Dragan Bursać: Nije narod toliko Karan, koliko bi Dodik volio da jeste!

"Dodikova Pirova pobjeda kojoj fali tačno 100 hiljada glasova je kolosalan poraz. A od kapitulacije ih je spasila samo kilava opozicija koja nije mogla zabiti gol sa dva metra. Jer ako s ovom mašinerijom Dodikovci ne mogu pobijediti ubjedljivo, onda znajte: SNSD 2026. ulazi u fazu propasti."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Ako je ovo Dodikova pobjeda, onda je to ona pobjeda koja peče više nego poraz. Ona koja se proglašava rano, nervozno i s tonom čovjeka koji zna da mu tlo izmiče ispod nogu. Pirova je to pobjeda u kojoj Milorad Dodik već u 22:00 izlazi pred kamere i proglašava Sinišu Karana pobjednikom – dok mu treperi nervozni glas a štab se pravi da slavi, iako svi znaju da večerašnji rezultat znači samo jedno: 

Trending

Novinarka Mirza Vranj traži pomoć: Nakon reakcije na antibiotike vraćaju je kući, a stanje sve gore

SNSD više nije nikakva sila u RS-u. SNSD je postao tek puka navika. A navike se itekako mijenjaju. Valjda. I to mnogo brže nego što se Dodik nada. 

Karan vodi za manje od jednog promila – a Dodik glumi trijumf

"Hvala svima koji su omogućili da ovaj dan bude korektan", kaže Dodik, iako cijela priča miriše na panično spašavanje obraza u izbornoj noći.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Kaže još i ovo — otvoreno, bez imalo stida: "Opozicija je uspjela da izvuče sve svoje ljude na izbore, mi nismo zbog bunta građana, prije svega naših ljudi." 

Dakle, nije problem opozicija. Problem su njihovi ljudi.

Problem je SNSD-ov glasač koji je rekao: "Neću više da budem ničija alatka."

Problem je atmosfera u kojoj je svaki drugi čovjek u Banjoj Luci šaputao: "Neću izaći. Kazniću ih." 

A kazna je stigla - u obliku razlike od nepunih jedan posto glasova između Siniše Karana i Branka Blanuše. Razlike koju portparol i Kovačević sa Dodikom pokušavaju naduvati na 12.000, pa na 15.000, kao da će se politička realnost promijeniti ako se brojke napumpaju. 

Neće. 

Jer istina večeras je brutalna: SNSD i Karan su jedva dobili Blanušu. 

A to znači samo jedno - 2026. je prvi izborni ciklus u kojem SNSD i Milorad Dodik ulaze oslabljeni, nervozni i nesigurani. 

A sada činjenice koje bole Dodika više od svega 

Ako se zna: 

• da je logistika potpuno na strani SNSD-a,
• da su institucije, resursi, moć i mediji u njihovim rukama,
• da je SDS u Banjaluci politički faktički nevidljiv,
• da Blanuša nema ni desetinu Karanove prepoznatljivosti,
• da je izlaznost mizerna – 37%, potopljena snijegom, apatična i selektivna, 

onda večerašnji rezultat nije pobjeda. 

Ovo je klasična Pirova pobjeda. 

Pobjeda koja dolazi sa natpisom: "Vaša izborna baza nas više ne voli."

Pobjeda koja će hipotetičkim protivnicima poslužiti kao municija, a vlastitom biračkom tijelu kao hladan tuš. Pobjeda kojoj fali tačno 100 hiljada SNSD-ovih glasova je kolosalan poraz. A od kapitulacije ih je spasila samo kilava opozicija koja nije migla zabiti gol sa dva metra bez golmana.  

Jer ako s ovom mašinerijom ne mogu pobijediti ubjedljivo, onda znajte: SNSD 2026. ulazi u najbolesniju fazu vlasti - fazu predkapitularnog straha. 

Kovačevićeva ispovijest – slučajno priznanje poraza 

Radovan Kovačević portparol SNSD-a večeras je rekao dvije rečenice koje će ostati zapisane kao zvono upozorenja za SNSD:

• "Nismo zadovoljni rezultatima."
• "Veliki broj naših birača nije želio da izađe jer su već 2022. birali svog predsjednika."

U prijevodu: Birači su im okrenuli leđa. I ne zbog opozicije. Nego zbog njih samih. 

A kad Dodikov čovjek kaže da je problem "veliki broj naših ljudi" – to znači da se raspada ono što je godinama smatrano nepobjedivim. 

Bijeljina - prva pukotina 

I Kovačević priznaje: "U Bijeljini Blanuša vodi." 

To je rečenica od koje SNSD-u obraz puca kao staklo- Bijeljina – grad koji je Dodik godinama pokušavao "disati" – sada mu šalje najjasniju poruku: Dosta. 

Šta građani u većem dijelu BiH trebaju znati? 

Ovo je jako bitno. 

Čak i da je Karan večeras uvjerljivo pobijedio - a nije - taj rezultat ne bi značio stabilnost, nego samo novu rundu trule političke matematike. S druge strane, da je Blanuša pobijedio, ne zaboravite da je on ideološki SDS-ov nasljednik zločinca Radovana Karadžića.   

Ali kad pobijedi ovako tijesno, protiv ovako slabog protivnika, uz ovakvu logistiku i ovakav aparat - onda građani širom BiH trebaju znati: 2026. Dodik prvi put ulazi u izbore kao ranjeni igrač.

Ne kao nepobjedivi gospodar.
Ne kao politički alfa.
Nego kao čovjek čija vlast počinje stenjati pod teretom vlastitih laži. 

I zato je večerašnja noć politički jako seizmički nestabilna. Ne zato što je SNSD "pobijedio".

Nego zato što se jasno vidi da: 

• mašina više ne radi kao prije,
• glasači bježe,
• strah se topi,
• aura nepobjedivosti puca,
• a opozicija dobija signal da se može pobijediti režim.

Ako Blanuša može ovako - zamislite šta će biti kad na teren izađu jaki. 

A sad zamislite stvarne Dodikove protivnike

Zamislite izbore na kojima kandidati nisu B-liga, nego Nebojša Vukanović, Draško Stanivuković, pa čak i Jelena Trivić. SNSD bi večeras bio u slobodnom padu. Karan bi imao politički slom. A Dodik bi držao govor o "stranim centrima moći". 

Zaključak? 

Večerašnja noć može se opisati jednom jedinom rečenicom: Narod nije toliko Karan, koliko bi Dodik volio da jeste. 

I to je prva dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu u dugo vremena.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.