Jasna Diklić: Kako stariti s dignitetom

Kada sam prije nekoliko godina izgubila supruga i osjetila posebnu tišinu, nisam pronalazila rješenje kako ne odustati od sebe.

Nije bilo utjehe. Čekala sam protok vremena kao lijek. 

Piše za Radiosarajevo.ba: Jasna Diklić, dramska umjetnica i kolumnistica 

Ali ono što mi je na čudan način pomoglo je Centar za zdravo starenje.  Moja draga i dugogodišnja prijateljica, koordinatorica u Centru, pozvala me da se uključim u neku od mnogobrojnih radionica. Odabrala sam gimnastiku - svaki radni dan vježbe po pola sata.

To je značilo da sam se morala svaki dan spremiti, izaći,  doći u Centar i biti s ljudima. I razgovarati, osmjehivati se... i napokon sam osjetila da ponovo počinjem disati.

Pratim rad Centra već godinama i mislim da je to najbolji projekat koji štiti i brine o ljudima treće životne dobi. 

Fenomen starenja trebamo posmatrati dvojako: kroz psihičke funkcije i starost kao etapa života.

Usljed različitog kulturnog naslijeđa, različitih uslova i aktivnosti u toku života, među starim ljudima postoje i individualne razlike.  Svaki čovjek stari na svoj način.

U našoj zemlji mnogi penzionisanje doživljavaju kao nebrigu i odbacivanje. Penzonisanje je za većinu vrijeme velikih kriza, jer penzioner mora mijenjati navike, socijalnu sredinu i prihvatiti nisku penziju i lošije materjalne uslove.  

I upravo zato je Centar dragocjen, jer nudi izbor, sigurnost, samopoštovanje i starijim ljudima otvara nove mogućnosti.

Da, i u ovim poznim godinama treba da postoje - nove mogućnosti. 

Starije osobe s razlogom spadaju u kategoriju koja je najranjivija na socijalnu isključenost. Ali kada stvari sagledamo šire, zapitajmo se - zašto dopuštamo da ljudi koji imaju bogato životno iskustvo, stečeno znanje i mudrost, budu isključeni?  Zar ne bi bilo logično da i dalje budu uvažavani kao ravnopravni članovi zajednice? Možemo li društvo nešto naučiti od starih?

Država bi mogla i trebala više činiti da stare ljude integrira u društvo, da se osjete  korisnim, te time im vrati poljuljano dostojanstvo.

Da li znate da se u socijano osvještenim zemljama starijim osobama nudi mogućnost edukacije i na sveučilištima. 

Evo nekoliko prijedloga za bolju integraciju dodatne aktivnosti ove populacije :

• Kreirati projekte i aktivnosti namjenjene starijim osobama: organizirane aktivnosti, interaktivne, kreativne i rekreativne radionice, klubovi i prostori za druženje (posebno u prostorima mjesnih zajednica), izleti u prirodu, upoznavanje i educiranje o pravima populacije starije životne dobi radi zaštite njihovog dostojanstva.
• Podsticati angažman nevladinog sektora i mladih: animiranje i edukacija volontera, pomoć u kući, pomoć u svakodnevnom životu. 
• Podizati svijest građana, putem javnih kampanja u mjesnim zajednicama i senzibilizirati lokalnu zajednice za probleme ove ranjive populacije stanovništva
• Integrisati penzionere u društvene tokove

Nije greška ako starijim ljudima ponudite neočekivane sadržaje:  zar niste vidjeli stare ljude koji sjajno plešu ili idu na razna takmičenja, planinare, uspješno trče maraton, bave se amaterkim kulturnim djelatnostima... 

Marketinške agencije tretiraju treću dob kao potencijalno dobre kupce, imajući u vidu da se radi o populaciji koja je riješila svoje životne potrebe (stanovanje, prijevoz, garderoba ...) i može se posvetiti ulaganju u sebe, npr. turističkim putovanjima.   

Stari ljudi mogu mnogo više nego što su ponekad i sami svjesni.  I treba im mnogo, mnogo ljubavi!