Marina Radoš: Navečer, kad dijete zaspi, nema te tko zagrliti

Ti nisi zastupnica u saboru. Ti si prekopala pola duvanjskog polja motikom, prstima razvila tri tisuće bureka i svakog ponedjeljka vozila njegovu mater doktoru i na pijacu, dok je on radio na gipsu u Njemačkoj, a žene u selu ti govorile kako je tvoj život genijalan jer on donosi lovu, a ne moraš ga trpit. Zato ti želim sretan Dan Žena.

Piše: Marina Radoš

Ti nisi direktorica škole. Ti si bila sama s troje djece dok je on bio na brodu po godinu dana. Bila si i mater, i ćaća, bila si i električar, i šofer, i dadilja, i riješavala sve probleme dok je on bio nasred Indijskog oceana, a susjede ti govorile kako je tvoj život genijalan jer ogromne pare pomorci zarađuju. I tebi želim sretan Dan Žena.

Ti nisi menadžerica u firmi. Ti pereš suđe za minimalac. Tvoje dijete nosi tvoje prezime, junak se od prvog mjeseca trudnoće nije javio na telefon. Radiš dva posla. Tvoje su ruke žuljave i bole te zglobovi od pranja suđa u fast foodu. Navečer, kad dijete zaspi, nema te tko zagrliti. Kada je na pismenoj zadaći tema 'moj tata' tvoje je dijete bilo potpuno zbunjeno. Ti si mu sve objasnila, rekla si mu da ga dovoljno voliš za oboje, ono je zaspalo, a ti si plakala sama u krevetu. I tebi želim sretan Dan Žena.

Ti nisi profesorica na fakultetu. Ne nosiš bijela odjela i lijepe torbe. Ti u crnoj suknji svake nedjelje ideš na groblje. Na spomeniku je njegovo ime, slika, i godina rata. Vaša su djeca odrasli ljudi. Trebaju se udavati i ženiti. I ti nisi sebična. Ne strahuješ od njihovog odlaska. Ti si sretna ako su oni sretni, i ako će barem vikendom doći i dovesti ti djecu na čuvanje.
Sretan ti Dan Žena, ženo.

Sutra će svi pričati i pisati o broju menadžerica, profesorica, doktorica, direktorica, postotcima u saboru, o emancipaciji, o ravnoporavnosti i neravnopravnosti. A ja sam 8. mart odlučila posvetiti baš vama koje ste se pronašle u nekoj od kategorija iznad.

Sretan vam Dan Žena, junakinje naše.