Enver Kazaz: Smiješno, jadno, licemjerno

Piše: Enver Kazaz, za Radiosarajevo.ba

Povodom slučaja presude kojom je određeno da se gospodin Vinko Puljić treba deložirati iz spornog stana, važno je imati u vidu da su javne reakcije, prije svega ona politikantska i pragmatična, krajnje nepromišljena izjava gospodina Željka Komšića, kao člana Predsjedništva BiH, a onda i sve kasnije, cijeli slučaj banalizirale svukavši ga u blato nacionalnih, čak nacionalističkih odnosa u BiH, te krajnje servilnog odnosa prema religijskim institucijama.

Komšić je, očito, požurio da se iskaže većim katolikom od pape, kako se u narodu kaže za takve postupke, a onda je veliki meštar političkih ubleha, Gradimir Gojer, stvar prebacio na razinu „progona“ katolika iz Sarajeva, postajući veći katolik i od onog ko je htio biti većim katolikom od pape. Ironično rečeno, Gojer je poletio da se preporuči za „Nadkomšića“ u hijerarhijskoj ljestvici banalnosti.

A stvar je sasvim prosta: gospodin Puljić treba i mora poštovati zakone ove zemlje, e da bi bio legalist. To je vrlo važno imati u vidu. Prema tim zakonima bivši stanar i njegovi nasljednici imaju pravo na povrat stana, baš kao što oficiri JNA dobijaju presudu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu protiv ove zemlje, za nezakonito oduzete stanove.

Proglasivši privatno vlasništvo svetinjom kapitalizma, organi ove (pseudo)države donijeli su zakone koje štite tu svetinju. Postavlja se pitanje zašto građanin Puljić nije na vrijeme upozorio na moralnu, političku, klasnu ili ma koju prirodu tih zakona, nego sad kad je obuhvaćen njima „glumi“ na javnoj sceni osobu kojoj je učinjena nepravda od strane države.

Žrtvu države glumi religijski moćnik koji je neprestano preko svoga položaja u religijskoj instituciji utjecao izravno ili skriveno na odnose u toj državi. Licemjerne su te reakcije kojima i sam Puljić sasvim nakaradno politizira cijeli slučaj. Paradoks je potpun – neko ko je uređivao državu podupirući političke stranke koje su u Parlamentu izglasale spomenuti zakon – sada tu državu optužuje za antikatolicizam.

Gojer se u velike katolike preporuča time što optužuje i grad Sarajevo za antikatolički stav. Nakon politikantskih mantri iz Reisovog kabineta o islamofobiji, dobijamo politikantske mantre o katolikofobiji iz biskupovog ureda i pseudointelektualnih miljea. A radi se samo o tome da se trebaju poštovati zakoni zemlje, da se o njima i njihovom kvalitetu treba raspravljati odgovorno, da politički patuljci prestanu sluđivati javnost svojim pragmatičnim, politikantskim reakcijama.

„Država za čovjeka“, uzvikivao je Komšić u predizbornoj kampanji, a sad je to odjednom postala država za biskupa, dok taj isti biskup licemjerno uzvikuje da brine brigu o „malom čovjeku“, čije patnje pod tom istom, po modelu divljačkog kapitalizma ustrojenom, državom ne samo da ne vidi, nego ništa ne poduzima da se one spriječe. Sve je, dakle, u cijelom slučaju smiješno, jadno i licemjerno.