Jednostavno, brate, nismo mi Švicarci

Piše: Ahmed Burić

Ono važno pitanje postavljeno još u devedesetim – “jesu li prvo stvorene mafije koje će voditi države nastale raspadom bivše Jugoslavije, ili se desio obrnut proces?” – u ovom vremenu dobija još jednu dimenziju na koju će odgovor dati onaj ko preživi.

Da li su na vlasti legalno izabrani predstavnici na izborima, ili njima pomoću tokova novca i elemenata prisile upravljaju mafije koje taj novac kontrolišu? Zapetljano, nema šta.

Baš kao i mreža političko–kriminalnih odnosa koje radni čovjek u oblasti novinarstva treba raspetljati. Ako želi poslušati savjet Zlatka Lagumdžije. Nakon što se doznalo da se u vozikao u avionu Fahre Radončića, precednik SDP-a je poručio: “Bavite se istraživačkim novinarstvom.”

Što se te discipline tiče, njegova figura i njegovo djelo već sada su nezaobilazni:  Bošnjački institut, BH Gas, Prevent ASA Auto, GP Butmir sve su to potencijalni kraci hobotnice u kojima ćete kao glavu pronaći čovjeka kojeg je Milorad Dodik označio kao partnera u prešutnom dogovoru za rušenje BiH.

Lagumdžija je, naravno, zanijekao tu, u osnovi seljačku zajebanciju, koju je servirao Milorad, ali sve se može i smije kad ste, poput njih, u nedodirljivoj poziciji.

Da budemo precizni: ne znam je li Lagumdžija mafijaš, i što je važnije, kao da ne postoje precizni parametri po kojima se to može odrediti. S druge strane može li ne biti mafijaš neko ko svoje vrijeme provodi s bjelosvjetskim hohštaplerima (Damir Fazlić) i odlazi na jahte tipova sa crne američke liste (Naser Kelmendi)?

U ovoj zemlji ne postoji pravni sistem koji to može sankcionirati i odrediti adekvatne kazne za organizirani kriminal. Linija između dvije strane zakona je pobrisana.

Jer, ubojice, kriminalci i ostali prestupnici nesmetano se šeću ulicama. U tom se registru čita i vijest da je ukazom Predsjednika Federacije Živka Budmira pomilovan i na slobodu pušten izvjedni Mersed Hadžić, poznatiji pod nadimkom Mirso Švicarac.  Osuđen na dvije i po godine zbog pokušaja ubistva, gonjen u Švajcarskoj, hapšen u Hrvatskoj i tako dalje i tako dalje, za Švicarca je procijenjeno da se može resocijalizirati i vratiti nazad u društvo.

Isto ono društvo u kojem mjere vrijednosti postavljaju ljudi koji oslobađaju takve tipove. U ovom slučaju, pomilovanje za famoznog Švicarca tražio je Zoran Mikulić, federalni ministar pravosuđa, inače kadar SDP-a.

Sami prosudite ima li to veze sa Lagumdžijom i njegovom partijom? Možda ima veze s činjenicom da se sve češće i glasnije govori da u Švajcarskoj - istoj zemlji iz koje je nesretni Mirso krenuo trnovitim putem kriminala i sile - i Zlatko ima nekih poslova, odnosno računa o kojima ne voli govoriti.

Zato, ššššššššš. Tišina. Barem dok ne prođu izbori. Poslije kojih će biti gore, kako god glasali. Jednostavno brate, nismo Švicarci.

Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba