Ignorisanje u bh. medijima: Džamija Ferhadija

Piše: Uglješa Vuković

U eseju naslovljenom Tačke ignorisanja u sjećanjima u bh medijima htjelo se prikazati kako se mediji u Bosni i Hercegovini odnose prema određenim mjestima iz prošlosti koji se ukazuju kao nepoželjne istine u javnosti. S obzirom na činjenicu da se uticajni mediji u našem društvu različito odnose prema prošlosti, u zavisnosti od toga iz kog su eniteta, ovim esejom se htjelo predočiti kako izgleda ta podjela rada ukazujući na njene posljedice, izvjesne zakonomjernosti i na zarobljenost u okvirima politike, što medije suštinski onemogućava da poštuju svoje profesionalne standarde. U današnjoj BiH služenje tzv. svojim istinima o minulim konflktima stvara i snažne tačke ignorisanja skrivajući ih u upadljivo odsustvo. Ignorisanje događaja iz prošlosti predstavlja najgoru uvredu za žrtve i onemogućava funkcionisanje bosanskohercegovačkog društva u cjelini. O događajima iz prošlog rata potrebno je javno govoriti na osnovu činjenica.

U postkonfliktinim područjima postoje određeni prostori, teme i događaji kojima se u medijima pristupa sa naročitom obazrivošću, a da to nije profesionalni oprez i skepsa, već nedvosmisleno podržavanje određene politike koju odlikuje namjera da se konfliktna žarišta zaborave, sakriju, ne istraže, ostave u tami koja krije počinioce i razloge nastanka, a sve zbog toga što aktuelna politika nije u stanju idejno se suprostaviti politici sukoba koja je vladala ili zbog toga što se oslanja na (ne)vidljivi kontinuitet sa tom politikom. Medijska slika od koje se očekuje da značajno utiče na oblikovanje stvarnosti, javnog mnjenja i pitanja koja se u njima postavljaju, ako i nema odlučujući učinak u kreiranju politički podobne stvarnosti, ima zasigurno značajan uticaj.

Mjesto na kojem se taj uticaj jasno vidi jeste upravo tabu prostor zločina, stratišta i razaranja iz konfliktnog doba počinjenih od strane pripadnika tzv. svoje vojske, policije ili tzv. svojih sunarodnika. Uspostavlja se očigledna, opipljiva i veoma dugačka spirala tišine što obuhvata cijelokupnu mejnstrim medijsku scenu u svrhu uporne ignorancije koja će svojim ignorisanjem uzdignuti se čak i iznad poricanja jer neće uopšte problematizovati sporne događaje iz prošlosti, već će ih sigurno prenebregnuti tišinom, odnosno nespominjanjem. Očit i govorljiv je primjer banjalučke džamije Ferhadije srušene 1993. od strane navodnih nepoznatih počinilaca (nikad otkrivenih) u okolnostima koje su nesumljivo ukazivale na spregu zvanične vlasti sa vandalskim rušenjem kojim je poslata jasna poruka nepoželjnosti banjalučkim Bošnjacima. Počinioci nikad nisu pronađeni, prostor na kojem se Ferhadija nalazila je „očišćen“ bacanjem ostataka na smetljište, vlasti nisu dopuštale njenu rekonstrukciju neposredno nakon sukoba.

Nastavak čitajte ovdje. 

Radiosarajevo.ba će u nastavcima objavljivati eseje učesnika/ca sa 4. Post-jugoslavenske Mirovne akademije.

Vezano:

Poželjne i nepoželjne figure žena u bh. medijima