"Izvještaj iz opsjednutog grada": I mi smo danas Ukrajinci!

Ukrajina je danas žrtva agresije! Njihov istočni susjed, Rusija, kao i, prema prvim izvještajima, onaj sa sjevera, Bjelorusija, po svemu sudeći su koordinirano započeli invaziju na tu zemlju.

Stižu izvještaji o žrtvama i razaranjima… Izbjeglice, suze, neizvjesnost i strah koje danas vidimo na licima Ukrajinaca bolno nas podsjećaju na Bosnu i Hercegovinu od jeseni 1991. i proljeća 1992. do kraja 1995. godine.

Na progone, etnička čišćenja, razaranja gradova, prognanike, na smrt i genocid. Naša domovina nije toliko snažna da može svojih glasom zaustaviti bezumlje koje koliko sutra može pogoditi i sve nas. Jer, kako reče Boris Pavelić, čini se da smo ušli u globalnu 1991. godinu.

Trending

Historijska noć u Skenderiji: Bosna i Hercegovina razbila Hrvatsku 110 : 90

Ali zato možemo biti na ispravnoj strani historije, dići svoj glas protiv zla pred kojim stojimo. Podići i virtualne i stvarne zastave i kazati: "I mi smo danas Ukrajinci!"

Uz izraze saosjećanja sa građanima Ukrajine, a posebno Kijeva, glavnog grada te zemlje, portal Radiosarajevo.ba objavljuje danas jednu od ponajboljih pjesama poljskog pjesnika Zbigniewa (Zbignjev) Herberta – Izvještaj iz opsjednutog grada.

Ovi stihovi, kao “univerzalna himna svakog potlačenog mjesta, države i naroda” neka budu danas naš glas za Ukrajinu. Inače, nekadašnji je sedmičnik BH Dani objavio ovu pjesmu u kultnom specijalnom izdanju aprila 2002, uz desetke drugih prigodnih i antologijskih tekstova, na desetogodišnjicu početka opsade glavnog grada BiH.

Magazin je pjesmu objavio u prevodu Petra Vujičića, vrsnog prevodioca iz Beograda, koji je najviše zaslužan za tumačenje Herberta južnim Slavenima.

Mi ovu pjesmu objavljujemo u prijevodu našeg kolege Kenana Efendića, prevoditelja s poljskog, uz njegovu saglasnost. Efendićev prijevod Izvještaja objavljen je prethodno na portalu Sic!, časopisu za po-etička istraživanja I djelovanja.

Zbigniew Herbert – IZVJEŠTAJ IZ OPSJEDNUTOG GRADA

Prevod: Kenan Efendić

Odveć star da bih nosio oružje i borio se kao drugi –
određena mi je milost: zadnja uloga hroničara
zapisujem – ne zna se kome – povijest opsade

trebam biti tačan premda ne znam kad je počela najezda
prije dvjesto godina u decembru septembru možda jučer u zoru
ovdje svi boluju od gubitka osjećaja vremena

preostalo nam je samo mjesto vezanost za mjesto
još uvijek držimo ruševine bogomolja privide bašči i kuća

ako izgubimo ruševine neće preostati ništa

pišem kako umijem u ritmu beskonačnih sedmica
ponedjeljak: magacini prazni štakor postao platna jedinica
utorak: gradonačelnik ubijen od strane nepoznatih počinitelja
srijeda: razgovori o primirju neprijatelj pritvorio izaslanike
ne znamo im mjesto boravka to jest mjesto pogubljenja
četvrtak: nakon burnog zbora odbačen većinom glasova
prijedlog trgovaca začinima za bezuslovnu kapitulaciju
petak: početak kuge subota: počinio samoubistvo
N. N. nesalomljivi branilac nedjelja: nema vode odbili smo
napad pod istočnom kapijom zvanom Kapija Saveza

znam monotono je to sve nikoga neće ganuti

izbjegavam komentare osjećanja držim na lancu pišem o činjenicama
izgleda da su samo one na cijeni na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim saopštiti svijetu
da smo zahvaljujući ratu uzgojili novu pasminu djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu sanjare o supi hljebu i kosti
baš kao psi i mačke

uvečer volim skitati rubovima grada
duž granica naše nesigurne slobode
gledam odozgo na mravinjake vojski njihova svjetla
slušam buku bubnjeva barbarskih krikova
uistinu je nepojmoljivo da se Grad još uvijek brani

opsada traje dugo neprijatelji se moraju smjenjivati
ništa ih ne veže sem želje za našim istrebljenjem
Goti Tatari Šveđani Carevi odredi pukovi Preobraženja Gospodnjeg
ko će ih izbrojati
boje se zastava mijenjaju kao i šuma na obzoru
od blage ptičje žuči u proljeće preko zelenila crvēni do zimske crnine

tad uvečer slobodan od činjenica mogu porazmisliti
o stvarima davnim dalekim naprimjer o našim
saveznicima preko mora znam suosjećaju iskreno
šalju brašno vreće utjehe maslo i dobre savjete
ne znaju čak ni da su nas izdali njihovi očevi
naši bivši saveznici iz vremena druge Apokalipse
sinovi krivi nisu zaslužuju zahvalnost zahvalni i jesmo
nisu proživjeli kao vječnost dugu opsadu
oni što ih zadesi nesreća uvijek su usamljeni
branioci Dalaj-Lame Kurdi afganski gorštaci

sad kad pišem ove riječi pobornici nagodbe
ostvarili su određenu prednost nad strankom nesalomljivih
obično klaćenje raspoloženja sudbina još uvijek vâgā
greblja rastu smanjuje se broj branilaca
ali odbrana traje i trajat će do kraja
i ako Grad padne a pretekne jedan
on će nositi Grad u sebi putevima izgnanstva
on će biti Grad

gledamo u lice gladi lice vatre lice smrti
najgore od svih – lice izdaje

i samo snovi naši nisu uniženi
1982