se neki političari biraju nasumice. Kad se neki poslanici izaberu nasumično – i ne duguju ništa nijednoj partiji – čitavo zakonodavno tijelo postaje efikasnije. Ova veća efikasnost, objašnjavaju naučnici, ogleda se „i u broju usvojenih zakona i u ukupnoj društvenoj dobrobiti“ koji potiču od ovog novog pristupa.

Ionako živimo u reality showu: “Političar možeš biti ti.” Bolje rečeno: Svaka šuša – jal’ vijećnik, jal’ načelnik.

Carlo Cipolla, jedan od najpoznatijih svjetskih ekonomista u 20. stoljeću jednom je kazao:„Ljudska bića se svrstavaju u četiri osnovne kategorije: bespomoćni, inteligentni, razbojnici i glupaci“. Kod nas, ovih prvih, trećih i četvrtih koliko hoćeš, al’ ovih drugih kao da nigdje na mapi nema.

Matematika, eto, kaže da parlamenti najbolje funkcionišu kada su neki – ali ne svi – članovi izabrani  slučajnim odabirom. Možda vam to djeluje kao fantazija. Ta praksa je bila uobičajena u staroj Grčkoj, kada je demokratija još bila u povoju. U studiji se navodi kako su u Atini imena građana ubacivana u spravu za nasumični odabir. Sprava se zvala kleroterion.

Kod nas je jedno vrijeme bila moda – ne znam je li prestala – da političari i “ugledni” ljudi kockaju u Colloseumu. Neki od njih već su regionalno poznati kao igrači recimo, Texas pokera, a neki su se, poput recimo nekadašnjeg predsjednika SDU-a Sejfudina Tokića – strovalili.

U ove prve, recimo, spada utemeljitelj Stranke za Evropsko Sarajevo, Esad Omerbašić “strašan” lik koji se po ilidžanskim cestama “probija” u žutom Lamborghiniju. On veli da je sve što ima  dobio od Sarajeva i da želi da mu vrati stari sjaj. Dakle, on je dokaz da se (i) preko kocke može uspjeti. Stranka za Evropsko Sarajevo – Stranka za američki poker.

Oni malo mlađi su se rodili kad je to već bilo prevaziđeno, a oni malo stariji pamte vrijeme kad su poker-aparati stigli u grad. Bio je to početak legalizacije kocke, pare se više nisu morale vrtiti i prati u tombolama sportskih klubova i kod uličnih prodavaca lutrije, nego je krenula bespoštedna borba s mašinom.

Kako nije bilo domaćih fontova za te digitalne žderače para, onda su se koristila zamjenska slova pa je umjesto “veća”, kad udarite veću kartu u želji za duplanjem dobitka pisalo “veya”, a kad biste “pogodili” onda bi se na displeju ukazalo – “pobjedio.” Bez “i”.

Biće da bi najpametnije bilo da se izbori – i “regularni” dio, a i biranje “slučajnih” vijećnika odvija u kladionicama.

Od svih “pogona”, one najbolje rade. Ili, jednostavno, da vlasnici kladionica preuzmu državu? Da se kockamo do mile volje, kad nam je već sudbina takva da su nas prokockali.