Dželaludin Hodžić: FTV i presumpcija nevinosti

Piše: Dželaludin Hodžić

U subotu se na velikom broju internet portala u našoj zemlji i regiji pojavila snimka razgovora Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP-a BiH i ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, s Darijanom Babićem, novinarom FTV. Zašto je sporna komunikacija visokopozicioniranog političara s novinarom javnog servisa u jednoj zemlji? Ne bi bilo ničeg spornog da spomenuti snimak ne svjedoči, suštinski i praktično, o uredničkom angažmanu i najeklatantnijem uplitanju u uređivačku politiku jednog javnog servisa.

Političari su krivi dok se suprotno ne dokaže

To o kojoj se medijskoj kući radi nije nevažan detalj. Štaviše. Upravo u tom detalju leži sva skandaloznost i tragedija spomenutog snimka i ukupnog stanja na bh. medijskoj sceni, naročito kada se radi o javnom servisu (i bilo kojem njegovom dijelu). Sutradan (nedjelja, 4. 3. 2012.) gledam emisiju Nedjeljom u 2, urednika i voditelja Aleksandra Stankovića na HTV-u. Gost u tom izdanju emisije bio je prof. dr. Dražen Lalić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Komentirajući jedno neuspjelo imenovanje Vlade (ostavka je podnijeta netom po imenovanju, iznuđena reakcijom javnosti) i stav prvog potpredsjednika Vlade Hrvatske da su svi nevini dok se ne dokaže suprotno, Lalić citira Antonia Di Pietra, slavnog milanskog tužitelja iz vremena akcije Čista ruka, pokrenute 1992. godine. Tužilac Di Pietro je tada, govoreći o općem pravnom načelu i presumpciji nevinosti, rekao: „Za obične ljude vrijedi da su nevini dok se ne dokaže suprotno, za političare vrijedi da su krivi dok se ne dokaže suprotno.“ To se, smatra, Lalić, ne odnosi na sve kulture, odnosno, situacije. Izjava talijanskog tužitelja odnosila se i bila je odgovor na orgijanje korupcije koje je doživljavalo svoju kulminaciju.

Aktuelno stanje u regiji (pa time i u BiH koja nas primarno zanima), stanje društva i sistem vrijednosti nije bolje od situacije koja je tužitelja Di Pietra natjerala na modifikaciju stoljetnog pravnog načela i maksime. Zašto ovo podsjećanje nakon uvodnog dijela o FTV i spornoj snimci koja se pojavila na portalima? Iz prostog razloga što se korupcija ne izražava samo u materijalnim razmjenama. Korupcija u najopćenitijem smislu znači korištenje pozicije i mehanizama moći za postizanje koristi i povlaštenog položaja. Drugim riječima, korupcije nema niti može biti tamo gdje se odnosi odvijaju i utemeljuju na načelima odgovornosti, transparetnosti, dosljednosti i profesionalizma. U medijskom svijetu u promociji i praktičnoj realizaciji tih načela vodeću ulogu mora imati javni RTV servis.

Vojska apologeta jedne partije

Dugo već nismo u prilici svjedočiti niti jednom od navedenih načela u programu Federalne televizije. To se, razumljivo, prvenstveno odnosi na informativno-politički program ove kuće. Informativno–politička redakcija FTV-a odavno je vojska apologeta jedne političke stranke u Bosni i Hercegovini. Iako je suvišno, riječ je o SDP-u BiH i, naročito, predsjedniku partije Zlatku Lagumdžiji. Takav odnos i pretvaranje FTV-a u SDP-ov štab i centar za komunikaciju svoj vrhunac doživljava od trenutka imenovanja Z. Lagumdžije novim ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Od tada, ne samo da moramo slušati neformalne razgovore i viceve iz uvodnih minuta susreta ministra s raznim diplomatama nego vjerovati FTV-u (pored vlastitog razuma) da prva zvanična upriličena posjeta Banja Luci nije skandal antologijskih razmjera i vjerovati FTV-u (pored vlastitih očiju) da je na stolu pred Lagumdžijom i Dodikom bila zastava Bosne i Hercegovine.

Neka svaki čitalac zamisli prilog FTV-a o posjeti Tihića, Silajdžića ili bilo kojeg političara osim Lagumdžije RS-u prilikom koje nije jasno istaknuta državna zastava. I da, moramo slušati desetominutno live javljanje ministra iz Brčkog, gdje se odigrala još jedna od njegovih zvaničnih posjeta.

Krajnje je vrijeme da se iniciraju ozbiljne, strateške i suštinske promjene koje će početi put tranzicije FTV-a od partijske televizije do FTV-a kao javnog servisa u punom smilsu riječi. Te promjene treba da rezulturaju konceptualnim ali i kadrovskim promjenama, bez kojih potrebnih suštinskih promjena nema niti može biti.

Smisao života novinara

Zašto na FTV-u nema programskog savjeta, po uzoru na neke javne servise u regiji i Evropi. Zar nema  intelektualca, stručnjaka, novinara s imenom i prezimenom koji može savjetovati Avdu Avdića, Damira Kaletovića, Bakira Hadžiomerovića, Elmu Kazagić? I ne samo savjetovati, već i utjecati i konceptualno na razvoj javnog medija. Promjena koncepta znači i izbor relevantnih i odvažnih urednika i novinara, kojiima smisao života nije u tome da se nađu makar na par minuta u društvu Velikog vođe (kako je Zlatka Lagumždiju neki dan oslovio, čini mi se, prof. Mile Lasić, komentirajući njegovu zvaničnu posjetu B. Luci), a odvažnost ne mjere dramatrugijom muzičkih podloga svojih emisija i priloga.

Zašto nemamo ozbiljnog programa obrazovanja, nauke, kulture, osim prigodničarskih sadržaja uz održavanje sajmova i festivala? Postavlja se pitanje, je li FTV sveta krava kojoj ni osnivač ne može nametnuti standarde svojstvene demokratskom svijetu? Čini se da jeste ali o tome bi se dalo raspravljati i kada je u pitanju osnivač FTV-a. U našem diskursu, modifikaciju presumpcije nevinosti tužitelja Di Pietra treba shvatiti u najširem smislu, kao modifikaciju koja se odnosi na sve one koji obnašaju odgovorne i javne dužnosti, a ima li javnije i odgovornije dužnosti od one koju obnašaju urednici i direktni kreatori medijske politike u Bosni i Hercegovini. Po prirodi stvari, to se naročito odnosi na javni servis.

Prilikom nedavne debate pokrenute u hrvatskoj javnosti o potrebi titlovanja srpskih filova, kojoj je (debati) povod bio početak emitiranja serije Žikina dinastija na jednoj komercijalnoj televiziji, reditelj Ognjen Sviličić rekao je kako pravo pitanje nije titlovati ili ne srpske filove, nego ko to uopće gleda Žikinu dinastiju, akcentirajući potpuno poremećeni sistem vrijednosti. Na Federalnoj televiziji, u vrijeme u kojem se na ozbiljnim javnim servisima mogu pratiti relevantne i profesionalne emisije iz kulture, nauke, obrazovanja, dokumentarni filmovi, dijaloške emisije, možemo pratiti Cimmer fraj (ili kako se već zove serija, odnosno, o čemu god je riječ). Kao nada u mogućnost promjena ostaje stručna ali i javnost uopće. Ima li je?