Dragan Bursać: Šta čekate, stavite SVE ratne zločince na murale!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ako je put za ukidanje i kažnjavanje genocidnih namjera, tvorevina i osoba njihovo veličanje, neka bude takav put! Ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svakoj fukari otkrije genocidan trag. Pokažite ko ste, stavite SVE ratne zločince na murale!

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Milorad Pelemiš, je za one koji ne znaju zlotvor koji je sa svojom jedinicom učestvovao u strijeljanju Bošnjaka na farmi Branjevo u blizini Zvornika, kad je ubijeno najmanje 1.200 civila. Milorad Mišo Pelemiš je, za one koji opet ne znaju, dobio u Foči svoj mural.

Dah smrti na zidovima fočanskim

Prije neki dan, kad je umro, kroz glavu mi je, priznajem prošla misao, biće bolesnika koji će ga veličati. Ali tako brzo, organizovano, uigrano, pa još mural... sramota do neba.

A onda razmisljam, možda je i bolje da u toj i takvoj Foči, nakon Dragoljuba Draže Mihailovića i Ratka Mladića, krvnik Pelemiš dobije svoje znamenje. Možda je i bolje da se zločinci i njihovi simpatizeri javno i legalno predstave svijetu i jednom za svagda, djelima pokažu koga vole, koga cijene, kome se dive i šta obožvaju.

Ne zaboravite, Foča već ima, rekoh, Dražu Mihailovća, koji odavno gradi grad svojom bradom i fašističkim likom, ali Foča je onomad imala i biveg načelnika Radisava Mašića koji je kazao da će se prije izblijediti farba sa murala nego što će sud naložiti njegovo krečenje. Što gotovo ništa ne govori o tadašnjem načelniku i njegovim nacionalističkim stavovima, ali kaže gotovo sve o sudskom sisetmu zemlje u kojoj živimo- u kojoj je moelrisanje monstuma po zidovima, ne zabranjena aktivnost nego stvar “dobrog kućnog vaspitanja“ i “porodičnih vrijednosti“.

A gdje je četnik Draža Mihailovć, pa logično pridružuje mu se i zločinac Ratko Mladić, koji od prije sedam dana “krasi“ ulice Foče, grada u kome se već puca na džamije. Tako je zapravo otvorena aleja ratnih zločinaca, koja je i neka vrsta tematskog zabavnog parka neliječenog naroda nad kojim nije provedena kolektiva psihoterapija i denacifikacija.

Jer kako nego poremećajem objasniti ovo. Pažljivo pročitajte:

“Odvalio je vrata, mene je izmaltretirao na oči svekra, svekrve, zaove. Oni su sve to morali da gledaju, moje zlostavljanje, moje silovanje, toga me je najviše stid. Dok je moja svekrva molila da on to ne radi. On je htio samo da ponizi, da me ponizi. Ja sam preživljavala zločin dok su moj svekar i svekrva i zaova bili živi, a onda je njih iz automatske puške pobio na moje oči sve troje”, govori K.M.Z. za BIRN.

Eto, tako priča svoju strašnu storiju za BIRN žena koja je silovana u centru Foče tu negdje ispod današnjeg murala, tu u gradu koji danas slavi Dražu Mihailovića, Milorada Pelemiša i Ratka Mladića. I da, silovanja i ubistva su se dešavala u dašnjim fočasnkim alejama ratnih zločinaca. Preciznije preko 2000 ubijenih i preko 20 hiljda protjeranih…

E, kad na ulicama imamo nakaradnog Dragoljuba Dražu Mihailovića i Ratka Mladića, čija ideologija jeste temelj Republike Srpske, a čija nadogradnja su opskurni zidovi bez fasade ispod kojih je oslikan njegov lik, a što ne bi došao na red i predator i ubica, koji je odgvoran za najveću likvidaciju civila u zadnjem ratu.

I nije (toliko) kriv nesrećnik i nesrećnici koji su šarali po zidovima, nije čak (toliko) kriv ni naručilac posla, koji im je kupio farbu, najkrivlji je sistem koji intenzivno kukavički ne reaguje, ne radi ništa i dopušta nesoju da čini sramotu...

Stavite SVE ratne zločince na murale

A onda mi je sinulo:

Ako je put za ukidanje i kažnjavanje genocidnih namjera, tvorevina i osoba njihovo veličanje, neka bude takav put! Ako je ovo put da legalno postane ilegalno, zabranjeno i nepostojeće, neka bude takav put! Ako je put do zakona o zabrani negiranja gencida popločan masovnim slavljenjem zločinaca i genocidnih namjera, neka bude takav put jer zaista ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svakoj fukari otkrije genocidan trag.

I da se razumijemo, išao bih korak dalje, pa bih pitao tzv. organe reda šta misle o muralima posvećenim Pelemišu, Mladiću i Mihailoviću. Sviđaju li im se? Pitao bih svakog policajca, sudiju, odvjetnika, pitao bih svakog socijalnog radnika, vaspitačicu, učitelja, profesora, istoričara, ljekara, svaku iole javniju ličnost u Foči, šta misli o likovima monostuma koji “krase“ njihov grad i na koje se ono nešto malo bošnjačkih povratnika sablažnjava?

Jer, što da ne- u eri imača svog mišljenja, profesionalnih i onih naturščika, red je i da gađani Foče na nekom anketnom listiću ili otvoreno kažu-da to su naši heroji ili da se zasitde.

O nužnosti vraćanja stida u javnost

Neko reče da je stid, precinije osjećaj stida-zastiđe kako Crnogorci kažu, nepohodno vratiti u javnost, u javni diskurs.

Evo jedva čekam!

Ako se Fočaci stide, red je da prekreče gnusobe pred očima svojim, a ne da čekaju kao onomad onaj Mašić, da “farba sama izblijedi“. Jer neće.

Ako se ne side, ako se, naprotiv ponose, odlično je to znati, jer zaista, nije onda odgovoran jedana izmanipulisani pojedinac “neko iz mase“, “nepoznat netko“ sa dovoljno alkohola u sebi i farbe oko sebe- ne, krivac je narod koji je odavno popio piliulu kolektivne neoodgovornosti i koji kao takav bruka i svoje savremenike i svoje potmstvo.

A gdje je bolest i socipatije su i lijekovi-psihoterapija i denacifikacija!

Na koncu, u cijeloj ovoj priči, iskreno mi je žao Bošnjaka povratnika i svih dobrih ljudi Srba domaćina, koji će preko svojih leđa, očiju i srca trpjeti neko vrijeme ovu bruku i sramotu.

Ali nije bruka dovijeka, pa neće niti ovo mural-zlo ostati ovako.

Još malo, još samo malo...

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.