Druga gimnazija: Dnevnik putovanja u Švedsku 2

Učenici završnih razreda sarajevske Druge gimnazije nalaze se na desetodnevnom putovanju u švedskom gradiću Vetlandu, što je dio trogodišnje tradicionalne razmjene učenika sa tamošnjom Njudungsgymnasiet . Tim povodom, u nekoliko nastavaka objavljujemo njihov dnevnik putovanja koji pišu učenici. 

Prvi nastavak dnevnika možete pričitati na ovom linku

Tekst: Lejla Šehić i Emina Bašić, učenice Druge gimnazije
Fotografije: Adisa Maršal, profesorica

Jutro je. Nakon tri dana kiše i sivog neba prve zrake sunca su obasjale naše nove domove. Probudili smo se u tuđoj kući, ali protkanom ljubavlju i pažnjom naših novih domaćina. Dan počinje rano, u 7 ujutru su već svi na nogama, spremni za početak nove radne sedmice. Nakon obilnog doručka i laveža kućnih ljubimaca uputili smo se prema školi. Skoro svi naši domaćini žive dalje od 15 km od škole. Pred ogromnom narandžastom zgradom smo, naši partneri nam govore da je to njihova škola. Učenici dolaze s svih strana, neki autima, a neki gradskim autobusom koji je bolji i čistiji od mnoštva naših privatnih vozila.

Nakon upoznavanja s profesorima i njihovim načinom školovanja krenuli smo u obilazak škole. Eh sad zamislite sve srednje škole Sarajeva, opremljene vrhunskom tehnologijom, apsolutno ekološki osvještene i bez zvona kao oznake za početak i kraj časa, pod jednim krovom - takva je škola "Njudungsgymnasiet". Ono što nas nije ostavilo ravnodušnim je i besprijekorna čistoća škole i ljubazno osoblje. Škola koja se prostire na više od 1000 kvadratnih metara se sastoji od 7 različitih smjerova. Neki od njih koji su nas najviše iznenadili su smjerovi za zanate poput, automehaničara, stolara, električara koji su opremljeni vrhunskom opremom te time omogućavaju svojim učenicima zaposlenje po samom završetku srednje škole.

Nakon kratkog obilaska grada uputili smo se u centar gdje je i smještena općina Vetlanda. Tri ljubazne dame su nas ugostile i predstavile nam njihov način rada. Nakon prezentacije o radu Općine, na kojoj smo između ostalog saznali da budžet za općinu od 26 000 stanovnika iznosi 195 miliona eura, što je 10 puta veće od našeg budžeta za općinu Centar, krenuli smo opet u školu. 

Sretni što imamo priliku upoznati kulturu koja niti u jednom segmentu ne sliči našoj, objedovali smo u školskom restoranu te se uputili ka auli gdje se održavala prezentacija o toliko često spominjanom pojmu "Održivi razvoj". Zaputivši se u Švedsku znali smo da ova zemlja slovi za jednu od najrazvijenih na svijetu. U to smo se uvjerili u posjeti školi, općini, ali to posebno dolazi do izražaja u prvim minutama prezentacije održane od strane supervizorice za energiju i klimu u Vetladi. Naime, gospođica Julia radi za nacionalnu energetsku agenciju (Swedish Energy Agency) koja nudi besplatne savjete za implementaciju održivog razvoja u korporacijama, manjim organizacijama i domovima, sada nam već veoma dragih Šveđana.

Grad Vetlanda - primjer odgovornog odnosa prema prirodi

Kako je prezentacija odmicala, pojam održivog razvoja i okolišno-prihvatljivog ponašanja nam je postajao sve jasniji. Kao primjer jedne kvalitetne politike prema prirodi predstavili su nam sam grad Vetlandu za koji se predvidja da ce u 2013. godini proizvesti:
- 340 GWh energije dobivene radom vjetra,
- 26 GWh hidroenergije te
- 26 GWh energije iz ostalih, nebnovljivih izvora energije.  

Nismo krili oduševljenje shvativši da, iako daleko od nas, postoje ljudi koji se brinu za buduće generacije. Općina Vetlanda pripada Jonkoping okrugu koji je donio plan oslobađanja ove provincije od fosilnih goriva do 2050., a da se primjetiti da itekako rade na ispunjavanju tog cilja. U svrhu toga, kroz nekoliko naizgled jednostavnih koraka, ovaj okrug svoje građane priprema na velika odricanja ali i dobitke u vidu kvalitetnije životne sredine. Osim solarne i hidro energije, u politici ove provincije našla se i implementacija Eko dizajna koji po predviđanjima može sačuvati 39 000 GWH godišnje u Evropskoj uniji.

No, Vetlanda nije jedini primjer primjene principa održivog razvoja. Cijela Švedska je kreirala nacionalne ciljeve ka proizvodnji energije bez ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu do 2050. U prilog tome ide i činjenica da Šveđani kane uspostaviti transport bez ikakve upotrebe fosilnih goriva, i to do 2030. godine.

Nevjerovatno je to kako se na vrlo jednostavan način može promjeniti način života i uspostaviti politika koja ne ide na štetu okoliša, počevši od lokalne sredine, pa sve do nacionalnih ciljeva koje ova razvijena zemlja postavlja pred svoje građane. Od njih definitivno možemo i trebamo samo učiti.

Ipak nismo stali na učenju. Kruna dana je bilo uživanje u snježnoj idili i švedskom načinu zabavljanja: sankanje, grudvanje uz toplotu i roštilj logorske vatre. Hladnoćom izmoreni, vratili smo se u tople domove naših domaćina, željno iščekujuci novo jutro.

(nastavlja se)