Mirza Softić: Gej osobe i netolerancija

Naš čitatelj i urednik portala Novinar.me Mirza Softić, poslao nam je reakciju na  homofobni incident na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koju objavljujemo u cijelosti

Piše: Mirza Softić

Nakon jučerašnje sage o navodnim prijetnjama smrću koje je bibliotekarka na Filozofskom fakultetu uputila jadnim uplašenim studentima, zaista sam se zapitao koliko daleko možemo ići u određenim tvrdnjama, posebno kad su u pitanju «ljudska prava», izraz koji se izlizao čak i u američkoj demokratiji, a koliko daleko u neznanju, osnovnom nepoznavanju određenih činjenica i konstantnoj kuknjavi na kojekakvu diskriminaciju u svemu i svačemu.

Pored ove priče, već mjesecima se priča o presudi Sejdić – Finci, koja je, po riječima boraca za ljudska prava, vrlo važna za Bosnu i Hercegovinu da bi se konačno zaustavila diskriminacija. Niko se pritom ne obazire na činjenicu da je i sama presuda diskriminatorna, jer je Finciju dodijeljeno 20.000 KM odštete, a Sejdiću samo hiljadu.

Tako i u ovom slučaju, zbog određenih savjeta koje su propisali doktori, u slučajevima da gej osobe, ili osobe koje ne koriste zaštitu u seksu, ili prostitutke, ili bilo koja druga rizična skupina, žele dati krv, iste te «diskriminisane skupine» istog trena popizde i nađu se uvrijeđenim jer im neko, zaboga, ograničava ljudska prava.

Iako Depo portal ne cijenim ni po čemu, posebno nakon silne avazovštine i kopiranja tuđih tekstova kojima su skloni, pritom tražeći senzacionalizam, moram reći da je ipak istina da se u većini svjetskih zemalja rizičnim skupinama savjetuje da NE DAJU KRV, kako su depo-vci i napisali juče. Po nekoj čistoj logici, valjda je važnije da se osoba kojoj treba krv spasi, te da se zbog predostrožnosti rizik svede na minimum, nego da se neki razmaženi student filozofije ne nađe uvrijeđen. Naravno, nije mi poznato šta se zaista desilo na fakultetu, ali bih volio čuti i drugu stranu priče, jer mi jednostavno zvuči nevjerovatno da je bibliotekarka prijetila smrću nekome samo zato što je lezbejka. Takođe, danas se izraz «prebila bih te» (možda zbog nekulture ili nečeg drugog) može izvrnuti na milion načina, pa se može doći i do famozne prijetnje smrću, koja se najvjerovatnije nije ni desila, o čemu, uostalom, i piše autor članka na sajtu koji trenutno uređujem.

Pored toga što postoje različita mišljenja o ovoj i sličnim temama, nekako mi se čini da gej ljudi u BiH zahtijevaju toleranciju, a da i sami nisu tolerantni. Naravno, ne stavljam se na stranu siledžija koji bi ih tukli i maltretirali po gradu, te bih prvi stao u njihovu odbranu, ali me oni sami stavljaju u tu istu skupinu, jer se zaboga ne slažem s njima u svakom slovu njihovih tvrdnji. U današnjem svijetu, a to nije samo kod nas slučaj, svaka tvrdnja o narušavanju ljudskih prava gej populacije, kao da je postala aksiom, nešto što se uopšte ne treba dokazivati, nešto što je samo po sebi istinito, jer, kako i moderna medicina kaže, ti ljudi su normalni kao i svi ostali.

Ako se, recimo, ni u Velikoj Britaniji ne savjetuje gej osobama da daju krv, da li se ikad iko zapitao postoji li neki razlog za to? Da li možda ljekari malo više znaju o procentima ljudi koji su rizične skupine i o tome koji je rizik da se određeni virus prepozna u ranom stadiju svog razvoja? Ili su ti isti ljekari jednostavno budale koje nemaju pojma šta su ljudska prava i demokratija po američkom modelu, pa samim tim ne znaju da je važnije ne ugroziti nečije ljudsko pravo, nego spasiti život?

Elem, da ne dužim, povraća mi se od ove priče. Povraća mi se i od onih koji bi tukli homoseksualce, ali i od ovih nasilnih sveznalica koje vrše pritisak na jedno konzervativno društvo da preko noći pristane na sve što oni zamisle. Pritom negiraju sve što nije njihovo mišljenje, nazivajući sve ostale fašistima, primitivcima i kakvim sve pogrdnim imenima, usto tražeći toleranciju za sebe. Mislim da ovakav pristup neće dovesti do rješenja problema, nego će upravo stvoriti kontraefekat.

Taj efekat će biti takav da će i ljudi koji ne bi diskriminisali nekoga na osnovu sekusalne orijentacije, koji bi za najboljeg prijatelja imali i takve ljude, početi da im okreću leđa. U takvoj konstelaciji snaga gej populacija, koja sasvim sigurno jeste ugrožena na Balkanu (doduše, ne više od žena, djece i još nekih društvenih grupa), neće imati šansi da ju ovo društvo ikad prihvati.

Drugačiji pristup ostalim, hajmo ih nazvati, heteroseksualnim grupama, imao bi daleko bolji efekt, pa da i ljudi koji se sa tim stvarima nisu susretali, sutra mogu vidjeti da i gej osoba može biti dobar prijatelj, kolega, saradnik ili bilo šta drugo. Dok se ovako svi držimo jedne priče k'o pijani plota, nećemo ići naprijed, nego ćemo vječno imati isti omjer snaga, iste aktere i isti nivo netolerancije.

A šta se na fakultetu zaista desilo, vidjećemo valjda u narednim danima. Iz muhe stvarati slona sigurno nikome nije od koristi, pa bi se možda bolje bilo zapitati koliko daleko idemo u svojim zahtjevima, i da li smo ustvari u pravu kada sve i svašta nazivamo ljudskim pravom.

----------------------------------
Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba