Marinko Čulić: Hrvatskoj je BiH "tursko groblje"

Jadranka Kosor na gorbu Franje Tuđmana (Foto: Ranko Šuvar/Cropix)

Piše: Marinko Čulić, Tportal

Od gornjogradskog ružnog pačeta Jadranka Kosor je neočekivano brzo postala malone mezimica medija, a kada je i Stipe Mesić njezinih prvih sto dana ocijenio s 'dobar', jasno se vidjelo i kako. Premijerka mu je najljubaznije zahvalila, uz obećanje da će se potruditi da zasluži još bolju ocjenu, mudro progutavši da ju je ovaj ne tako davno uspoređivao s konzervama paštete.

Dakle, ona je nekonfliktna, uvijek nasmiješena, ne nadvikuje se čak ni s političkim protivnicima i tim malim ljupkim oružjem već je postigla i tako velike pobjede kao što je slovenska deblokada hrvatskih pregovora s Bruxellesom. Istinabog, očito je da je u tome imala i potporu važnih međunarodnih kancelarija, prvenstveno u Washingtonu, a čim toga nema, vidiš odmah da premijerka s licem Bogorodice ne stoji tako čvrsto na nogama.

I tu slijedi prva pouka. Nije posao šefa vlade da skuplja simpatije i slaže ih u vitrinu osobne taštine, nego da rješava probleme, a već sada se vidi da ih ona zaobilazi ili, u najboljem slučaju, protrči kroz njih. Izbjegava sindikate, osniva smiješna antikorupcijska tijela u koja postavlja svoje suspektne ministre (što je isto kao da pijancu povjeriš čuvanje vinskog podruma), zbrzava paket ustavnih promjena...

Zadržat ćemo se na ovom zadnjem. Paket sadrži niz važnih, čak prevažnih stvari, od izbornog statusa dijaspore, nezastarijevanja privatizacijskog kriminala, sprečavanja zloupotreba dvojnog državljanstva koje su omogućile bijeg brojnim kriminalcima, pa i osuđenicima za ratne zločine (Glavaša u BiH, Jelavića u Hrvatsku). Naravno da se hrvatska opozicija s pravom uskopitnula protiv toga da se kroz tu ozbiljnu ustavnu materiju jednostavno projuri.

U tome joj za pravo daje i najnoviji izvještaj Evropske komisije, koja ovakvu 'vinsku' borbu protiv korupcije, o sklanjanju ratnih zločinaca u jatačkim resortima da ne govorimo, smatra potpuno nedopustivom. E, sada tu nastupa premijerka Kosor koja očito ne može prihvatiti da su simpatije međunarodnih autoriteta otišle nekome drugome, pa ih 'čvrstom ženskom rukom' želi vratiti na svoju stranu.

Premijerka ni slova nije rekla povodom izgreda u Širokom Brijegu

Iskonstruirala je, ne skidajući ni sada medeni osmijeh s lica, da u Bruxellesu žele vidjeti kraj ovoj blamaži s Glavašem, ali eto, opozicija to ne razumije i podmeće njezinoj vladi čitave sepete klipova. Ma vidi, molim te. Pa, zar premijerka misli da smo se svi nadisali vinskih para i da smo zaboravili da se ta blamaža dogodila isključivo u režiji HDZ-a? I da ta stranka, koja je svojedobno slala u BiH vojne trupe, sada tu zemlju koristi i kao kotac u koji će spremiti svoje svinjarije iz devedesetih.

Što je najgore, taj 'svinjski šverc', praktički je sve na što se danas svodi hrvatska politika prema BiH, za što postoji logično objašnjenje. Ona nikada nije progovorila o ludostima koje je ondje napravila jučer i zato joj se zavezao jezik i oko toga kako bi se prema toj zemlji trebalo postaviti danas i sutra. Dokaz je da, ni uz silne medijske odjeke, ona nije prozborila doslovno ni slova o nedavnim krvavim neredima u Širokom Brijegu, iako se ondje po poznatom srpskom uzoru iz devedesetih orilo i: 'Ovo je Hrvatska!'

A nitko da se s ove strane granice sjeti da uzvrati: e, gospodo Škripari, nije, iako je svima jasno da će Kosor ovdje i Cvetković u Srbiji to morati ubrzo, pa makar pregrizli i jezik. Obje vlade pozvane su, naime, da kao potpisnice Daytonskog sporazuma pruže podršku tzv. mini Daytonu, koji su SAD i EU organizirale u vojnoj bazi EUFOR-a u Butmiru, što je jasan znak se od domaćih aktera ultimativno traži da stvore od BiH 'funkcionirajuću državu'. U suprotnom, to će im biti jednostavno nametnuto.

Službeni Zagreb nezainteresiran za prijedlog Biskupske konferencije BiH o uređenju Bosne i Hercegovine

Na stranu sada vjerodostojnost samih organizatora butmirskog zborovanja. Baš su oni izvukli prvu ciglu iz BiH kao takve države, odlučivši najprije u Washingtonu 1994, kada je osnovana Federacija BiH, da će se njoj naknadno pridružiti i bosanski Srbi. A zatim su godinu poslije, u Daytonu, to glupo propustili, stvorivši od BiH državu-kentaura, kakve nigdje nema – njezin zapadni dio organiziran je kao federalno, a istočni, Republika Srpska, kao unitarno uređen entitet.

Taj teški gaf, strašilo ustavno-pravne znanosti, poslije je godinama dohranjivao, i još dohranjuje, unitarističke ideje u Sarajevu, na što je u Banjoj Luci uzvraćano separatističkima. To je bila sjajna, bogomdana prilika za treću, hrvatsku stranu da se nametne kao konstruktivan posrednik i ojača položaj u BiH. I doista, Biskupska konferencija BiH pojavila se prije nekoliko godina s izvrsnim prijedlogom o BiH s četiri regije u kojima nijedna nacija ne bi imala više od trećine vlasti, a središnja državna vlast bila bi uređena na paritetnom principu.

No, službeni Zagreb nije za to pokazao nikakvo zanimanje, kao što je prespavao i to da su međunarodni očevi poslijeratne BiH ipak donekle ispravili spomenute greške iz devedesetih. U središnju vlast u Sarajevu nagurali su posljednjih godina više zajedničkih funkcija nego ikada (valuta, vojska, obavještajna služba, carina, konstitutivnost tri naroda u cijeloj BiH). Sve to Zagrebu je izgledalo strano i daleko kao 'tursko groblje', što se odnosi, upravo gledamo, čak i na tamošnju hrvatsku 'dijasporu'. I sada je pitanje, veliko kao Velebit, može li se tu išta popraviti.

Možda i može. Ali, samo očaravajući osmijeh Jadranke Kosor za to sigurno neće biti dovoljan.

Tekst je preuzet s Tportala