Ezansko-nekretninska teorija Milorada Dodika

Teorija o cijenama nekretnina i glasnosti ezana pala bi u vodu da je nije postavio Milorad Dodik, ekspert za promet nekretnina.

Piše: Adis Nadarević za Al Jazeeru

Prva polovina 2018. godine donijela je rast cijena nekretnina na većini tržišta sjeverne hemisfere. Ako je vjerovati analizama Global Property Guidea, cijene stanova i kuća su tako rasle u većini europskih zemalja, Sjedinjenim Američkim Državama, te nekim dijelovima azijskog kontinenta.

Prema dostupnim podacima, najveća poskupljenja nekretnina zabilježena su u Hong Kongu i nekim zemaljama Europske unije. Daleki Hong Kong prosječnog stanovnika regije nekada poznate po akronimu SFRJ pretjerano ne zanima i bitnije su mu cijene u europskim zemljama o čijim državljanstvima intimno sanja. Tako bi Hrvate, Srbe, Bosance i ostale "regionalce" moglo zanimati da su u Irskoj kuće i stanovi poskupjeli za 12,51 posto, Nizozemskoj za 3,97 posto, Austriji (Beč) 3,42 posto, dok su u Njemačkoj i Velikoj Britaniji posljednjih godina cijene stambenih objekata stagnirale.

S druge strane, među tržištima sa izraženim padom cijena nekretnina se ove godine nalaze i zemlje Zaljeva tako da je – ukoliko ste zaštekali nešto novaca – sad pravo vrijeme za kupovinu stana, apartmana ili drugog skromnog krova nad glavom u Kataru ili Dubaiju. Naravno, ukoliko vam ne smeta ezan s tamošnjih džamija.

Dodikovo 'arlaukanje'

Naime, prema jednom od vodećih stručnjaka za promet nekretnina u našoj regiji, Milorada Dodika, jedan od glavnih faktora koji utječu na cijene nekretnina je blizina džamije i, konsekventno, nivo glasnosti ezana koji dopire s nje. Ovu je teoriju Dodik, koji u slobodno vrijeme obavlja i dužnost predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, lansirao tokom nedavnog gostovanja na jednoj televiziji u Srbiji, kada je za pad cijena nekretnina u Banjoj Luci optužio "arlaukanje hodža" sa banjalučkih džamija.

Teorija bi možda u startu mogla biti odbačena kao ultimativna manifestacija govora mržnje i raspirivanja niskih strasti među vlastitim sljedbeništvom kada ne bi dolazila iz usta čovjeka koji je, ruku na srce, ekspert za promet nekretnina. Ako se sjetimo brojnih medijskih izvještavanja o njegovim real estate eskapadama od kojih se nekima intenzivno bave određena tužilaštva, mora se priznati da ako se Dodik i u šta razumije to su vile, zgrade i poslovni prostori.

I zbilja, ukoliko pogledamo zemlje u kojima su cijene nastambi rasle, znakovito je da je mahom riječ o zemljama koje ne obiluju džamijama. Ako ne računamo male i uglavnom improvizirane mesdžide, nije baš da ćete petkom imati gdje otići na džumu u Dublinu ili na teraviju u Amsterdamu. Beč bi, primijenimo li Dodikovu teoriju, možda imao i veći rast da nije onog islamskog centra u dvadesetprvom becirku, a Njemačka možda ne bi stagnirala sa cijenama da nije dopustila izgradnju džamija u većem broju gradova – od Minhena na jugu do Hamburga na sjeveru.

Banja Luka kao Pariz

Ipak, Dodikova teorija o korelaciji ezana i tržišta nekretnina pada u vodu na primjerima Egipta čiji horizonti obiluju minaretima, a gdje su cijene nekretnina porasle 11,45 posto, kao i Ukrajine ili Norveške gdje hodže ne uznemiravaju sluh građanstva, a gdje su nekretnine pojeftinile za nekih sedam posto. Čini se da – protivno Dodikovoj ezansko-nekretninskoj teoriji – cijene kuća i stanova ipak više ovise o platežnoj moći stanovništva, ekonomskim kretanjima u pojedinim zemljama, te odnosu ponude i potražnje na tržištima nekretnina. No, da bi se srušila ova teorija nije potrebno ići do Egipta ili Ukrajine – dovoljno je reći i dokazati kako je Milorad Dodik javno iznio neistinu i kako Banja Luka cijenama nekretnina parira i nekim najvećim svjetskim metropolama.

Prema guglabilnim podacima, najskuplji kvadratni metar izgrađene površine ćete platiti u Hong Kongu gdje on košta 114.000 dolara. Odmah iza Hong Konga su njujorška Gornja Peta Avenija sa 108.000 dolara, te londonski elitni Knightsbridge gdje kvadratni metar nekretnine košta 104.000 dolara. Ukoliko vam je to preskupo, uvijek vam preostaju Monaco i Avenija Princeze Grace gdje je kvadrat 100.000 dolara, a za one sa plićim džepom tu je pariški Quai d'Orléans sa 39.000 dolara po kvadratu.

Među ove svjetske lokacije se uspjela ugurati i Banja Luka gdje se vrijednost kvadratnog metra određenih kućica može procijeniti na vrtoglavih – pazite sad – 41.000 dolara?! Ova cijena je utoliko nevjerovatnija znamo li da je riječ o objektima sa katastrofalnom izolacijom i bez priključaka na vodovodnu ili kanalizacionu mrežu. Ustvari, osim struje, jedino od infrastrukture na što su ove kućice priključene jeste magistralni put budući da je riječ o famoznim naplatnim kućicama u naselju Glamočani.

Kompletan tekst možete čitati na ovom LINKU