Harun Pašalić: Kako biti čovjek u ova šugava vremena?

Međutim, kada čovjek odleži u bolnici, dobije simpatičnu dijagnozu imena MS i kada vidi besmisao našeg zdravstvenog sistema, izgubi se, između ostalog, smisao i želja za političkom korektnošću.

Ne možeš više apsorbirati ono što nam (ne) pružaju naši predstavnici u političkom i društvenom životu. Spinovanjem nam serviraju da se iza njihovog neznanja, nerada, nekompetentnosti kriju neki viši ciljevi do kojih naši "mozgići" ne mogu doprijeti.

Kao dijete osnivača najveće probosanske stranke u Fojnici i kao dijete čiji je otac jedan od Pokretača otpora, uvijek sam bio u blizini onih koji drže političke i ostale konce u našem društvu. U njihovom društvu sam se uvijek osjećao pomalo otuđenim i zapanjenim njihovim stavovima.

Imamo sreću da živimo u prelijepoj zemlji, ali i nesreću da živimo u ovakvoj državi. U državi gdje smo sami sebi dopustili da nas vode nesposobnjakovići koji su željni jeftine slave. Dok se medijski prebacuju loptice o opstanku BiH, o opstanku RS-a, BHRT-a i dok mediji čine naše političare celebrity(jima) koji se utrkuju u tome ko će kupiti bolje auto novcem poreskih obveznika, obični insan se pita kako platiti račun od struje, vode, kako vratiti ratu kredita, kredita koji je iskorišten da bi se kupila krava, posadile maline...

Žao mi je što su naši predstavnici izgubili dodir s narodom, što ne osjećaju slabost i bol majki i djece šehida i poginulih boraca, što ne osjećaju poniženost naših penzionera, što ne vide tugu bolesnog čovjeka koji ne može da plati svoje liječenje, što na mlade osobe ne gledaju kao na priliku već kao na prijetnju, što ne vide druge nego samo sebe i uži dio porodice.

P.S. Kazat će neko - vi ste ih birali. Jesmo. Ali treba znati, BiH je plemenska država u kojoj Izbori nisu stvar izbora već lojalnosti!