Marko Rakar: Kolumna puna optimizma

Tekst prenosimo sa 'Mračnog bloga' hrvatskog internet aktiviste Marka Rakara

Toliko smo dugo pesimisti i očekivanja su nam toliko niska da nije niti  
čudo da sam za definiciju optimizma morao konzultirati riječnik, a on kaže  
kako je optimizam vjerovanje da svemir napreduje i da će dobro u nekom  
ultimativnom času trijumfirati nad zlom.

Imam nekoliko novogodišnjih želja i pomislio sam da bi ih mogao ovdje  
nabrojati:

Htio bih da napokon završimo drugi svjetski rat koji u našim krajevima još  
uvijek tinja. Nisam siguran da je povijest uvijek dobra učiteljica i  
neusporedivo se više brinem što će biti u budućnosti na koju možemo  
utjecati nego na prošlost koju samo luđaci misle da mogu mijenjati. Htio  
bih da dovršimo i domovinski rat, naše susjede ne možemo ignorirati, ne  
možemo ni sagraditi zid; vrijeme je da shvatimo kako ono što je bilo  
dopušteno (ili ignorirano) u doba Nurmberga više nije opcija. Ulazimo u  
godinu izbora i volio bih da se priča o popisima birača dovrši i da barem s  
te strane imamo fer i korektne parlamentarne izbore, a bez kojih nema fer i  
korektne vlasti; a volio bih i da tkogod da dođe poslije ove vlade u tom  
poslu bude bolji i uspješniji. Htio bih da naša vlada u slijedećih nekoliko  
mjeseci shvati gdje se griješilo svih ovih godina i da neminovno novo  
zaduživanje rade u inozemstvu kako bi oslobodili novac i prisilili domaće  
banke da kreditiraju investicije privatnog sektora te se tako pokrene  
ciklus zapošljavanja koji nam je toliko potreban. Volio bih i da pozovemo  
MMF, ne zato jer nas samo oni mogu spasiti nego zato što su oni izvor  
jeftinog kapitala što bi oslobodilo nešto novaca za projekte s brzim  
povratom. Bilo bi sjajno i da dobijemo istinski slobodno i neovisno  
pravosuđe, volio bih vidjeti da suci sami isplijeve kukolj među svojim  
redovima. Nema korumpirane države bez korumpiranog pravosuđa i taj stup društva, od kojega očekujemo da pravo i pravda budu uvijek poravnati i da  
se na svakoga jednako primjenjuju, mora biti na redu za raščišćavanje.

Bilo bi sjajno da netko napokon shvati kako smo kao nacija nedovoljno školovani i da nas je vrlo malo radno sposobno. To znači da moramo ogromni novac uložiti u razvoj školovanja i edukacije; koji ionako donosi brzi povrat i dugoročne efekte, te da moramo korjenito revidirati sustav socijalnih i  drugih potpora koje omogućavaju prevelikom broju ljudi da žive na račun  onih koji pune proračun, a ostatak svog vremena troše na generiranju sive ekonomije i potkopavanju ono malo zdravog tkiva koje nam je ostalo.

Volio bih vidjeti da doista dođe do značajnijih otkaza u javnoj upravi jer  
vjerujem da bi takav potez prodrmao umrtvljeno tkivo administracije te da  
bi odjednom postali puno učinkovitiji ako ništa drugo onda samo zato da  
sačuvaju svoje stolice. Sjajan bonus bi bio da počnu biti plaćeni po  
rezultatima te da se ukine status po kojem je državni službenik sigurniji  
od polarnog medvjeda. Volio bih da se otvoreno krene razgovarati o  
preustrojstvu lokalne uprave koja se posljednjih godina namnožila poput  
ameba i koja osim političkih i pojedinačnih interesa nema pokrića u  
ekonomskom ili zemljopisnom smislu. Nadalje, htio bih da naši političari, a  
birači još više, shvate što to znači biti civil servant te da to zanimanje  
uvedemo u hrvatski jezik, kao i riječ odgovornost na sam vrh ljestvice  
vrijednosti.

Volio bih da u slijedećoj godini smireno i skrušeno shvatimo koje je naše  
mjesto u svijetu i koji je naš potencijal te da se sukladno tome počnemo  
ponašati, da zaboravimo priče s nastave ONO i DSZ o jedinstvenom  
geo-političkom položaju, te da odlučimo kuda želimo ići i da zasučemo  
rukave i već jednom krenemo.

Kao što vidite, u popisu mojih želja nema Europske unije i to zato jer  
smatram da je bitnije putovanje od destinacije.