Dragan Bursać: Quo vadis, Daro?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Stvar je otišla toliko daleko s pumpanjem nacionalnog bića pa su i roditelji po Banjaluci u Viber grupama dobijali naređenja i instrukcije da glasaju za Daru iz Jasenovca. Dobri Srbi, nemojte braniti i hvaliti ono što niste gledali, ko Boga vas molim, dovoljno ste upropastili film svojim “odbranama“ i glasanjem.

”Kako da znam kakav je film, ako ga nisam gledao“, povika neki nesrećnik iz tviter mase i osudiše ga na vječno mjutovanje!

A, vidite o čemu se radi, ovih dana digla se tušta i tma u srpskom nacionalnom korpusu koji je sve sa svojim isturenim jastrebovima počela hajku na sve one koji misle nešto negativno o filmu Dara iz Jasenovca, a koji je ušao u utrku za Oskara.

Kad umjesto istine pravite lošu propagandu

Povod je bila izuzetno loša kritika u časopisu Variety, u kome je Jay Weissberg precizno kazao da je film srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića čista propaganda. I to loša propaganda!

Ne bi bilo loše ovdje napomenuti da je Weissberg odličan filmski kritičar i da je za razliku od ostatka svijeta, Srbije i Balkana, pogledao film. Ne bi bilo loše, opet napomenuti kako niti jednog trenutka ni njemu niti bilo kojem normalnom biću na planeti Zemlji nije cilj omalovažiti žrtve Jasenovačkog genoicida, ali su sredstva koja su korištena u filmu i nakane u najmanju ruku upitne i začudne.

Zapravo, riječ je o propagandi, onoj lošoj, napominje Weissberg, a ja bih dodao i naopakom poslu.

Jer, to što je ove godine umjesto sjajnog Golubovićevog filma Otac po instrukciji vladajućih srpskih nacionalista, krojača (para)relanosti u Srbiji otišao Antonijevićev film Dara iz Jasenovca na utrku za Oskara, predstavalja s jedne strane čisti inat, a s druge strane neku vrstu nakaradnog natjecanja - čiji je zločin veći i čije su žrtve veće (sic!)

Srebrenica vs Jasenovac

Nemojmo zaboraviti, kandidat za Oskara ispred BiH je Quo vadis, Aida?, vrlo dobar film, kojem trunka fali da bude odličan, a koga je autor ovih redova (zajedno sa svjetskom filmskom kritikom) pogledao.

Ne biva da tamo neke “balije“ idu u svijet kinematografije sa Srebrenicom i genocidom, a mi ništa, buni se naci-mozak s one strane Drine i navrat-nanos šalje ostvarenje, koje umjesto dužnog pijeteta prema mrtvoj ubijenoj nejači u Jasenovcu ima za cilj podsticanje čiste, nepatvorene mržnje prema drugim i drugačijim.

I to je tek početak ove priče.

Potka je to toliko puta ponovljena od strane srpskih nacionalista koji uvijek jedini preuzimaju na sebe “istinu“, o srpskom rodu. A nesreća sa nacionalistima je što su redom glupi, nekreativni i što svoj naum, po kada je i umjetničko djelo kreiraju na takav način da je to loše, jeftino, profano, patetično, neinteligentno i potencijalno opasno.

Nešto od toga je naveo i veliki američki kritičar na koncu.

Zamislite koliko je istine o stradanju srpskog naroda od Velikog rata do kraja 20. vijeka upropašteno, sablažnjeno, uništeno, samo zato što su se dirgitentskih palica dočepali kojekavi supismeni naci-gaulajteri što po službenom zadatku s umotvorinama Dobrice Ćosića u glavi delaju i bezobzirno kasape realnost??? E zato, između ostalog, nismo dobili film o genocidu u Jasenovcu, koji će biti jasan i onom čovjeku iz Južnoafričke Republike i onom iz Japana i onom iz Urugvaja.

Uvijek je sve ostajo na provincijalnim pamflet-zapisima o krvi, zarad krvi i zbog krvi kojim je cilj obezbožiti, ne drugu stranu, nego komšiju svog, u hektolitrima mržnje.

Dara iz Viber grupe

Pa je i ovo početak priče, jer o filmu suditi ne možemo, ne gledavši ga. Možemo razgovarati samo o instrumentima i nakanama koji su do sada ovako velike teme u srpskoj kinemtografiji pretvarale (po pravilu) u propast.

O filmu, isto tako ne može suditi niti poslanik u Skupštini entiteta Republika Srpska, Srđan Mazalica, pa opet sa svog tviter naloga poziva ljude, Srbe da se ne lažemo, da masovno na svjetskoj filmskoj platofrmi za rangiranje filmova IMDb otvaraju naloge i daju najviše ocjene za Daru iz Jasenovca.

Naravski, bez obzira što film nije bio u distriubuciji i što ga nisu gledali, ovaj i ovakvi likovi, osjećaju patriotsku bjanko dužnost da imaginarno ocjenjuju neocjenjivo. I sami tako unižavaju film dajući mu predznak političkog pamfletića. Dakako u takvoj kakofoniji pojavljuju se i protočetnici koji pozivaju da se na istoj platformi ocjeni film Jasmile Žbanić Quo vadis, Aida? smećem“, jer je i to, pogađate “patrotska dužnost“.

A kakve veze imaju sad filmovi Quo vadis, Aida?, i Dara iz Jasenovca? Nikakve, osim što odnos ova dva ostvarenja predstavlja sliku Balkanoida, koji iz najnižih pobuda ratuju na jednoj svjetskoj platofmi.

S druge strane, Dara i Aida su nama SVE - u stvarnom svijetu stvarnih ljudi, stvarnih događaja, koji su tragedijama genocida oslikali dvedeseti vijek na Balkanu.

Pa ih opet kojekakva stoka banalizuje i skrnavi!

I ovo je identičan, neprijatno je primijetiti, trenutak kao onomad kada su se na Pornhubu, ispod pornića zakačili Srbi, Hrvati i Bošnjaci oko zadnjeg rata.

Sramotan jed i bijes nam je životinjski jednak i ispod dvoje porno glumaca ”u akciji“ i ispod žrtava genocida! Ako ovo ne dehumanizuje žrtvu, ne znam šta je dehumanizuje!

Zapravo, stvar je otišla toliko daleko sa pumpanjem nacionalnog bića da su roditelji po Banjaluci u viber grupama dobijali naređenja i instrukcije da na narečenoj IMDb paltformi glasaju za ”Daru iz Jasenovca“, što je nemoguća misija.

Možda najbolja rečenica, koju je neko rekao na čitavu ovu svinjariju, bila je ona Nenada Milosavljevića iz Beograda, jednog od legendarnih Njuzovaca, koji prave emisiju za Zorana Kesića i koja glasi:

“Ako sam dobro shvatio, gomila dokonih ljudi trenutno na IMDB-u lupa pozitivne i negativne ocene jednom filmu i optužuju jedni druge za propagandu, a zajedničko im je da apsolutno niko od njih nije pogledao film.”

I zato pitanje Quo vadis, Daro?, nije pitanje za raditelja filma Predraga Antonijevića direktno. Nije čak ni za srbijansku vrhušku, koja umjesto umjetničkih djela, selektuje propagandane pamflete, ne, to je pitanje za srpsku javnost, a ono preciznije glasi -kada će da se otrijezni??? Ne čak ni zarad sebe, ne zarad onih “drugih“, ne zarad filmske kritike, to je najmanje važno. Pitanje je kad će srpska javnost doći sebe zarad silnih gubitaka, zarad genocida koji je u Jasenovcu, zarad realnosti, e da bi sebi i svijetu mogla predočiti tu realnost?

Ako se to ne desi, gomila nesposobnih nacionalista iz žabljeg rakursa, niskog čela, selektovaće cjelokupan svijet kvaziumjetnosti, a koji će namjesto pojavnosti i suočavanja sa prošlošću, praviti pamfletnu mržnju i, kako reče Wissberg, negativnu propagandu.

"Kako da znam kakav je film, ako ga nisam gledao", reče na početku priče iskreni tviter komentator. A ja bih dodao, naslijepo ga upropastiše ovi četnici svojom odbranom.

I zato, dobri Srbi, nemojte braniti i hvaliti ono što niste gledali, ko Boga vas molim, dovoljno ste upropastitli Daru iz Jasenovca svojim “odbranama“ i glasanjem. Pustite djelo da govori samo za sebe.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.