Državno nasilje nad Jadrankom Stojaković

Piše: Nada Ler Sofronić

„Godinama je živjela u Japanu, nedavno sam čula da se vratila u Sarajevo. Pred godinu dana slušala sam je na Trsatu. Bio je mrak, na svakom je stolu gorjela svijeća, otvoreno nebo puno zvijezda i Jadranka. Svi smo s njom pjevali, plakali za nekim umrlim ljubavima i povjerovali da još ima nade za nas. Vratila se. Doma. Doma? U njen sarajevski dom provalio je član pitaj boga koga od onih njihovih “entiteta” i ne pada mu na kraj pameti da izađe. Jadranka je teško bolesna, u kolicima, trenutno se oporavlja u Banjaluci i vjerojatno čeka da joj se netko smiluje, da krov nad glavom i penzijicu.“ – piše ovih dana Vedrana Rudan.

Dok sam ovo čitala, stigao mi je mail od mog dobrog druga Saše iz jedne daleke zemlje.

„Jadranka mi je bila prijateljica i rasplakao sam se kada sam pročitao Vedranin tekst. Ja sam mislio da je ona carica u Japanu, jer kada je otišla naša se veza prekinula. Upoznao sam je kada je bila djevojčurak u Brezi, gradu rudara, bila je razbarušena i pjegava, stalno sa usnom harmonikom jer tada još nije imala para da kupi gitaru“.

Sarajevo grad ravnopravnosti

Ovih dana su gradonačelnici Sarajeva i Istočnog Sarajeva, Alija Behmen i Vinko Radovanović, potpisali „Evropsku povelju o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou“ u okviru kampanje „16 dana borbe protiv nasilja nad ženama“, koja je kako saznajemo, dio projekta "Grad ravnopravnosti“. Kako se u agencijskim informacijama kaže, potpisnici Povelje su dužni „pripremiti Akcioni plan, koji će određivati prioritete, aktivnosti i sredstva za njegovo provođenje, a potpisnici će također biti u obavezi da se povežu s relevantnim institucijama i organizacijama u svojoj zemlji da bi promovirale najbolje prakse u pogledu istinske ravnopravnosti “ iliti crkni magarče dok trava naraste.

Najbolja praksa

Preporučujem da ovog puta ne čekaju akcione planove – imamo ih ionako na pretek i neka ne smišljaju prioritete i povezivanje sa relevantnim institucijama itd.: prioritet je ovdje Jadrankin život koji je ugrožen i obezvrijeđen upravo zato što Sarajevo nije grad ravnopravnosti. U skladu sa Kampanjom protiv nasilja nad ženama koja još traje, a  kojom je prigodom Povelja potpisana, uočimo kako je ovdje riječ je o državnom nasilju nad jednom ženom, velikom umjetnicom, velikom Jadrankom Stojaković. Rješavajući njen slučaj , nadležni će na najbolji i najkonkretniji način promovirati najbolju praksu i pokazati da misle ozbiljno.

Predlažem takođe da se dio novca iz Fonda za implementaciju Gender Akcionog plana  iz kojeg se provodi ovaj projekat  hitno preusmjeri na rješavanje Jadrankinog slučaja.