Dragan Bursać: Vučićeve sumanute laži kad Đoković postane Jokić!

“Kamera zumira pismo malog Pavla. Tamo, crno na bijelo, piše: 'Novak Đoković.' A Vučić čita – 'Nikola Jokić.' Toliko loše, toliko glupo, toliko očajno, toliko suludo da postaje tragikomično. A Novak je nestao čak i iz dječijeg pisma jer je, pogađate, podržao studente. Nestvarna je ova Srbija, ja da vam kažem, za nju je Sjeverna Koreja mala maca".

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Novak kao simbol neprijatne istine

Jer Novak je, realno, najneprijatniji protivnik ove doktature diktature. Jer, u njega se do juče diktatura zaklinjala. A on najednom: "Mladi treba da se čuju". I taj jedan jedini glas – jedan post na mreži – izbriše sve mitinge, sve mantre, sve "Ne damo Srbiju".

Trending

Samo što je počela, sjednica prekinuta: SNSD srušio kvorum i spriječio smjene svojih kadrova

Jer zna Vučić da Novak ima ono što on nema – ogromnu simpatiju među Srbima.

Zamislite da imate osam godina. Zovete se Pavle. Volite mamu, tatu, dedu, šah i... naravno Novaka Đokovića. I napišete pismo predsjedniku svoje države, jer ste dijete, jer vjerujete da se tako voli Srbija. I napišete najiskrenije, iz srca: "Mnogo volim Srbiju. Gledam prvaka svijeta u tenisu, Novaka Đokovića".

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

A, onda... A onda se to pismo pojavi na nacionalnoj televiziji, ali ne onako kako ste ga napisali. Predsjednik Srbije – gospodin Vučić "Jedan aplauz, molim!" – stane pred kamere, otvori vaše pismo i, mrtav-hladan, pročita: "Mnogo volim Srbiju. Gledam Euroligu i volim, hmm Nikolu Jokića".

Ćao, Novak. Zdravo, Nikola! Tek tako, bez i da je trepnuo Aleksandar Vučić je u prenosu javno slagao jedno dijete, slago je cijelu zemlju kao što to uvijek čini i zapravo uradio ono što uvijek radi. Patološki laže, samo, eto, kamere ga uhvatile.

A čemu to?

Jer Novak više nije lojalan. A lojalnost je važnija od istine. Jebo istinu, pogotov kad je "sto muslimana za jednog Srbina" Vučić u pitanju. Tog nosača Šešeljevih gajbi istina nikad i nije zanimala. Zapravo, prezirao ju je. Ovdje je u pitanju lojalnos. A Đoković je na svojoj koži, precinije na nedostatku iste osjetio šta znači kad nema lojalnosti. Nema lojanosti-nema Đokvića.

12.04.25. 13:49

Dragan Bursać: A da se više ne lažemo - Dodik slobodno prelazi granicu kad mu se ćefne

Ali kad diktator laže i dijete – znaš da je Srbija probila dno

Ovo nije karikatura. Ovo nije "Šešelj u Skupštini". Ovo nije ni Vučić od prije deset godina. Ovo je neka vrsta kombinacije likova iz Balkanskog špijuna, Borata, Diktatora i onih oposkurnih afričkih režimlija iz filmova "C" produkcije.

Budimo jasni - ovo je Vučić danas – čovjek koji je spreman da laže u ime osmogodišnjeg djeteta to isto osmogodišnje dijete. Da prepravim rečenicu. Spreman je da izbriše Đokovića. Jer Novak je "zabranjen", "sklonjen", "banovan", "cancelovan" od kada nije više u "timu Vučić".

Zašto? Pa zato što je, gle bezobrazluka, podržao studente.

Jer je rekao nešto suvislo, smireno, dostojanstveno: "Kao neko ko duboko vjeruje u snagu mladih ljudi i njihovu želju za boljom budućnošću, smatram da je važno da se njihov glas čuje".

Eto, zbog toga Novak Đoković više ne postoji. Nije više "najomiljeniji sin", nije "GOAT", nije "najveći u historiji", nije Tesla i fenomen... nastavi niz. Sad je tek usputno lice koje se i ne viđa na državnim glasilima, a državna su sva ona koja vam padnu na pamet-od PINK-a, preko Happy TV-a do RTS-a.

U Vučićevoj Srbiji, ovakav Novak je opasniji od NATO pakta

Zato: zamijeni ga. Izbriši ga. Postavi Jokića koji (još uvijek) šuti glede svojih političkih opredjeljenja. A što je najluđe – sve, cijeli ovaj suludi Vučićev lažački perfomans su SNIMILE KAMERE.

Ovaj put, nije bilo štele, nije bilo montaže, nije bilo "drugog konteksta". Kamera zumira pismo malog Pavla. Tamo, crno na bijelo, piše: "Novak Đoković". A Vučić čita – "Nikola Jokić". Toliko loše, toliko glupo, toliko očajno da postaje komično. Zapravo tragikomično. Kao loša propaganda iz Sjeverne Koreje – samo bez smisla i sa više blama.

I sad zamislite: cijela PR mašinerija Srbije, svi analitičari, svi tabloidi, svi botovi, svi "stručnjaci", svi patrijaršijski tapkači... I niko, ama baš niko da kaže: "Alo, bre, pa predsednik upravo prepravlja pisma dece na televiziji!"

Novak kao simbol neprijatne istine

Jer Novak je, realno, najneprijatniji protivnik ove doktature diktature. Jer, u njega se do juče diktatura zaklinjala. A on najednom: "Mladi treba da se čuju".

I taj jedan jedini glas – jedan post na mreži – izbriše sve mitinge, sve mantre, sve "Ne damo Srbiju".

Jer zna Vučić da Novak ima ono što on nema – ogromnu simpatiju među Srbima. I zato Novak mora da bude zamijenjen Jokićem. (Samo da se razumijemo – Jokić je genijalac. Ali ovdje nije problem Jokić. Problem je što ste izbrisali Novaka, da biste spasili Vučića.) I tako Đoković postade Jokić, a dijete postade fikcija. Ova scena – jedna rečenica, jedno dijete, jedno pismo – pokazuje sve. Vučić više ne kontroliše narod. Čak ni partiju. Više ni samog sebe. Sada već cenzuriše djecu.

I sve da bi ostao sam u kadru – sa "pravom istinom". I dok se djeca uče da Novak više nije Novak, Vučić se trza i breca na sopstvenu sjenku. Jer zna... Ime koje ne smiješ izgovoriti – to je ime koje će te jednog dana doći glave. Proročki? Ne treba za to velika pamet!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.