Dubravka Ugrešić: Fašizacija Hrvatske već je izvedena

Referendum o ustavnoj definiciji braka samo je najnovija u dugogodišnjem nizu medijskih praskalica koje nemaju drugu svrhu do te da se sudionici hrvatske farse ideološki, politički i moralno pozicioniraju i repozicioniraju, da malko properu i osvježe osobni image, i da s istom tvrdoglavom uvjerenošću krenu dalje. 

Piše: Dubravka Ugrešić za Slobodnu Evropu 

U tom repozicioniranju, baš kao u kakvoj kolektivnoj psiho-drami, sudjeluju političke stranke, političari, mediji i medijski predstavnici, institucije, crkva, građanski odbori i aktivisti i obični građani. Svatko je u toj psiho-drami pritom žrtva, a krivica se konstantno prebacuje na drugoga.

Kako, zaista, od hrvatskog dvadesetogodišnjaka, na primjer, očekivati da glasa za ozakonjenje istospolne zajednice kada je prošao školu u kojoj je vjeronauk gotovo obavezan; kada je katolička crkva temeljni oblik socijalizacije svih Hrvata; kada je  

Kako od dvadesetogodišnjaka očekivati da glasa drukčije kada je rastao u sredini u kojoj je mržnja prema Srbima, Ciganima, “pravoslavcima”, “balkancima”, ženama, Crncima, “pederima”, Židovima, strancima poticana i često nagrađivana kao dobro ponašanje?!

naš dvadesetogodišnjak bio izložen školskom programu u kojemu je udio katoličkog sadržaja znatan; kada je katolicizam njegov svakidašnji kulturni pejzaž?! Kako očekivati od njega bilo što, kada čak i na ulazu u hrvatske bolnice vise katolički križevi, kao da su bolnice mjesta za obavljanje egzorcizma, a ne medicinskih usluga?! 

Kako od dvadesetogodišnjaka očekivati da glasa drukčije kada je rastao u sredini u kojoj je mržnja prema  Srbima, Ciganima, “pravoslavcima”, “balkancima”, ženama, Crncima, “pederima”, Židovima, strancima poticana i često nagrađivana kao dobro ponašanje?! Kako glasati protiv crkvene dogme kada je naš dvadesetogodišnjak bio izložen pedofilskim iživljavanjima svoga lokalnoga popa, a taj mu je zaprijetio da o tome ne smije ni zucnuti, jer ti koji su zucnuli ionako ništa nisu postigli?! Kako da naš dvadesetogodišnjak glasa za toleranciju kada je odrastao u ideološkom paketu u kojemu su hrvatska država, hrvatska crkva, i vojska (sa simboličnim Antom Gotovinom na čelu) neupitne vrijednosti?! 

Kako da glasa za slobodu “pedera”, a živi u stanu iz kojega je njegov otac istjerao bivše stanare, Srbe?! Kako od mladog Zagrepčanina - koji u dokumentarnom filmu o izbjegličkom centru u Zagrebu ovako komentira izbjeglice iz Afrike: Jasenovac više ne radi tako da ne znam kam bi s njima - očekivati išta osim fašizma?.

Referendumi su dobri, koliko stvari razotkriju, toliko ih i sakriju. Glavno je da smo svoji, sa svojima, na svojem. A onda ćemo već nekako. Jer nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu. I eto temeljne formule našeg malog, domaćeg, toplog i zdravog fašizma.