Dragan Bursać: Dodik na klackalici šutnje - uz Izrael, uz Iran, ili samo uz sebe?

Dodik je, da se ne lažemo, hodajući oportunistički refleks – ne političar. On ne bira strane po uvjerenju, već po najbližem bankomatu I političkoj koristi. Podržaće Izrael jer se to sviđa Trumpu. Podržaće Iran jer to Putin traži. Podržaće i crnog vraga ako mu to osigurava nastavak vladavine u entitetu.

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Zamislite čovjeka koji već dvadeset godina iz čistog koristoljublja i ličnog pragamatizma viče "Živio Zapad!", a odmah potom "Braćo Rusi, evo nas-uz vas smo!"

Trending

Sarajevo: Brojni građani danas nose Cvijet Srebrenice, znate li kako je nastao?

I sad, taj isti čovjek – predsjednik entiteta RS, bjegunac od državnog pravosuđa, ljubitelj medalja,
odlikovanja i svjetlećih fontana – Milorad Dodik, odjednom šuti. Ne iz tehničkih razloga, ne zato što je izgubio glas, nego zato što ne zna kome se prikloniti u sadašnjem, a vrlo vjerovatno I budućem sukobu koji će odrediti obrise budućeg svijeta.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Neprijatna pitanja koje postavlja Crnadak

Konkretno, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik zašutao je pred najnovijim izraelskim brutalnim napadima na Iran, iako je do sada gotovo uvijek među prvima birao stranu kojoj će se prikloniti.

"Zamislite koja je zbrka u Dodikovoj glavi", pita s razlogom šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj Skupštini  Republike Srpske Igor Crnadak: "Trump stao uz Izrael, Putin podržao Iran, Zoran Milanović danas rekao da Izrael vode zločinci, iz Kine u Teheran sletio misteriozni avion sa podrškom…", napisao je na mreži X Crnadak I dodao: "Zamislite koja je zbrka i pometnja u Dodikovoj glavi: Šta raditi, koga i čiju zastavu projektovati na Palati (predsjednika RS u Banjoj Lluci, op.aut.) u znak podrške??!!"

I nije to obična tišina. To je tišina kalibra 155 mm. Jer svijet gori, na pragu je najvećeg požara nakon Drugog svjetskog rata, a Dodik ne zna da li da se na Palati RS-a projektuje izraelska ili iranska zastava.

Ne zna da li da u Banjoj Luci uokviri portret Netanyahua ili da trkne do Moskve i pita Putina: "Šefe, šta sad dalje?"

Dodik beuslovno uz Izrael-do sad

Da se podsjetimo. U oktobru prošle godine, samo dan nakon početka izraelske ofanzive na Gazu, Dodik je bio među prvim balkanskim (I uopšte) liderima koji su stali uz Netanyahua. Palata Republike Srpske u Banjoj Luci je zasvijetlila u bojama izraelske zastave, a Dodik je, bez mnogo stida i srama- koji i nema, izjavio a "Izrael ima pravo da se brani svim sredstvima". Svakim.

I precizirao – svim sredstvima. da se brani? Tako što napada, maskarira, uništava?

Ni riječi o civilima, ni riječi o djeci pod ruševinama, ni riječi o kolektivnoj kazni nad milionima Palestinaca. Nije se libio da uskoči u retoriku izraelske krajnje desnice, valjda se nadajući da će i njemu jednog dana neko priznati pravo da "se brani" ako mu neko ospori koridor do Bijeljine, šta li?!

A onda muk…

A onda – preokret. Ili bolje rečeno: tišina. Od kako je postalo jasno da je Putin čvrsto na strani Irana – onog istog Irana koji isporučuje dronove i rakete Rusiji, i koji je simbol antiameričkog otpora – Dodik više ne daje izjave o Bliskom istoku. Nema saopštenja. Nema podrške. Nema ni svjetala na Palati. Kao da je neko ugasio prekidač. Izraelska plavo - bijela zastava je nestala na kraijškom suncu tihovanja.

Jer kako sada – s jedne strane, politički idol i pokrovitelj – Vladimir Vladimirovič Putin, onaj isti koga Dodik odlikuje na sedmičnoj bazi kojekavim lenrtama, medaljama I ordenjem za jednokratnu upotreby, taj Putin – podržava Teheran. A s druge strane, Donald Trump, neslužbeni svetac, idol I videtea svih regionalnih autokrata, otvoreno staje uz Netanyahua.

I Dodik, jadan, kao dijete razvedenih roditelja, ne zna kome da se privije uz skute. A ako išta obožava jeste obilježavanje teritorije, dražnje strane i ukrašavanje Palate kojekakvim zastavama zarad, pogađate, vlastitog dobra.

Dvostruka igra kao (ne)poznata stvar?

Ne zaboravimo, Dodik je već više puta igrao dvostruku igru. Kad je trebalo osvojiti simpatije Moskve, uveo je "Dan Rusije" u kalendar entitetskih svetkovina, dijelio ordenje Lavrovu i Putinu, ponavljao mantre o "ruskom i srpskom svetu" i "zajedničkim vrijednostima pravoslavlja".

A kad je trebalo, ugurao se i na sastanke sa američkim diplomatama, sve dok mu nisu uveli sankcije zbog "korupcije i podrivanja mira". I tada je promijenio ploču: "Amerika je imperijalna sila." A pola godine kasnije, preko svojih emisara kleči pred Trumpovom sjenkom na Floridi.

Sad je, međutim, došao momenat istine. Ne možeš biti istovremeno uz Teheran I Tel Aviv. Ne možeš staviti zvijezdu Davidovu i palestinsku ili iransku zastavu na istu zgradu – i zvati to državničkom strategijom. Mada, ako neko može pokušati, to je Dodik. I to je ono što nas zapravo brine ili bi nas trebalo brinuti – ne njegova ideološka razbarušenost, već duboka praznina u želji za poltičkim preživljavanjem koju pokriva tim političkim šarenilom.

I sad dolazimo do posebnog šlagvorta: Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske i Dodikov "komšija i partner" u demoliranju pojma građanske BiH, čovjek koji ne propušta priliku da udari Sarajevo verbalnim vratolomijama, taj isti Milanović je jasno i bez uvijanja rekao da je izraelski režim – kriminalan I da ga vode zločinci. Da, upravo tako: "Kriminalan." I dodao da u Gazi ne svjedočimo ratu, nego nečemu što ima "elemente genocida".

14.06.25. 18:01

Dragan Bursać: Kad ratni zločinac piše historiju, mrtvi Prijedorčani ponovo umiru!

Konkretno: "'Izrael trenutno vodi zločinačka klika i želi svijet uvući u rat', poručio je…Izrael može raditi što god hoće, tako već desetljećima, to je potpuno jasno. Mislim da s takvom državom i s takvim državnim vodstvom ne treba imati posla. To je naprosto zločinačka politika koja ne vodi nikamo i koja, nažalost, ima podršku Washingtona. Zašto, po čemu je to u američkom interesu, ja ne znam. Netko želi izazvat svjetski konflikt, to radi nasilnički, pokvareno i radi američkim oružjem…"

E, sad zamislite Dodika kako to čita. Zbunjen. Jer ako i Milanović ne podržava Netanyahua, koga će slijediti laktaški vožd? Sa druge strane, Dodik je, da se ne lažemo, hodajući oportunistički refleks – ne političar. On ne bira strane po uvjerenju, već po najbližem bankomatu I političkoj koristi. Podržaće Izrael jer se to sviđa Trumpu. Podržaće Iran jer to Putin traži. Podržaće i crnog vraga ako mu to osigurava nastavak vladavine u entitetu.

Šutnja ili odluka?

Ali sad, kad su frontovi oštro podijeljeni, nema više prostora za muljanje. A kad Dodik ne zna šta da kaže, on kaže – veliko ništa. Ušuti se kao delfin pod morem. I to je možda jedina poštena stvar
koju je uradio ove godine. Dok Gazu razaraju F-16, dok se u dimu vidi Tel Avivi i Teheran, svijet klizi ka velikom ratnom sukobu, Dodik – predsjednik jednog entiteta u Bosni i Hercegovini – sjedi u ćošku i broji minuse i pluseve. Plus: podržati Izrael, pa možda nešto iskamči od Trumpovih lobista. Minus: naljuti Putina. Ili obrnuto. I tako danima.

A možda, na kraju, odluči da podrži samog sebe. Jer to mu je jedina stalna ideologija: Milorad Dodik. Sve ostalo – Rusija, Izrael, Iran, Srbija, EU, Republika Srpska – to su samo kulise u njegovoj
predstavi u kojoj je uvijek glavna i jedina zvijezda. Bit će iskren, samo je veliko pitanje-koliko je to održivo, jer bez "velikih" on je nevidljiv čak i u RS-u.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba