Merima Čarković: Druga strana fudbala

Da, žensko sam i da, pisati ću o fudbalu. Pisati ću zbog njih, naših Zmajeva zbog kojih sam naučila sva nogometna pravila kako bih pratila igru tih neustrašivih momaka koji nose dres moje zemlje, moje Bosne i Hercegovine.  Ali neću pisati o tome ko je kriv što se nismo našli u osmini finala, niti ću prebacivati krivicu na ovoga ili onoga jer tada bih sebe svrstala u krug onih ljudi koji za sve ono što ne valja i što im nije po volji krive druge i samo to vide. Ja ne želim da budem u toj skupini ljudi, koja je poprilično velika, što me strašno boli.

Piše: Merima Čarković za Radiosarajevo.ba

Pitat ću vas, ne toliko velike koliko sebične i ambiciozne „stručnjake fudbala“ što pljujete po njima,  zašto niste ponosni i sretni što ubuduće kada otputujete negdje i kažete da ste iz Bosne i Hercegovine reći će vam „ aaa, Džeko, Pjanić, Bešić, Ibišević“ a ne „ aa rat, nacionalizam, Milošević, Karadžić, Hagg“ ?
Hvala vam što ste skinuli tu ratnu etiketu sa imena ove zemlje, hvala vam što ste pokazali da ste dostojni da nosite dres ove zemlje koja je pretrpjela silne probleme, a koja je opet izrodila vas, hrabre i jake, humane i srčane, pune ljubavi i razumijevanja prema ovom napaćenom narodu, željni da ih usrećite iako često naletite na njihove riječi oštre kao mačeve. Prvi put, vaši uspjesi su nadglasali nacionalističke i fašističke izjave koje su imale za cilj da stvaraju jaz među narodom koji bih opet oslijepio, ali ovaj put niko se nije obazirao jer svi su bili zainteresovani za samo jedno a to je šta sada rade Sušić i njegovi zlatni momci.

Pali su u sjenu svi ti trovači ovog naroda, bili ste bitni samo vi. Za mene je sve to više od samog Svjetskog prvenstva, više od fudbala, za mene je to ideal za koji živim! Prve dane/sedmice Svjetskog gledala sam po Sarajevu zastavu BIH kako zajedno druguje u zraku sa zastavom Hrvatske, pa čak u nekim djelovima i sa zastavom Srbije iako se oni nisu plasirali na svjetsko. Mislila sam da je san, a bila je realnost. Samo zbog toga, vječno ću imati poštovanje prema vama, kakvo nisam imala ikada i za ijednog političara!

Zaslužili ste vi i bolje navijače. One koji vas vole ne samo kada dobijate, već i onda kada gubite. Jednom mi je neko rekao „ dok donosiš djevojci svaki dan ružu, ona te voli i svaki taj dan je divna prema tebi, ne doneseš joj jedan dan jer nisi imao novca da joj kupiš, odmah si krivac za sve probleme i ne valjaš“. Mislim da se ovo može primjeniti i na trenutačno stanje naroda koji kao da je u transu zbog svojih previsokih očekivanja. Svi smo samo željeli samo plasman na Svjetsko prvenstvo i tvrdili da nam je to dovoljno, a kada smo vidjeli igru protiv Argentine željeli smo i osminu finala odmah, da smo dobili osminu finala, željeli bi i četvrtinu, drugim riječima, nezahvalni smo i nemoguće nam je udovoljiti. Pa čak i da su stigli do finala i izgubili finale, narod bi ih krivio i pljuvao. Sramim se zbog svake riječi koju je ijedan državljanin BIH rekao protiv vas, koji je sebi priuštio takav luksuz da upire prstom u jednog od vas, koji ste bili najbolji ambasadori naše zemlje, vas koji ste prvi put poslali pozitivnu sliku svijetu o nama, o našoj BIH, koji ste ujedinili ovaj narod koji je uveliko bio zaražen najtežom bolešću zvanom nacionalizam i natjerali ih da zaborave na to i sve druge probleme na par minuta, sati i dana. Sramim se takvih ljudi, jer zbog njih je i država ovakva. Ponekad pomislim da živim u zemlji u kojoj je većina stanovnika inficirana sindromom dvoličnosti, ma šta dvoličnosti, četveroličnosti!

Dan prije utakmice sa Iranom pljuje se po Džeki, priča se da se šetka po terenu, da je nezainteresovan, samo 24h kasnije, nakon utakmice protiv Irana, Džeko je bog, idol nacije, najbolji igrač svih vremena. Ko je ovdje lud? Kakav ste vi narod, ne zaslužujete ove momke koji su se svim silama trudili da opravdaju vaše povjerenje. Srećom, mislim da jako dobro znaju sa kakvim narodom imaju posla i oprostite će vam, zbog nje, ove domovine koju ako iko voli, vole oni! Mnogo me čini sretnom kada čitam šta pišu svjetski mediji, kako su im rečenice pune hvale za naše Zmajeve, a dva puta više boli kada naši mediji kao udarne naslove stavljaju „ Krivac za...“ „ Ko je kriv?“ i slično. No, ne kaže se džabe „ bosanska posla“.
Oprostite nam momci i hvala vam za svaki minut koji ste posvetili igri za našu najljepšu Bosnu i Hercegovinu.

Stavovi izneseni u rubrici ja mislim nisu nužno stavovi portala Radiosarajevo.ba.