Erol Avdović za Radiosarajevo.ba iz New Yorka: Drama u Americi se nastavlja

Do sad neviđene masovne demonstracije u Americi se nastavljaju, iako su ti prosvjedi sada nekako usmjereniji i bez onoliko vandalskih događanja, lomljave, tuče, pa i lokalnih sukoba sa policijskim snagama. No, tu su i sve brojniji primjeri mirne kooegzistencije između policije i prosvjednika, dakako tamo gdje dijalog nije prekinut policijskim pendrekom. Ova nova doza razumijevanja ulijeva nadu da demonstracije neće prerasti u potpuni izljev nasilja kako je to izgledalo na početku.

Piše: Erol Avdović 

Smirivanje, ili bolje rečeno - jasnija organizacija prosvjeda, premda se ne može uopće i sa sigurnošću potvrditi da je riječ o nekakvoj organiziranosti, događa se u trenutcima novih medijskih saznanja - ko bi mogao stajati iza tuče, lomljave, masovnog kolateralnog provalništva, pa i parola koje su ove prosvjede mogle odvesti u drugom smjeru. 

Od Atlantika od Pacifika 

Riječ je i dalje više o spontanoj i sasvim opravdanoj građanskoj reakciji kroz kanalisanu uličnu viku i, masovne, vidi se to dobro - rasno izmiješane marševe solidarnosti. Te prosvjedničke kolone sad neprestano teku po širokim bulevarima u preko 100 američkih gradova od Atlantika do Pacifika, od Minesote na sjeveru, gdje je sve počelo ubistvom Georga Floyda u Mineapolisu, do Alabame na jugu, gdje su rasne razlike i tenzije tradicionalne u američkoj povijesti još iz doba Martina Luthera Kinga 60-tih godina prošlog stoljeća. 

Pedeset i više godina kasnije, historija kao da nam se ponavlja, ali, naravno, u najnovijem izdanju. To više nisu protesti samo Afroamerikanaca. Danas se, prema posljednjim anketama, 73 posto Amerikanaca solidariše s žrtvama policijske brutalnosti koje su kulminirale proteklih dana u Mineapolisu, a prije toga u Atlanti, ali i često i ovdje u New Yorku. 

Zato se ne može govoriti o punom smirivanju, već radije o boljoj kontroli ovog kontinuiranog velikog talasa koji očito ide dalje. To se najviše vidi poslije posljednjih mjera uvedenih od strane guvernera i gradonačelnika: U 28 od ukupno 50 američkih saveznih država od prije nekoliko dana uveden je policijski čas i stvari počinju funkcionirati, dakako ne samo zbog toga već prije svega zbog svijesti građana.  

New York je pozitivan primjer 

Ovdje u New Yorku, se to posebno osjeća. S jedne strane vidljivo je prisustvo policijskih snaga, i to ne više na razini pojačanih patrola, već je to masovno, zapravo, dosad neviđena prisutnost policije; to su sada su svima vidljivi dugi, čini se nepregledni policijski skvadroni, posebno na mostovima i ulazima u grad. 

No, i pored toga policijski čas se ne poštuje u potpunosti, ali je vidljivo da oni koji ga ne poštujući nastavljajući čak i noćna okupljana s puno više discipline organizuju svoje prosvjede, tako da je to rezultat sigurno novog nivoa građanske svijesti. Prosvjednici su, recimo i to - uglavnom mladi ljudi, iako su prisutne reklo bi se sve životne uzrasti. Tolerancija je ovdje ključna riječ, i ona je karakteristična upravo za urbano jezgro New Yorka. 

Zna li se da u New Yorku, najvećem i najbrojnijem američkom gradu s oko devet miliona stanovnika nije bilo policijskog časa od 1945. godine – kada je krajem Drugog svjetskog rata postojao strah da će neka osvetnička njemačka podmornica ispaliti očajnički projektil na ovaj grad, to pokazuje ozbiljnost situacije, ali i zabrinutost političara i gradskih vlasti kako će se sve odvijati i kako će se napokon održavati red i mir.  

Ovakvo masovno prisustvo policijskih snaga nije bilo vidljivo niti nakon 11. septembra 2001. godine. A to je ne zaboravimo još uvijek datum koji je kao najbolnije ili najtraumatičnije iskustvo urezao u memoriju Njujorčana i Amerikanaca. Čini se da je svaki aktivni i rezervni policajac regrutovan, jer se ništa više ne smije prepustiti slučaju.

Politička situacija 

Problem ostaje na političkoj ravni. Predsjednik Donald Trump i dalje je na meti žestokih političkih kritika, jer je ponovo sam dao mnogo, opet krajnje nesenzibilnog i nesuvislog povoda za to. Njegovo mahanje svetom knjigom – Biblijom pred crkvom preko puta Bijele kuće ispravno je ocjenjeno kao brutalno manipulisanje javnošću, kao politička oholost i opasno obmanjivanje javnosti.  

Bio je to pokušaj slanja jeftine poruke, poput neodgovornog „selfija“ sa svojim pristalicama, a radi se očito o Evanđelistima, jer oni su već dugo jezičak na vagi kad je riječ o izborima koji su krajnje ideologizirani. Već dugo se na američkim izborima beskrupulozno manipulira religijskim osjećanjima, čemu su posebno skloni republikanci, ali i drugi potežu za sličnim političkim rekvizitima.  

Trump je opet kreirao problem mnogima, vodeći računa o ekskluzivno svom političkom profitu. 

Do predsjedničkih izbora je svega 150 dana i očito je da on neće propustiti niti jednu priliku, za koju smatra da je zgodna, i da je može upotrijebiti za svoj neprestani politički reality -show. 

Na koncu, to je njegov mentalitet, politički karakter, njegov omiljeni, ako ne i jedini instrumentariji za dosezanje tog cilja. Bez obzira koliko smo već navikli na to – on nas na neki način uvijek iznova iznenadi svojom brutalnim neznanjem  i bezobzirnošću. 

Najbolje mu je oko „mahanja s Biblijom“ odgovorio Joe Biden, koji mu je u punom "predsjedničkom" izdanju, ali u maniru narodnog tribuna skresao u lice, rekavši kako bi bolje bilo da predsjednik pročita nešto iz te Biblije, a ne da maše sa njom. Jer u toj Svetoj knjizi piše kako je teško voljeti druge kao sebe, i kako je teško zaustaviti nasilje. Toga Trump kažu oni koji ga znaju uopće nije svjestan. 

Ovaj put, predsjednik je otišao korak dalje u kreiranju političke, ali više od toga i – sigurnosne krize. Trump je, naime, za sobom povukao šefa Pentagona  Marka Aspera. On se bukvalno morao pravdati zbog čega se našao na istom grupnom foto-portretu ispred pomenute crkve St. John, gdje je šef američke države mahao Biblijom, buduć on kao civilni šef vojske koji ne smije biti partijski. 

Osim što je doživo osudu vjerskih lidera, kako pomenute episkopalne crkve, tako i glavnog katoličkog biskupa Washingtona (Wilton Gregory, koji je inače prvi Afroamerikanac na tom položaju), sada je pod lupom i ko je izdao naredbu da se uoči Trumpove šetnje od Bijele kuće do crkve St. Joh – brutalno razbiju prosvjednici na ulici ispred Bijele kuće, jer TV je nemilosrdno zabilježila bacanje suzavca i onda žestoki udar kordona reklo bi se robotizirane policije i Nacionalne garde. 

Čuju se čak i poziv da šef Pentagona Mark Asper podnese ostavku, jer je odabrao pogrešnu stranu historije. U američkoj vojsci je više desetina hiljada tamnoputih vojnika i časnika svih rangova, koji se prirodno ne slažu s takvim odlukama Trmpovog ministra odbrane. Asper je već bio primoran da reafirmira da šef Pentagona mora osim civilna mora ostati i apolitična figura, ali da li će se on vladati u skladu s tom proklamacijom ostaje da se vidi, jer Trmp svoje suradnike tjera na apsolutnu poslušnost ne mareći često na zakonske norme i tradicionalni politički protokol. 

Potpuno je kontroverzna je i Trumpova najava ili prijetnja upotrebe američke vojske, da bi se, kako je rekao smirili neredi u svim saveznim državama, ako to lokalnim organima ne pođe za rukom. 

Kriza se otvara i na tom frontu, jer guverneri država ističu da ni po koju cijenu neće dozvoliti predsjedniku da s te razine vlasti interveniše lokalno. Iz New Yorka, Illinoisa i iz drugih moćnih američkih država su mu već stavili do znanja da on nema tu jurisdikciju (sporna ustavna odredba još iz 1807 na koju se Trump poziva), te da svi oni koji ga savjetuju zapravo sijeku granu na kojoj on sjedi.

Uz sve dakako ide, na stranu nesigurnost i anksioznost koja kao neželjeni nusprodukt ostaje među američkim građanima. Jer, ne zaboravimo u Americi je Prvi amandman ovdašnjeg Ustava – svetinja, a to je pravo na mirno okupljanje i iskazivanje neslaganja sa radom Vlade na svim nivoima. A to ni vojska ni policija, niti predsjednik ne smiju ugroziti, na šta je u svom govoru iz Filadelfije podsjetio bivši potpredsjednik Joe Biden. 

Nažalost, Trump ovu krizu očito namjerava dalje eksploatisati, pa se nije na odmet upitati, da li bi ako se nemiri nastave u neželjenom – nasilnom pravcu, sve to na koncu može prouzrokovati odlaganje ili suspenziju američkih predsjedničkih izbora 3. novembra. Jer, to bi to moglo odgovarati Trumpu ako vidi da je pred političkim porazom?  

Tu su i primjedbe, kao i neki dokazni materijal da se iza dosadašnjeg nasilja kriju manipulanti iz skupine bijelih supermacista, koji su pod plaštom noći i maskama što su se zbog pandemije Covida-19 ustalile u američki ulični folklor, pokušali da kidnapuju ove građanske proteste prišivajući im etiketu vandalizma i razbojništva.

I sam Trump je na svom Twiteru već prvih dana prosvjeda, demonstrante nazvao „razbojnicima“.  

Do kad će trajati 

Ova bi kriza mogla potrajati kroz žarko političko ljeto, jer sada uviđamo da je ona mnogo više od običnog građanskog neposluha ili solidarnosti sa žrtvama policijske brutalnosti. 

Ovo je čak  i više od višedecenijskog ne sasvim riješenog rasnog, a u novije vrijeme i pitanja neadekvatnog tretiranja drugih etničkih manjina u Americi, i više od tradicionalne lepeze ekonomskih problema. 

Ili kako reče ovdašnji profesor sa Harvarda i jedan od crnačkih lidera Cornel West – u pitanju je opstanak cjelokupnog američkog socijalnog eksperimenta. A Trump je samo nezgrapni dodatak tome, vrh ledenog brijega. Iako su sve kritike upućene uglavnom na njegovu adresu, sve na njega ne bi trebalo biti fokusirano.   

S toga se ne može ni odgovoriti na pitanje, do kad bi sve ovo moglo potrajati i kakav će biti epilog ovih nemira. Uostalom, sama činjenica da su na ulice i trgove izišli milioni ljudi i to u jeku pandemije s Covidom 19, znajući da je Amerika vodeća po broju žrtava, preko 100.000 umrlih i skoro dva miliona inficiranih, te da ljudi riskiraju svoj život da bi inicirali očito mnoge reforme, pokazuje da je mnogima došlo do grla, te da sve ovo može potrajati, jer je nezadovoljstvo – sada vidimo – kapilarno prošireno u mnogim slojevima društva. Ono se nipošto ne odnosi na samo jednu etničku skupinu. 

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.