Mostarski huligani žrtve koliko i krivci?

Piše za Balkan Insight Marko Tomaš.

Još od školovanja bio sam veoma strastven kad je fudbal u pitanju, a za mene kao dijete Mostara bilo je prirodno da navijam za Velež.

U zadnjih 20 godina fudbal na Balkanu se promijenio prateći istorijske procese koji su se desili u bivšoj Jugoslaviji. Društvo koje je zaglavilo u blatu nacionalizma, slijedili su fudbal i navijači. Ustvari, fudbalski tereni širom bivše Jugoslavije su bili prva ratišta u ratu koji je izbio početkom '90-ih.

Tribine sa navijačima organizovanim u vojnom maniru bile su najlakša mjesta za manipulaciju novim politikama nacionalizma i agresije.

Rat je davno završio ali  je nasilje vezano za fudbal ostalo, i dalje je motivirano nacionalizmom koji ima korjenje u krvavom ratu. Mržnja se proslijeđuje s jedne generacije navijača na drugu. U podijeljenom gradu Mostaru i fudbalski turniri imaju specijalno mjesto u nacionalističkom ludilu.

Klub za koji navijam još od djetinjstva navijaju pretežno Bošnjaci, a s druge strane za Zrinjski navijaju većinom Hrvati.

Istorija ovog rivaliteta nije nova, što nije poznato u fudbalskom svijetu. Prvi incident povezan sa ova dva kluba desio se čak 1923. godine. Tada hrvatski igrači Zrinjskog nisu htjeli igrati protiv Veleža zbog novog grba koji su igrači Veleža nosili na svojim dresovima. Hrvatski igrači Zrinjskog nisu htjeli igrati sa timom koji je izašao na teren sa crvenom zvijezdom na prsima. Čak je i tad incident bio politički motiviran, baš kao i danas.

Današnja razlika je da su incidenti pokrenuti bošnjačkim s jedne i hrvatskim nacionalzmom s druge strane, iako navijači Veleža i dan danas smatraju sebe komunistima.

Ironično je da su većina vatrenih navijača oba kluba djeca rođena nakon rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Činjenica je zabrinjavajuća i govori mnogo o obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini. Takođe nam govori i o problemima s kojima se u državi suočava moderna porodica.

Društvo u stanju kolapsa

Dok se roditelji trude da prežive, društvo je u stanju kolapsa i sve što okružuje mlade u BiH ostavlja ih bez vjere u budućnost. Na ulicama uče biti agresivni, mržnja se uči u učionicama, a agresija eskalira na fudbalskim terenima.

Igra sama više nije bitna. Mladi navijači su agresivna plemena koja na ulicama igraju svoju igru moći. Njihovo gorivo je nacionalizam i ogorčenje, motivirano nepoštovanjem prema roditeljima i ostalim autoritetima.

Tužna stvarje da su učesnici u ovom incidentu većinom djeca.

Posljednji incident u Mostaru je još jedan podsjetnik kako smo propali kao društvo, kako je pokvaren naš obrazovni sistem i kako je nacionalizam lud i sebičan. Oko 30 huligana je uhapšeno tokom vikenda prije utakmice između Veleža i Zrnjskog, a iz policije su izjavili da će kazne biti po 500 eura.

Grupa navijača Zrinjskog, koji imaju zabranu dolaska na utakmice, nisu mogli prići stadionu, što je razlog zbog kojeg su izazvali nemire i oštetili policijski automobil.

Mostarska policija je obećala da će ovaj put kazniti sve mlade huligane umješane u nerede kažnjavajući novčano njhove roditelje. To bi trebalo stvoriti pritisak na porodice da ulože više truda za bolje educiranje djece.

Ali ko će kazniti edukacioni sistem zasnovan na nacionalističkim premisama? Ko će biti prvi da to promijeni? Kada će država prihvatiti da su ta djeca žrtve njihove mutne političke i obrazovne kampanje?

Možemo početi kažnjavajući roditelje, ali to neće ništa riješiti ako ne počnemo mijenjati cijeli obrazovni sistem kroz koji omladina prolazi. Fudbalski neredi neće nikad iščeznuti, ali se mogu smanjiti i učiniti da ne budu motivirani i korišteni u političke svrhe.

Manipulirajući omladinom sa bolesnom politikom manipulišemo budućnošću na veoma opasan način.