Dragan Bursać: Na Jahorini otkrivena topla voda

Piše: Dragan Bursać, 6yka

Milorad Dodik naumio je da u protekla 72 sata ne uradi ništa, privlačeći medijsku pažnju i izigravajući da radi nešto i, kao i uvijek, uspio je u tome.

Prvo je odabrao Jahorinu planinu za svesrpsko stranačko okupljanje. Olimpijska planina, inače simbol divlje gradnje, na kojoj hoteli, hosteli, vile i kuće niču po skijaškim stazama, predstavlja svojevrsnu paradigmu Dodikovog rada. Sve se radi na divlje, samo ne ono što treba. Dakle, u deficitu skijališta, ponad Sarajeva grada, Milorad je pozvao prve ljude SNSD-a i SDS-a da utvrde čvrstinu ,,zajedničke platforme“ 11 mjeseci stare. Zaključili su da je čvrsta. Zapravo, Dodik je zaključivao, a Bosić klimao glavom – kao što i dolikuje.

Dodik je, takođe, pozvao i svoje kadrovike iz Sarajeva, koji zarađuju lebac u bh. institucijama, da ih preispita kako ide urušavanje tih institucija. I tu su se složili da urušavanje napreduje, ali za svaki slučaj pao je i prijedlog da se preispita oko 200 zakona na državnom nivou, te da se oni prvo usaglase sa Federacijom. Dodiku se ovo učinilo kao odlična ideja pa se sam sa sobom dogovorio da će je usvojiti. Nije se, međutim, dogovorio sa drugom stranom – Federacijom BiH, oko ovog prijedloga, ali sa njima se i tako nikad ne usaglašava oko bilo čega, pa je osjećao da je to izlišna stvar.

Takođe, pohvalio je sve kadrovike koji urušavajući BiH zarađuju od toga lebac i naredio im da nastave sa zarađivanjem istog, što su ovi na svoju veliku sreću prihvatili.

S druge strane, priprijetio je onima koji nisu došli na sastanak u vezi sa razbijanjem BiH, da će im oduzeti taj isti hljeb.

Onda se zapitao zašto nema sudske vlasti iz reda serpskog življa na jahorinskom saborovanju? Kad su mu rekli da nije uputno i poželjno da se sudska vlast dodvorava i ulizuje zakonodavnoj, Milorad je odgovorio da ga zaboli donji dio leđa za te anglosaksonske budalaštine i priprijetio Miodragu Simoviću, predsjedniku Ustavnog suda: „Ne može neko koga bira parlament RS biti bez odgovornosti“.

To što je institucija predsjednika Ustavnog suda iznad i mimo parlamenta, pa čak i svemoćne Srpske, takođe, zaboli Dodika lakat za tim.

Tako se u prvih 48 sati Milorad Dodik sam sa sobom izdogovarao i suglasio stavove da će na dogovore sa prvim ljudima Federacije u Mostaru otići sa čvrstim stavom da im ne da ništa, a bez da ga je neko o tome pitao. Mudro, nema šta.

Mile im principijelno ne da mjesto ministra spoljnjih poslova, ne da im još tri ministarska mjesta, ma ne da im bilo šta oko čega se ionako ne mogu dogovoriti.

Ostatak svesrpske ekipe vikend je proveo trčkarajući za voždom po rupetinama i temeljima izbrazdanoj Jahorini, dok se ovaj sam sa sobom dogovarao i do neba mu zahvaljivao što će ih zadržati da rade za dobre pare na privremenom radu u Sarajevu.

Tako dogovoren, Dodik, sa dijelom ekipe zaduženim za ,,principijelne dogovore“, pojavio se u Mostaru sa već usaglašenom platformom, radnog naziva ,,Zlatko no pasaran“.

Dočekao ga je kvazi-drugar Dragan Čović, koji se već podružio sa svojim kvazi-drugarom Lagumdžijom. To se Miloradu nije svidjelo, pa je bio malo ljut.

Zlajo je bio veseliji, jer se izgleda više ispričao za Čovićem, koji ima ulogu tasa. Na vagi, naravno. Onda su svi zajedno sjeli za pravougaoni sto i krenuli da se dogovaraju oko formiranja vlasti na BiH nivou.

Onda su se dogovorili oko sljedeće dvije najvažnije stvari po život građana Bosne i Hercegovine:

1. Veliki je uspjeh što su se uopšte našli za pravougaonim stolom
2. Kako se ništa nisu dogovorili, dogovore će nastaviti za desetak dana u Sarajevu.

Ovu radosnu i dugoočekivanu vijest svim građanima i građankama saopštio je ozareni Sulejman Tihić, kome je zbog nečeg bilo drago.

Tako je Milorad Dodik iskoristio i posljednja 24 časa i konstruktivno pokazao šta sve može jedan čovjek u jednom kvalitetnom Audiju sa dobrim vozačem za 3 dana.

Kolateralna šteta vozikanja bio je Igor Radojičić, u čijeg je Audija, od silnog zujanja od nemila do nedraga, udario neki civil. Na svu sreću, sve se dobro završilo – po Radojičića. Za civila će se čuti, ili možda neće.

Mediji su, dakako, ispratili ovaj veseli karavan konstruktivnih ljudi, preciznije Srba, koji su bistrili mozak na Jahorini, a onda tako bistri sišli u grad na Neretvi i, po planu, ništa nisu dogovorili.

Bože, kako je lijepo raditi u institucijama neke države, pljuvati po istoj u izlivu svih mogućih frustracija i na kraju mjeseca od države pokupiti 5.000 KM.

Tako to radi Dodikovo istureno odjeljenje u Sarajevu.

Novi, specijalni predstavnik EU, Peter Sorensen, po slijetanju na sarajevski aerodrom, obaviješten je o 72 časa intenzivnog otkrivanja tople vode.

Sad će i on sa bratijom u kolo da se bavi istim zanatom.

Ovdje je otkrivanje tople vode jedna od najplaćenijih rabota, koju ne može da radi baš svako. Tačnije, rade je samo odabrani, od naroda podržani i plaćeni.

I, kao što reče gospodin Tihić, naredno usaglašavanje stavova je u Sarajevu za desetak dana.

Samo, može se desiti da se ne ponovi prva stavka ,,istorijskog“ jednočasovnog zborovanja u Mostaru, a to je susret svih aktera bosanskog apsurda.

Milorad Dodik, najvjerovatnije neće doći jer ne voli teheransko, zlo, bošnjačko-muslimansko, kvazi-građansko Sarajevo.

Možda, jedino možda, ako ga Kusta pozove na Trebević da opali još koji kamen temeljac za potemkinovo selo.

A, da, dogovor o vlasti na BiH nivou?

Pa, to se neće desiti još koju godinu. Tek je 11 mjeseci od kada su jahači ,,prosperiteta“ došli na vlast. Narod ima još neke 3 godine da vrši samoubistva, gleda kako narko-dileri privatizuju, pa zatvaraju firme, da štrajkuje, buni se i protestuje.

Zar je nekog stvarno još briga za to?! Dok je BiH ovakva kakva jeste, koja svojim uposlenim isplaćuje plate, koliko god je oni rasturali i mrzili, gledaćemo selo veselo -tu oko nas, po planinama, gradovima, selima i zaseocima.

Tekst prenosimo s prijateljskog portala BUKA