Ivan Šarčević: Medij na hrvatskoj vlasti

Piše: Ivan Šarčević

Slabo se tko sjeća da je u predsjedničkoj kampanji u Hrvatskoj hercegbosanski Večernjak bez ostatka agitirao za Hercegovca Milana Bandića lamentirajući kako Hrvati, kao katolički narod, ne bi smjeli biti za agnostika i orjunaša Josipovića. Skoro nitko to ne povezuje s nedavnom Josipovićevom posjetom Mostaru i vrućom dobrodošlicom koju su mu iskazali tamošnji političari, sveučilištarci i franjevci. Osvrnuo se na tu epizodu samo Večernjakov novinar Zdenko Jurilj (17. 11. 2010.). Ali, i njegov je članak: "Kako je "komunjara" I. J. postao Hrvatina", već u naslovu skraćen, tako da se odmah "ne zna" na koga se odnose inicijali. Uz to, članak je objavljen na neuglednom, prenatrpanom mjestu, na kojem se rijetki zadržavaju.

Podsjećamo da su u vrijeme hrvatskih predsjedničkih izbora vodeći Večernjakovi ideolozi širili propagandu kako hrvatski mediji i sva javnost u Hrvatskoj koriste "goebelsovski rječnik" protiv Hercegovaca. I bez mrve dosljednosti širili su hipokriziju kao jedini ispravni politički stav: stvarno za Bandića, "javno" uz dva HDZ-a, za Hebranga, a "zna se" - protiv Josipovića. A da većina političkih Hercegovaca nema ni moralnosti ni vjerodostojnosti, i da im nije stalo ni do čega osim do sebe i svoje vlasti, pokazuje i mešetarenje oko hrvatskog jedinstva, federalne "jedinice" (entiteta), a sve iz lažne "nacionalne ugroženosti" ondje gdje su većina i najmračnije realpolitike - Bosne bez Hrvata.

Nitko kao večernjakovci ne širi paranoju ugroženosti i nužnost hrvatskog "jedinstva", pozivajući se bezočno na Vatikan, papu i tašte crkvenjake, s jedinim ciljem da svaka hrvatska razlika i vlast dospije pod skute stožernika Čovića, samo iz razloga što na toj vlasti i oni izdašno participiraju. Njihov koncept hrvatskog "jedinstva" sličan je komunističkom, svakom totalitarnom jedinstvu. I oni svoj metafizički začine: praznim parolama vjere, podaničke crkvenosti i nacije kao svetinje. Jer zacijelo nitko u Hrvata, među sekularnim (a skoro ni među katoličkim) novinama, nema toliko stranica o crkvenim manifestacijama, nitko nije toliko "religiozan", nitko toliko ne instrumentalizira "patološko katoličanstvo" kao HB-Večernjak. Na primjer, kad se u Mostaru redio biskup Rajić, posvetili su mu u dva broja, po ciglih 14 stranica, jedan dan s naslovnicom kako je biskup od malena slikao biskupsku kapu! Tako se, dakle, postaje katolički natpastir u očima ovih novinara! Nedavno je, u red s papom i drugim crkvenim poglavarima, na Večernjakovoj naslovnici "pozirala" i baba Ane iz Travnika, ona žena okićena križevima i svojom mukom koja obilazi mnoga svetišta. I ona, poručuju večernjakovci svojim naslovom, zabrinuta moli za jedinstvo Hrvata, za jedinstvo dva hercegovačka HDZ-a!

Nitko, također, kao Večernjak nije bio toliko protiv "deložacije" sarajevskog kardinala uz paljbu iz svih oružja po Sarajevu i muslimanima dok se iza leđa samim Hrvatima čini sve za njihovu "deložaciju" iz Bosne i glavnoga grada. Pa ima li išta opskurnije od Večernjakova naslova "Hercegovina za kardinala" i onoga poziva da Hercegovci na dan najavljene deložacije krenu na taj muslimanski grad na protest, ako se makar na trenutak sjetimo kako se, primjerice, ovi novinari osvrću na dolazak pape Ivana Pavla II. u Sarajevo i na koji način čitavo vrijeme destruktivno pišu o sarajevskim i bosanskim Hrvatima.

A kada je u Mostar stigao "agnostik" i "ljevičar" Josipović, nitko ga nije tako dočekao kao hercegovački katolički antikomunisti - ko rodijaka za veze. Danima su u Večernjaku stršile slike i umilni naslovi poput onoga "Josipović osvojio Hercegovce". Kako se samo lako osvajaju ti beskompromisni i kršni Hrvati! Poznato je to političko-hercegovačko načelo licemjernoga snalaženja: tako je bilo prije, a danas je potrebno drugačije!

Religiozno-politička Hercegovina koju održava i oblikuje mostarski Večernjak nije ništa drugo nego kameleonska garnitura sebičnih moćnika. HB-Večernjak nije samo huškač i širitelj nesnošljivosti, osobito između Hrvata i Bošnjaka, hercegovačkih i bosanskih Hrvata, nije samo u vlasti destruktivnih političara i tajkuna, nego je i sam vlast. Onako kako je Čović naprasno i deklarativno digao ruke od komunizma i jugoslavenstva kad je stvar već propala, tako se kameleonski mijenja i njegov glavni organ, Večernjak: od komunističkog samoupravljanja do hercegovačke samouprave, od Bandića (preko Hebranga) do Josipovića, od kroatofobnog jugoslavenstva i marksističke ortodoksije do hercegovačkog tajkunskog hrvatstva i katolicizma kao opijuma za zapušteni narod. I poput drugih "medija na vlasti", da se poslužimo riječima Mirka Kovača, tako i Večernjak ima "svoju hijerarhiju, svoje cenzore, svoje policajce i vojnike, svoje kaplare, goniče, pisce tjeralica, ulizice manjeg i većeg kalibra, karijeriste i doušnike, slugine sluge itd. Ta cijela bulumenta nije ništa drugo doli dio čopora na utjecajnim mjestima. Pisce i novinare u tim "tvrtkama zla" zanima samo ono što dobivaju od ideologije u čijoj su službi."

"Novinari" - nastavlja Kovač - "koji danas pljuju po svemu onome što su zastupali (...) sutra će s istim žarom pljuvati ono što danas zastupaju. Taj soj živi od propasti ideologijâ, ali sam neće propasti sve dok se odgađa demokracija. Onda je posve bjelodano da je ta fela glavno protudemokratsko leglo, te da je u stanju, ma kako to paradoksalno zvučalo, spriječiti demokratizaciju vlasti..."

Tko to u Hrvata toliko njeguje duhovnu (religioznu) i uopće intelektualnu zapuštenost svojih čitatelja i tko to toliko održava kult ličnosti kao večernjakovci i mračni svijet iz kojega dolaze i čiju tamu "prosvjetljuju"? U tom kultu, bez ijedne kritičke riječi, daleko prvi i bez premca vodi profesor doktor Dragan Čović, stožernik političkog licemjerja i licitiranja, eklektična verzija lošega iz hrvatske kombinacije Broz-Marković-Tuđman (slično Tuđmanovoj - Broz-Pavelić). Čović je i Večernjakov produkt pa ove novine najbolje licitiraju s onim što je nespojivo: doza komunističkog razumijevanja demokracije, doza ustaškoga razumijevanja hrvatstva, doza neoliberalnog tržišta i doza patološkog katoličanstva.

Teško da će ikada itko istraživati povijest beščašća mostarskoga Večernjaka i svekoliku bijedu religije, politike i vlasti koju, zajedno s HDZ-om, utjelovljuje ova žurnalistička tvornica obmana. Dotle će, ako se to ikada zbude, "knez (herceg) ovoga svijeta" vladati preko svojih slugu, sve u kravatama, moćni u ljigavoj snalažljivosti, oboružani polupismenošću i sofisterijom nacionalno-religijskog vokabulara. I dalje će ubijati oslobađajuće poruke, propisivati zaborav, progoniti kritičko mišljenje, ignorirati etičke zahtjeve, biti papskiji od pape. I dalje će zavoditi hercegovačke Hrvate ubrizgavajući im ugroženost većine.

Upisujući antihercegovstvo onima koji ga nemaju, i dalje će profitirati na međuetničkoj i unutarhrvatskoj podjeli kao vatrogasci koji potpiruju vatru. Tako će dovršavati destrukciju stvarnoga interesa Hrvata u BiH. A u svođenju računa, oni će, kao i uvijek, izabrati "pobjedničku" stranu, jer se nikada nisu prevarili. Oni varaju.

Tekst prenosimo iz „Oslobođenja“, uz dozvolu autora