Jasenka Cico: O Angelini Jolie iz ljubljanske perspektive

Piše: Jasenka Cico, Ljubljana, za protest.ba

Na doktorskom sam studiju u Ljubljani i odavno sam prestala da slušam i čitam vijesti iz domovine, jer se već odavno stidim mjesta na kom sam rođena i naroda kome pripadam, ali sam se, potaknuta tekstom Feđe Štukana, odlučila da dam i ja svoj glas za Angelinu Jolie, ne zato što mislim da to njoj nešto znači, nego zato što ne mogu više da podnesem primitivizam koji bestidno diše iz moje domovine.

Srce mi se cijepa što moja djeca ne poznaju intelektualno Sarajevo iz prošlosti i što studenti kojima sam držala vježbe imaju dojam da su svi stranci, koje sretnu kada otputuju na razmjene, karizmatični, jer prvi puta vide normalne ljude.

Sarajevo je grad iz koga se istjeruju intelektualci, i sve što je sofisticirano, najčešće pod krinkom sve što je kršćansko je šejtansko, od intelektualaca koji ostaju, se traži i da imaju naciju u debilnoj interpretaciji iste, ovdje su nepoželjni BOSANCI, naši sugrađani, naši najrođeniji nas tjeraju u neke ladice koje ne želimo. Meni su sve ove stvari bile odavno jasne još kada je ometena gradnja Parka Slovenaca, pored Pozorišnog trga, prije nekoliko godina.

Projekat koji je uradio prof. Nedžad Kurto, novac koji je dala slovenačka vlada, skulptura koju je izradio slovenski kipar bosanskog porijekla, Mirsad Begić, je bačen u vodu …. radi temelja stare džamije. Prof. Kurto je planirao konzervaciju ostataka, kao arheologiju pod staklom … ali interpretacija modernog Islama to nije dozvolila … jedno jutro je samo 40 glava sa čalmama klanjalo na tom mjestu, moleći se prema Meki da umjesto kultiviranog prostora, umjesto novog plemenitog malog parkića, u čast slovencima koji su tokom istorije postali integralni dio našeg naroda i gradili ovu zemlju još od austro-ugarskog doba, ostane neuredno blatnjavo parkiralište na šljunku, travi i barama. Šta znaju neuki ljudi o arheologiji i o tome da se ne mogu svi arheološki slojevi dizati iz zemlje i dizati grad na gradu. Ali zato su ministri dužni da objasne narodu ono što ne zna, ili ako ne znaju, da vjeruju stručnjacima. Šta zna provincijski musliman o tome da Islam nema kulta mrtvih, da se groblja ne obnavljaju i pala turbeta ne podižu. Danas su muslimanska groblja preplavljena kršćanskim običajima, posjećivanjem i cvijećem. Moji bi se muslimanski preci nasmijali tome, kao što se moj otac smije. Ista stvar se ponavlja u parku At-mejdan.

Nije za zamjeriti žrtvama ovoga rata neadekvatnu reakciju, jer oni trebaju pomoć, nije za zamjeriti ni većini stanovništva bilo kakvu reakciju, jer ovo stanovništvo treba psihijatrijsko liječenje, kao i većina siromašnih i ratom zahvaćenih zemalja, jer su ratne psihoze i ratne neuroze, kao i masovne depresije strašna posljedica posljednjega rata, što nas svrstava u zemlje masovnih mentalnih poremećaja, kakve su zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike, gdje se takvi poremećaji nasljeđuju u vidu reaktivnih psihoza i neuroza, i Angelina Jolie će to razumjeti. Ali ministar Grahovac je trebao objasniti ženama žrtvama rata, da je film, hvala nebesima, ono što danas, kada su humanitarci, vojska i novinari otišli, jedini medij koji će pronijeti svijetom stvarnu istinu o našim patnjama i to na način da ljudi neće gasiti TV, nego će hrliti da ga gledaju.

Narod treba da shvati da taj rat nije završen, te da se od njegovog oružanog kraja vodi hladni rat. Sva propaganda protiv bosanaca, hrvata i slovenaca koju slušam 20 godina, je čista četnička propaganda i drago mi je da je Feđa Štukan to ustanovio. Ta propaganda je strašna, jer je bez sumnje prihvaćena na našem tlu. To je čista demagogija, što mogu da potvrdim iz prve ruke, jer živim drugu godinu u Sloveniji. Hrvati i Slovenci nas istinski vole, gdje god sam rekla da sam bosanka iz Sarajeva, ljudi su razvukli osmijeh i ugrijali mi srce. O nama znaju da smo pristojni, imamo kulturu ponašanja, poštivanja tuđega doma i rada, vole naš humor i obožavaju našu hranu. Ovdje je svaka čistačica gospa i svaki radnik gospod. Stid me je pomisli da to moj narod ne zna i što je još gore, ne vjeruje kada sazna. Jedan klinički psihijatar mi je rekao da o posljedicama rata u Bosni ne treba ništa govoriti, dovoljno je znati da nismo mogli izaći 3.5 godine, stekli smo psihologiju zatvora. A ja si mislim koliki ljudi su još uvijek u zatvoru, jer ne mogu izaći niti na more, već 20 godina, a koliko je naših stanovnika, koji su proveli život na selu, siromašnom bosanskom selu, odrastali u zatvoru i formirali umove koji su zatvorski.

Još 94. sam napisala naučno-fantastičnu priču o ljubavi srbina i muslimanke koje rat rastavlja, pa ih nakon strašnih stradavanja rehabilitiraju ljekari na svemirskoj platformi, za koju mi je Semezdin Mehmedinović savjetovao da je razvijam u roman. Pokušala sam je ponuditi kao scenarij jednom kanadsko-američkom proizvođaču crtanog filma i nisam dobila nikakav odgovor. Naravno da više nisam ni pokušala, posve svjesna malenkosti našeg prostora, kao i svoje vlastite. Beskrajno sam se obradovala kada sam čula da nas je Angelina Jolie pogledala. Pitam se ima li iko izuzev glumaca svijest o tome da nas je pogledala svetica i došla u naš tamni vilajet da donese svjetlost i da rizikuje lošu zaradu sa filmom takve tematike. Cijelim srcem joj želim režiserski uspjeh. Feđa, svaka čast za tekst, Jasmila za reakciju.

protest.ba/radiosarajevo.ba