Hajrudin Somun: Erdoganu je dobrodošla Antalija

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ispraćajući silu političara koji su proteklih nekoliko dana zasjedali na Diplomatskom forumu, gradonačelnik Antalije Mustafa Akaydınsija od zadovoljstva, a turski minstar vanjskih poslova dipomatije Mevlüt Çavuşoğlu trlja ruke.

Piše: Hajrudin Somun, za Radiosarajevo.ba

Trending

Fotografije koje ćemo pamtiti: Događaji koji su obilježili 2024. kroz objektiv naših fotoreportera

Prvom će u njegov lijepi grad, ionako poznat kao jedno od najposjećenijih mediteranskih ljetovališta, pohrliti još više turista, a drugom će se upisati u biografiju da je tamo ugostio šefove diplomatija zaraćene Rusije i Ukrajine koje je jedino Turska uspjela privući na svoje tlo.

Sam dolazak u Antaliju Sergeja Lavrova i Dmitra Kulebe zasjenio je sve druge političare i ugledne ličnosti koje su prošle kroz ovogodišnji Diplomatski forum, koji postaje mediteranski Davos.

Sav svijet je očekivao neće li Lavrov donijeti iz Moksve obećanje predsjednika Vladimira Putina da će zustaviti rat koji vodi protiv Ukrajine. A niko, osim nas s Balkana, nije ni primijetio da su u Antaliji bili članovi bosanskog troglavog šefa draže Milorad Dodik i Šefik Džaferović, ili da se trajno zaposleni evropski posrednik u balkanskim krizama Miroslav Lajčak tamo sastao s albanskim premijerom Albinom Kurtijem.

Putinovo ubojito koplje

A mogla se naparaviti fina, medijski slikovita, a politički nabijena paralela između rusko-ukrajinskog i bosanskohercegovačkog dvojca. Nije moglo biti više suprotstavljenih stavova i sukobljenih pogleda, čak i onih fizičkih, između Lavrova i Kulebe, na jednoj strani, i Dodika i Džaferovića, na drugoj strani.

Kao da ih je neko volšebno slao tamo na isto mjesto i u isto vrijeme kad se po svijetu raspravlja, a po Balkanu sije strah, da bi Putin poslije, ili čak tokom ukrajinskog rata, svojim destruktivnim, ubojitim kopljem mogao dobaciti čak do Bosne i Hercegovine. Takvu namjeru ni on ne krije od javnosti.

Tako su se na jednoj ravni našli Lavrov i Dodik, inače istomišljenici i dobri poznanici, a Dodik će reći i prijateji, a na drugoj Kuleba i Džaferović. U Antaliji su sličnost pokazali i po tome što se nisu nimalo primakli miru u Ukrajini, niti sređivanju nemirne Bosne na drugoj strani. Doduše, s različitim namjerama su i bili u Antaliji, ali ipak pod pokroviteljstvom Diplomatskog foruma koji podrazumijeva ne samo razmjenu, nego i približavanje mišljenja i iznalaženje puteva kompromisa.

Lažni mirotvorci

Četvorica učesnika Foruma o kojima je riječ, samo su ostvarili onaj prvi negov cilj.

Lavrov i Kuleba su ustali kako su i sjeli za sto u obliku slova U – kako bi izbjegli i da se rukuju - na čijem čelu je sjedio i uredovao susretom ministar Çavuşoğlu, bez dogovora o bilo čemu drugom osim da će se pregovori nastaviti na tehničkom nivou.

Lavrov je, na zgražanje i mnogih svjetovnih ljudi koji su ga cijenili kao izvrsnog diplomatu, ponovio ono što njegov predsjednik govori, da Rusija nije napala Ukrajinu, nego da je situacija u toj zemlji postala prijetnja za Rusiju. On je i dobio zadatak od Putina da ode u Antaliju kako bi taj stav izložio što široj medijskoj pažnji.

Mladom elegantnom Kulebi nije ostalo ništa drugo nego da kaže kako je ukrajinska vlada spremna da nastavi „pregovarački angažman s ciljem okončanja rata.“ On se nadao dogovoru makar o humanitarnim konvojima, ali je Lavrov, kaže Kuleba, „došao ovdje da priča, a ne da odlučuje.“

Miloradu Dodiku je, kao i Lavrovu, bilo važno da se na tako uglednom forumu predstavi ne kao razarač, nego konstruktor saradnje i mira.

Ali i da negira vlastitu zemlju na čijem čelu sjedi u nešto blažoj formi, kako je to "po mnogima nedovršena zemlja". On je rekao da Bosna i Hercegovina može da postane članica EU, ali nipošto NATO-a, jer je za Srbe neprihvatljiv, jer ih je„mimo rezolucije UN-a u dva navrata bombardovao“.

Značaj članstva u NATO-u

Stigao je da kaže kako "Schmidt nije visoki predstavnik u BiH, jer ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a“. Ali se ipak s njim rukovao, i to srdačno, kako je shvatila agencija Srna.

Šefik Džaferović je, naprotiv, rekao da je "NATO zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, da je NATO pomagao da se uspostavi mir, i da ima obavezu da štiti mir u Bosni i Hercegovini. Za njega je „najbitnije da svi mi unutar Bosne i Hercegovine poštujemo Dejtonski mirovni sporazum i da poštujemo 27 godina njegove implementacije“, da „poštujemo ono što danas imamo, a to znači, da ne možemo kazati, kao što je to Dodik sad kazao, da je u Bosni i Hercegovini bio građanski rat, da je to bio sukob naroda“, nego da je to bio „međunarodni sukob s ciljem podjele Bosne i Hercegovine".

Dakle, i jedni i drugi su napustili Antaliju, a da se ni za jotu nisu približili u stavovima.

„Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba“, što bi se reklo u Bosni, iako bi bilo ljepše u toploj Antaliji.

U Antaliji je ovaj put jedini pobjednik bio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, a dobitnik njegova diplomatija. Koliko ih se trudilo, od francuskog predsjednika Macrona do izraelskog Bennetta, da privole predsjednika Putina da se s predsjednikom Zelenskijem sastane u Parizu ili Jeruslaimu! Ne ide, jer bi već sastanak sa Zelenskijem bilo priznanje njega i njegove vlade.

Erdogan je to prvi pokušao dvadeset dana prije rata, za koji je vjerovatno znao da će ubrzo početi.

Erdoganova pobjeda

I da će se morati opredijeliti za solidarnost u osudi rata kad izbije. Zato je Ukrajincima rekao da podržava suverenitet i cjelovitost njihove države.

To je značilo i posrednu osudu aneksije Krima na kojeg su Turci posebno osjetljivi iz historijskih pobuda i lošeg tretmana tamošnje tatarske zjednice.

Erdoganu je dobrodošla jedna ovakva diplomatska pobjeda, pošto je u Mediteranu nekim radiklanim koracima pogoršao odnose s Evropom.

Uspio je da održi balans u odnosima s Putinom koga je naljutila njegova posjeta Kijevu i poklon dronova bajraktar ukrajinskoj armiji. Turci ne kažu da je to Erdoganova hedija, nego da je biznis koji je obavila turska privatna firma.

Erdogan se nije pridružio sankcijama Zapada protiv Putina, jer bi, s obzirom na teško ekonomsko stanje i devalvaciju lire, bio suočen sa ruskim sankcijama, a turski budžet se uveliko puni trgovinom s Rusijom i ruskim turistima koji i bez rata u Urkrajini, koji traje od 2014., godinama hrle u Antaliju i ostala mjesta na turskoj toploj mediteranskoj obali.

Autor je poznati bosanskohercegovački novinar i prvi bh. ambasador u Truskoj i Maleziji
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba