Studija / Ekonomski sistem Bosne i Hercegovine kao meta hibridnog rata (2)

08. 12. 2019. u 14:20:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 15

Portal Radiosarajevo.ba će u nekoliko nastavka objaviti fragmente knjige – studije Bosna i Hercegovine i Zapadni Balkan aspekti geopolitike i hibridnog rata čiji su autori Ahmed Kico i Miralem Kapetanović, a koja je objavljena u okviru Atlantske inicijative sa sjedištem u Sarajevu.

Autori: Ahmed Kico i Miralem Kapetanović

Kao što je u prethodnom tekstu naznačeno, mete hibridnog djelovanja (rata) u Bosni i Hercegovini su gotovo sve forme i vidovi društvenog života, ustavni poredak, insitucije političkog, ekonomskog, pravosudnog i sigurnosnog sistema, kao i institucije vjerskog, nacionalnog, jezičkog, obrazovnog i ostalih vidova kulturnog identiteta građana i konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.

Kada je u pitanju ekonomija, onda treba naglasiti da je ona izuzetno moćno oružje hibridnog djelovanja (rata) protiv neke države ili dijela njene teritorije.Već duže vrijeme na djelu je „ekonomska kolonizacija“ prostora Zapadnog Balkana i njegovih pojedinih dijelova odnosno država. Ta kolonizacija se odvija od strane različitih aktera hibridnog djelovanja. U ovom trenutku svakako su najznačajniji oni koji dolaze od strane Rusije, Kine i Turske, kao i oni koji dolaze iz susjednih zemalja Hrvatske i Srbije.

Franjevci Bosne Srebrene - meta hibridnog djelovanja

Prvi val ruske ekonomske kolonizacije u BiH (uglavnom u entitetu RS) i Srbiji se desio u razdoblju od 2007. - 2010. godine koja je bila usmjerena na industriju nafte i plina NIS u Srbiji i rafinerije u Brodu i Modriči u BiH, na Termoelektranu i rudnik uglja Ugljevik u BiH, te koncesije za istraživanje nafte i prirodnog gasa u Semberiji i Bosanskoj posavini i koncesije za male hidroelektrane u istočnom dijelu RS. Od 2012. godine događa se drugi val ruske kolonizacije koja ima za cilj kupovinu rudnika željeza u Ljubiji, rudnika boksita u zapadnoj Hercegovini i aluminijske industrije u Mostaru i Zvorniku. U trećoj fazi očekuje se kupovina vojne namjenske industrije u entitetu RS od strane ruskih kompanija, a u tom smislu već imaju potpisani ugovori o saradnji između pojedinih vladinih institucija entiteta RS i ruske fabrike motora Klimov, ruskoj kompaniji za proizvodnju oklopnih vozila ASTAIS i ruskom preduzeću za proizvodnju helikoptera Russian Helicopters. Ključnu ulogu u ruskim privrednim interesima i povezivanju režima u entitetu RS s Putinovim režimom imao je ruski oligarh Rašid Serdarov, te šef Predstavništva RS u Moskvi Duško Perović, čovjek od povjerenja međunarodnog trgovca oružjem Slobodana Tešića, inače osobe na crnoj listi američke administracije. Uporedo sa ekonomskom kolonizacijom od 2010. godine jača i ruski i srpko-ruski idološki softpower u BiH, uz pomoću medija, srpskih kleronacionalističkih i srpsko-ruskih organizacija iz Srbije i entiteta RS.

Rusija ima više snažnih poluga za projektovanje svog utjecaja na Zapadnom Balknu. Jedna od njih je energetska poluga putem koje se Rusija postavlja kao starteški, energetski, investicijski i trgovinski partner. Rusija, kao sredstvo ucjenjivanja i političkog diktata, već više od deset godina koristi isporuke plina i nafte na Zapadnom Balkanu, gdje ruski „Gazprom“ kontrolira energetske mreže nekoliko zemalja. Rusija želi da investicijama u sferi energetike (plin, nafta), rudarstva, turizma, proizvodnje i medija, stvori ekonomsku zavisnost balkanskih zemalja i na taj način iste zadrži u njenoj sferi utjecaja. Poznato je da je plin jedno od glavnih ruskih oružja u ekonomskom ratu protiv Evrope. Diktiranjem cijena ili zatvaranjem dotoka plina vrlo brzo se mogu ostvariti željeni politički ciljevi.

Ono što je karakteristično za ruske investicije, za razliku od drugih zemalja, gdje političari i obavještajci utiru put ekonomskoj ekspanziji svojih zemalja, kod Rusa ekonomija utire put politici i obavještajcima. Zato za ruskim investicijama nikad ne dolazi razvoj i porast standarda, nego korupcija i nametanje političke kontrole koje se pretvara u pogubnu moralnu i financijsku ovisnost za visoke državne dužnosnike. Kada se govori o „hibridnom ratovanju“ u ekonomiji, korupcija je univerzalno oružje (svakako se primjenjuje i u svim drugim sferama). Tu govorimo ne samo o izravnom podmićivanju, nego i o „iskrenoj pomoći“,  neposrednom ili prikrivenom financiranju političara i stranaka, o poslovnom partnerstvu i sl.. U tom kontekstu mogu se posmatrati i česta putovanja M. Dodika u Moskvu na konsultacije s Putinom i ruskim privrednicima.

Upravo zbog toga Vašington i Brisel sa oprezom prate svaki potez Moskve koja najdirektnije, ali i sve agresivnije i otvorenije, na razne načine pa i energentima ispoljava svoj „maligni“ utjecaj na najširem području Balkana i čini ove zemlje zavisnim od ruskog plina.

Na području Zapadnog Balkana sve je prisutnija i Kina, naročito u sferi ekonomije. Dosadašnje kineske investicije u puteve i željeznice od 5,5 milijardi eura došle su u Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju tako što su "kineske kompanije dobijale ugovore direktno od vlada, a ne preko tendera koji nalažu nadmetanje" više firmi. Prema nekim međunarodnim institucijma (Institut iz Pariza) ovakav način poslovanja podstiče korupciju na Balkanu. Jačanje populističkih političara u regionu prirodno olakšava kineski upliv, dok lokalne vođe gledaju na Peking kao jednu od alternativa u odnosu na EU. Kineska ulaganja uslovila su i prisutnost na ovim prostorima kineske obaveštajne službe (MSS). Ova služba prevashodno se bavi zaštitom interesa državne politike Kine i zaštitom kineskih investicija. Djeluje tako tajno i neprimjetno da je gotovo nevidljiva u sistemima drugih službi. Prema istraživanjima Njemačke kontraobavještajne službe ( BfV) koje je trajalo devet mjeseci, više od 10.000 njemačkih državljana je bilo u kontaktu s lažnim profilima obavještajaca iz Kine, koji su se na društvenim mrežama predstavljali kao konsultanti ili profesori. Većina profila je imala fotografije mladih žena i muškaraca, izmišljena imena i funkcije u nepostojećim kompanijama ili institucijama. Otkriveno je da su neki bili povezani sa visokim evropskim diplomatama. Na meti Kine su i zaposleni u sektoru informacionih tehnologija, preko kojih kineska obavještajna služba pokušava da prodre u sisteme organizacija za koje je zainteresovana. Njene dodirne tačke sa službama iz regiona za sada su svedene na minimum, a uglavnom su zasnovane na ekonomiji, tako da će i veća kineska ulaganja u regiju očekivano dovesti i do pojačanog angažmana kineske obavještajne službe kao zaštitnika kineskih interesa.

Kina je u BiH ušla sa nepovrtnim kreditima i donacijama u vrijednosti od 10 mil. dolara da bi pomenute donacije obezbijedile kasnije snažniji prodor kineskog kapitala u elektroenergetski sektor i putnu infrastrukturu u BiH.

U kontekstu kineskog investiranja u elektroenergetski sektor Bosne i Hercegovine najznačajnija investicija je izgradnja Bloka 7 – 450 MW Termoelektrane Tuzla, uz kreditno zaduženje preduzeća Elektroprivreda BiH kod izvozno-uvozne banke Exim banke. Gradnja još nije počela. Cijena projekta 786,3 miliona eura. Pregovori završeni. Kineska Exim banka kreditor. Rok otplate 20 godina. Parlament Federacije odobrio kreditno zadužnje. Blok 7 trebala bi graditi kompanija Gezhouba.

Evropska Energetska zajednica je izdala jasno upozorenje da će Bosna i Hercegovina, ukoliko odobri ovu garanciju, prekršiti preuzete obaveze iz Sporazuma o Energetskoj zajednici kao i zakone EU. Sekretarijat zajednice je analizirao i usklađenost garancije sa pravilima o državnoj pomoći sadržanim u Sporazumu o Energetskoj zajednici. S obzirom na to da je riječ o najvećoj poslijeratnoj investiciji u Bosni i Hercegovini, to je u javnosti otvorilo pitanje da li su se Federacija BiH, odnosno vladajuća većina, zapravo, oglušili na upozorenja Zapada u vezi s učešćem Kineza u ovom projektu. Tim prije jer su i sigurnosni stručnjaci i iz naše zemlje ukazali na neke aspekte uloge Kine u regionu.

Blok7_TVTK.jpg - undefined

Blok7

Američki državni sekretar Mike Pompeo, podsjetimo, nedavno je upozorio na "dvostruku prijetnju" po prednosti demokratije i slobodnog tržišta, koju predstavljaju Kina i Rusija. Pompeo je, također, rekao da su zemlje istočne i centralne Evrope posebno ranjive na "predatorske investicije i političko miješanje".

Odlazeći Evropski komesar za proširenje Johannes Hann izrazio je zabrinutost zbog nivoa zajmova koje od Pekinga uzimaju balkanske zemlje. S tim u vezi kritizirao je i zajam za izgradnju Bloka 7 u Tuzli. On je izjavio i da je Evropska unija podcijenila utjecaj Kine na Balkanu. Han je, u razgovoru za Financial Times istakao u osvrtu na rivalske utjecaje u regionu, da je zabrinut što neke zemlje uzimaju jako velike zajmove od Kine da bi platile za infrastrukturu čime se povećava rizik od dugoročne štete za njihove krhke privrede.
"Kina nikad ne vodi računa o tome kako i da li je zemlja sposobna da plati svoje zajmove. I ako ne mogu da plate postoji određen pritisak da se stvari prebace u njihovo vlasništvo", rekao je Han. Sve se dešava u momentu kada State department i EU upozoravaju na opasnost od kineskog utjecaja na Balkan i EU.

Kada je u pitanju stav političkih elita iz BiH prema kineskim investicijama, značajan broj, ponajprije vladajućih političkih stranaka pozdravlja i naglašava značaj kineskog investiranja u našoj zemlji. U tom smislu posebno su znakoviti stavovi i komentari zvaničnika iz entiteta Republika Srpska, budući da oni kao predstavnici stranaka smatraju da je kinesko ulaganje, zapravo na fonu ruskog ulaganja u Bosni Hercegovini, napose u entitetu RS. Na taj način zvaničnici stranaka iz entiteta RS smatraju da se kroz kineska i ruska ulaganja neutrališe uticaj SAD, odnosno NATO saveza, pri čemu naglašavaju da je poželjno i prisustvo ulagača iz EU.

S druge strane, političke elite iz entiteta Federacija BiH imaju u najmanju ruku dvojben odnos prema kineskim ulaganjima u ovaj entitet. Jedni ističu značaj investicija i tehnologije Kine u elektroenergetskom sektoru, sektoru IT tehnologija, te u sferi izgradnje i modernizacije željeznica u F BiH. Suprotno navedenim stavovima i zalaganjima za prisustvo kineskih investicija u F BiH, neki opozicioni političari zagovaraju da se smanji ili pak suzbije uticaj Kine na ekonomiju BiH. Treću grupu čine političari raniji i aktualni koji zagovaraju dalji trend kineskog ulaganja u BiH, pri čemu insistiraju da na područjima entiteta F BiH bude izraženije prisustvo ulagača iz SAD, EU, odnosno Turske.

Kada je u pitanju BiH javnost onda određeni broj analitičara ističe da su predstavnici EU u svojim analizama i procjenama, osobito oko interesa i prisustva Kine na prostoru Zapadnog Balkana, zapravo egoistični i neiskreni. S tim u vezi, naglašavaju da bi njihove procjene, te svekoliko nastupanje prema Zapadnom Balkanu, pa i prema Bosni i Hercegovinu bilo vjeodostojnije kada bi spriječili da Kina i njene kompanije grade Pelješki most u Hrvatskoj (članici EU NATO-a) za koji procjenjuju da će Evropska komisija izdvojiti, ne kako je najavljeno, oko 350 miliona eura, već znatno više oko 700 miliona eura. Također, analitičati iz BiH naglašavaju da bi EU u svom ekonomskom, odnosno političkom nastupu prema BiH, bila svakako vjerodostojnija i sa više odobravanja prihvaćena od građana Bosne i Hercegovine, makar entiteta F BiH, kada bi usmjerila svoja finasijska ulaganja u izgradnju TE Tuzla Blok 7. Ovakve procjene su veoma znakovite budući da ovakva kineska, a u suštini i ulaganja EU, kod vlada zemalja Zapadnog Balkana proizvode zebnju i zabrinutost, budući da se očekuje da će nakon ekonomske dominacije u ovim zemljama doći i do intencija da se u zemljama Zapadnog Balkana instaliraju vlade koje će biti i pod direktim političkim uticajem Kine.

Kada je u pitanju Turska onda je nesumnjivo da je ova država na prostorima Zapadnog Balkana postigla izuzetno velike uspjehe, osobito na planu njenog ekonomskog prisustva u Srbiji, Makedoniji i Albaniji. Isto tako, značajan uspjeh je Turska postigla na planu dalje reislamizacije muslimana na Kosovu, Albaniji, Makedoniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Turska je u BiH uglavnom ulagala u obnovu vjerskih i kulturnih objekata iz osmanskog perioda i osnivanje obrazovnih institucija (škola i univerziteta).Ono što je posebno značajno naglasiti je da je Turska pokrenula izgradnju velikog infrastrukturnog projekta, autoputa Sarajevo-Beograd-Sarajevo. Ova velika investicija kako se procjenjuje uslovljena je sa nekim političkim ustupcima Turskoj, a ponajviše isporučivanjem Turskoj pripadnika FETO organizacje koji se nalaze u BiH i Srbiji.

Profesor Fatih Keskin oglasio se iz Imigracionog centra: Ovo je njegova poruka

Sve do afere „Agrokor“, smatralo se da je Hrvatska ekonomski nezavisna od Ruske Federacije. Naime, tada se otkrilo da postoje duboke finasijske veze Hrvatske sa Rusijom, što je neminovno Hrvatsku dovelo zavisan odnos prema Rusiji. Ovo je bila i tema razgovora između hrvatske predsjednice i ruskog predsjednika potkraj 2017. godine na bilateralnom sastanku u Moskvi. U jednoj analizi IFIMES-a čak se tvrdi da „Hrvatske (protu)obavještajne agencije ne pokrivaju rusko obavještajno i vojno djelovanje i uplitanje u regionu i ne postoji nikakva saradnja Hrvatske, kao članice EU i NATO, sa državama regiona u pogledu ruskog djelovanja, posebno u BiH“.

I beogradski mediji su pisali da se Hrvatska sve više okreće Rusiji, potkrijepivši tu ocjenu navodima o jačanju ekonomskih, ali i političkih veza između Zagreba i Moskve koji su započeli poslije posjete predsjednice Kolinde Grabar Kitarović toj zemlji. Pod naslovom "Hrvatski zaokret prema Rusiji" Večernje novosti pišu kako je "posle dugo vremena, dogovoren prvi veliki posao remonta hrvatskih helikoptera, a ruski Gazprom zainteresiran je da postane vlasnik Ine", te procjenjuju da će ruska Sberbanka imati značajnu ulogu u raspletu slučaja Agrokor, što se kasnije ispostavilo kao tačno, jer je ova banka bila uključena u spašavanje najveće hrvatske kompanije.

Također, mediji su navodili kako je objavljena i ruska želja da otkupi dionice mađarskog MOL-a i preuzme upravljanje INA-om. Rusi su odmah najavili da bi zadržali i rafineriju u Sisku, koju Mađari žele zatvoriti zbog nerentabilnosti, te i da hoće modernizirati rafineriju u Rijeci. 

Otud, naprimjer, i iznenadne ruske brige za hrvatsko pitanje u entitetu Federacija BiH. Prema pisanju portala Žurnal „povezivanje političara i zainteresiranih ruskih investitora obavlja se preko hrvatskih biznismena, koji su ujedno neformalni ruski lobisti, koji stupaju u kontakt s čelnicima HDZ-a BiH preko kojih nastoje povećati svoj ekonomski utjecaj u Hercegovini“. Plan je bio da Aluminij kao i Rudnik boksita iz Posušja preuzme ono što nazivamo ruski kapital.
Na drugoj strani, poznati kontroverzni ruski biznismen Jevgenij Zotov, koji se nalazi na čelu Israeli Investment Group Balkan, izrazio je želju da privatizira Global Ispat koksnu industriju u Lukavcu. Zotov je poznat kao čovjek kojem je bivši predsjednik entiteta RS Milorad Dodik obećao prodati Rudnik Ljubija u Prijedoru, a prodaju je spriječila Narodna skupština entiteta RS. Međutim, Zotov sada želi da preuzme Koksaru u Lukavcu, jer su njeni vlasnici članovi porodice Mittal, koji su također vlasnici Željezare u Zenici i Rudnika Ljubija.  S obzirom na to da se koks koristi za proizvodnju željeza, Zotov i njegovi saradnici mogli bi indirektno kontrolirati rad najmanje dvije kompanije u entitetu Federacija BiH – zeničke Željezare i lukavačkog GIKIL-a.

Ako Vlada RS-a ikada proda RŽR Ljubija preduzeću Israeli Investment Group – Balkan d.o.o. iz Banja Luke, većinsko vlasništvo i potpunu kontrolu nad RŽR Ljubija će dobiti ruska kompanija Israeli Investment Group – Overseas Inc jer ta kompanija kontroliše 70% vlasništva nad preduzećem koje će se u RS-u pojaviti kao oficijelni kupac Ljubije, tj. kompanijom IIG – Balkan d.o.o. Sam Zotov preko preduzeća Lavi d.o.o. kontroliše i dodatnih 15% vlasništva nad IIG – Balkan d.o.o. Preko Zotova i Segala u vlasništvo Ljubije bi u drugoj fazi ušla ruska kompanija Bryansk MachineBuilding Plant JSC, a preko njih ruski oligarsi i Putinov režim. Domaći igrači će u prodaji RŽR Ljubija dobiti dio kolača u visini od 15% udjela u IIG-Balkan d.o.o. preko kompanije Topgreen d.o.o. Laktaši.

Koliko je prodaja Rudnika Ljubija i drugih strateških preduzeća koja su dio energetskog i ekonomskog sistema Bosne i Hercegovine Rusima ne samo ekonomsko ili lokalno političko pitanje već krupno geopolitičko pitanje i pitanje opstanka samog Dodika i njegovog proputinovskog režima na vlasti, govori i činjenica da nakon ovog posljednjeg pokušaja prodaje RŽR Ljubija Rusima Dodikov režim i Vlada RS-a nisu odustali već samo promijenili taktiku. Vlada entiteta RS je 30. novembra 2017. godine donijela odluku kojom su s liste strateških preduzeća u vlasništvu entiteta RS isključili RŽR Ljubija. Od tada „Ljubija“ gubi status javnog preduzeća od strateškog značaja za RS. To je značilo da Vladi RS-a sada nije bilo potrebno odobrenja NSRS-a za prodaju „Ljubije“ Rusima. Umjesto direktnih pregovora s potencijalnim kupcem, Dodikov režim se odlučio prodati akcije RŽR Ljubija na Banjalučkoj berzi. Evgenij Zotov je medijima izjavio da je njegova kompanija spremna za trgovanje akcijama „Ljubije“, te da ovaj put neće biti prepreka da IIG Balkan d.o.o. kupi rudnik i da će ići sve do samog kraja. Opozicija je reagirala na ovaj potez režima, dok je cijeli režim, s izuzetkom Pavićevog DNS-a, nastavio gurati „Ljubiju“ u ruske ruke.

„Ljubija“ je rudnik koji je sa svojim depozitima željezne rude bio od strateške važnosti i za nacističke okupatore, kao i za socijalističku Jugoslaviju. I danas je on od strateške važnosti za privredu cijele Bosne i Hercegovine, ne samo entiteta RS. Ako ruska politika stavi šapu na „Ljubiju“ oni će time držati u šaci i industriju čelika u Zenici. S druge strane, ruski oligarsi i geopolitička stremljena su jasno pokazali da žele da ekonomski koloniziraju ne samo RS već cijelu BiH. Njihovi ekonomski i politički interesi su prisutni ne samo u energetskom sektoru RS, kroz rafinerije nafte i ulja u Brodu i Modriči, kroz rudnik i novi blok termoelektrane u Ugljeviku, kroz hidroenergetske koncesije i investicije i kroz koncesije za istraživanje nafte i zemnog plina u entitetu RS već i kroz kontrolu koju već duže vrijeme imaju nad aluminijskom industrijom u Mostaru i Prvim plinarskim društvom u Hrvatskoj, te nad željezničkom prugom koja od Mostara vodi do Ploča. Osim depozita željezne rude „Ljubije“ vrijednih preko 800 miliona eura, ruski su igrači zainteresirani i za kupovinu aluminijske industrije u Zvorniku i boksitnih rudnika u Posušju i Širokom Brijegu. Rusi su iskazali svoj interes za kupovinu preduzeća Željeznice RS, čime će ruska kolonizacija Bosne i Hercegovine biti potpuna.

* * *

NEMA KOMENTARA